Jeste li pratili predstavljanje programa kandidata za predsjednika Vrhovnog suda pred saborskim Odborom za pravosuđe te kako komentirate izlaganje predsjednikovog kandidata – suca Radovana Dobronića, kao i ono suca Marina Mrčele? Koji oblik procedure izbora predsjednika Vrhovnog suda bi prema Vašem mišljenju bilo optimalno rješenje?
Pratio sam izlaganje suca Dobronića i suca Mrčele. Sudac Dobronić je u fokusu obzirom na činjenicu da je Predsjednik Republike Hrvatske i prije isteka javnog poziva jasno rekao kako postoji osoba koju će predložiti Hrvatskom saboru. Koliko se takvom retorikom bagatelizira javni poziv može zaključiti svaka osoba s prosječnim intelektualnim sposobnostima. Kad je u pitanju izlaganje oba suca mislim da je, uz dužno poštovanje prema obojici, sudac Mrčela bio puno konkretniji što vjerojatno jednim dijelom proizlazi iz činjenice da je on sudac Vrhovnog suda i dobro zna s kojim se problemima susreću suci tog suda. Postojeća procedura je dobra, iako bi najlakše bilo reći kako uvijek može bolje. Mislim da je upravo na ovom primjeru jako dobro vidljivo koliko je važna iskrena predanost Ustavu Republike Hrvatske, odnosno njegovoj odredbi koja kaže kako načelo diobe vlasti podrazumijeva međusobnu suradnju nositelja vlasti, ali i odredbi prema kojoj se svatko dužan držati Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.
Svojedobno ste se osvrnuli na sporni dio Poslovnika Hrvatskog sabora po pitanju njegove česte zloupotrebe od strane zastupnika kroz institut povrede Poslovnika – u smislu da je isti potrebno hitno korigirati. Na koji način bi nadležni trebali regulirali to pitanje?
Poslovnik kaže kako zastupniku koji želi ukazati na povredu predsjedatelj odmah daje riječ. Neki zastupnici onda iskorištavajući tu odredbu zapravo repliciraju u raspravi i time rade zloporabu Poslovnika što završava izricanjem opomene. Međutim, ta blaga sankcija ih očito ne odvraća od takvih ponašanja pa je to postalo dosta učestalo. Možda bi izlaz bio u mogućnosti izricanja strože kazne u takvoj situaciji.
Kako komentirate predloženu inicijativu Hrvatskih suverenista pod nazivom „Zaštitimo hrvatsku kunu“? Smatrate li da je ona opravdana te koje im šanse dajete za uspjeh? Kada će Hrvatska prema Vašem mišljenju doista biti spremna uvesti euro?
Političke inicijative pa tako i inicijativa Hrvatskih suverenista su dio političkog djelovanja. Ta konkretna inicijativa ima svoje mjesto u javnom prostoru, a što se tiče njezinog uspjeha smatram da bi prvo trebali vidjeti kako će biti formulirano pitanje s kojim namjeravaju krenuti u postupak prikupljanja potpisa birača. Uspjeh će ovisiti o broju prikupljenih potpisa, stavu Ustavnog suda o referendumskom pitanju koje će Hrvatski sabor sasvim sigurno zatražiti i na koncu odluci birača. Dug je put od ideje do realizacije osobito kad su u pitanju referendumske inicijative što znamo iz dosadašnjih iskustava.
Hrvatska treba uvesti euro u trenutku kad postoji najšira moguća potpora za to. Prednosti moraju biti bitno veće od nedostataka i važno je to javnosti obrazložiti na jasan način. U tome svemu treba biti jasna ekonomska, ali i svaka druga korist koju time dobivamo.
Pozdravljate li namjeru Vlade o nalaženju adekvatnog i zadovoljavajućeg rješenja s ciljem zaštite potrošača po pitanju reguliranja prešutnog prekoračenja po tekućim računima koje je u javnosti izazvalo puno polemika?
Apsolutno podržavam. Svaki drugačiji pristup bi se morao karakterizirati kao, blago rečeno, neodgovorno ponašanje. Javna vlast, a Vlada RH je dio vlasti je dužna djelovati u interesu svojih građana.
Što pored pokušaja postizanja kompromisa s bankama, u zakonskom smislu maksimalno mogu po tom pitanju učiniti?
Mislim da bi se moglo dopuniti zakonske odredbe koje se odnose na prešutno prihvaćeno prekoračenje za koje nije obvezna procjena kreditne sposobnosti, na njega se ne primjenjuje ograničenje visine efektivne kamatne stope niti postoji obveza otplate duga u slučaju ukidanja. Dopuštena prekoračenja su ugovori o kreditu, a prešutna su regulirana ugovorom o tekućem računu i to treba ispraviti. Ukoliko se uzme u obzir da su upravo takva prešutna prekoračenja više od 95 % svih prekoračenja onda je jasno da treba reagirati.
