Prema posljednjim rezultatima javnog istraživanja platforma Možemo! je druga politička opcija u Hrvatskoj. Smatrate li da pored SDP-a to u jednakoj mjeri treba zabrinuti i HDZ? Koji je prema Vašem mišljenju razlog njihove sve veće podrške u javnosti i na nacionalnoj razini?
Očito je da dvije najveće stranke nisu do kraja ispunile ono što su građani od njih očekivali i pojavila se jedna nova snaga koja pomalo postaje prepoznatljiva i građanima nudi ono što su i zaslužili – a to je više demokracije, europejstva, više radnih mjesta i nude veću perspektivu da država pod njihovim vodstvom doista postane pravna država. To su građani prepoznali i zato su se na prošlim lokalnim izborima za njih i opredijelili.
Kako komentirate previranja u Domovinskom pokretu i načelno njihov dosadašnji način djelovanja?
Domovinski pokret se pojavio kao jedna snaga koja je bila kritična prema onima koji obnašaju vlast, ali ničime nisu koncepcijski pridonijeli kako bi bili prepoznati kao demokratska snaga. Oni su se za naklonost birača s desnice natjecali sa HDZ-om, ali su do sada dobrim dijelom doživjeli neuspjeh. Prema tome taj pokret se nije mogao održati u konkurenciji s ostalima kada ne nudi ništa novo, osim što druge kritiziraju.
Da li se u Hrvatskoj u dovoljnoj mjeri obilježava spomen na antifašističku borbu i radi na podizanju svijesti građana o njenom presudnom značaju u stvaranju države?
Smatram da je anfitašizam taj koji je pridonio tome da smo dobili državu, te nakon Drugog svjetskog rata to više nije bila monarhistička unitarna država, već federacija sa šest republika i dvije pokrajine, koja je sve više evoluirala prema jednom novom političkom dogovoru do kojeg na kraju nije došlo. Jugoslaviji je u prvim godinama postojanja uzor bio Sovjetski savez, ali nakon razlaza sa Staljinom Jugoslavija je trasirala svoj posebni put prema sve većoj i većoj demokratizaciji, da bi 1974. godine bio usvojen Ustav koji je trebalo dograditi sa novim političkim dogovorom kada Tito siđe s vlasti, što nažalost nije učinjeno. Pravci su bili zadani jer se znalo da se Jugoslavija održavala na tri glavna integrativna faktora – prvi je bio Tito sa karizmom ratnog pobjednika i svjetski priznatog i poštovanog državnika poslije Drugog svjetskog rata, drugi je bio Partija i treći Armija. Tito je otišao, Partija se raspala, a Armija je tražila sponzora. Nije više bilo integrativnih faktora i Jugoslavija bez njih nije mogla ostati u onom modelu federacije. Stigavši u Beograd kao posljednji predsjednik u tom modelu federacije zalagao sam se za novi politički dogovor, ali do njega nije moglo doći, jer ga nisu prihvaćali ni Milošević ni Tuđman. Tuđman je na početku želio ustrojiti konfederalan model koji smo načelno i dogovorili u smislu da republike proglase samostalnost i da oročimo konfederalni ugovor na period od 3 do 5 godina, s time da bismo u slučaju daljnjeg razvoja situacije u pozitivnom smjeru produžili taj rok, a ako ne, svatko bi išao svojim putem, a svi putevi su vodili u Europu. To je bilo nužno napraviti, ali prevladala je Miloševićeva želja za Velikom Srbijom. Nije želio ni federaciju ni konfederaciju – varao je svijet, varao je Srbe i na kraju je sve skupa završilo velikim pokoljem.
Nepostupanje policije na najnovije provokacije proustaški orijentiranog Damira Kelemincauoči obljetnice ustanka u Srbu ponovno je u javnosti pokrenulo pitanje nužne zabrane upotrebe ustaškog znakovlja. Koje mjere i kazne smatrate primjerenim kako bi se slični incidenti sankcionirali i prestali ponavljati?
Mora se pronaći principijelan pristup, ”Za dom spremni” je čisti ustaški pozdrav. To je kao da netko problematizira pitanje pozdrava ”Heil Hitler” ili ”Sieg Heil”– što nikome u Njemačkoj ne pada na pamet. Kod nas je došlo do jedne, usudim se reći, zablude, nenamjerne, ali zablude da su ”Za dom spremni” koristili HOS-ovci koji su branili Hrvatsku – što nije istina! U nikakvim bitkama nikakav HOS nije sudjelovao, oni su na početku sa nekoliko do zuba naoružanih crnokošuljaša doveli top pred Starčevićev dom nasuprot Esplanadi s porukom da je granica Hrvatske na Drini, što nema nikave veze sa njenom obranom. Niti su mogli doći do Drine, niti ostvariti bilo kakav cilj osim onog kojeg su ostvarili hrvatski građani, a to je stvarna obrana Hrvatske. U periodu dok Hrvatska još nije bila priznata Tuđman se uplašio kada je vidio taj top, jer se bojao da bi moglo doći do incidenta između HOS-a, Zbora narodne garde i hrvatske policije, te je dao nalog Josipu Boljkovcu da rasformira HOS što je ovaj vrlo efikasno i sproveo u djelo. Šefovima HOS-a i HSP-a je tom prilikom pokazao dokumentaciju iz koje je bilo vidljivo tko je od njih za koga radio. Čim su to dobili na uvid i spriječili da isto dođe do javnosti, promptno su rasformirali HOS i sve je time bilo riješeno. Oni koji su htjeli ostati u hrvatskoj vojsci – ostali su, oni koji nisu htjeli su otišli svojim kućama. I ponavljam, nikakve bitke HOS-ovci nisu vodili, ali ono što treba naglasiti je činjenica da su se nakon rata formirale tisuće raznih udruga i netko se sjetio formirati udrugu HOS-a, ali za registraciju je trebalo priložiti dokumentaciju o formiranju, Statut i sve ostalo što je bilo potrebno ispuniti radi registracije. Međutim njihov Statut je završavao sa ”Za dom spremni” i službenik koji je to zaprimio je isto trebao odbiti i reći da tako nešto ne može stajati u službenom dokumentu – što nije napravio. Sve Vlade koje su do sada bile, imale su mogućnost to elegantno riješiti, nadležni ministar je bez obzira što su rokovi za prigovor prošli, mogao i morao ukinuti nešto što je nezakonito. Treba poništiti tu registraciju, naložiti im da donesu Statut iz kojeg bi se izbacilo ”Za dom spremni” i time bi se sve riješilo, bez formiranja ikakvih komisija na tu temu. Kao što se nikada ”Heil Hitler” ili ”Sieg Heil” neće moći registrirati u Njemačkoj, tako se ni za ”Za dom spremni” ne može u Hrvatskoj – toga moraju biti svjesni i predsjednik i Vlada, a jednom i predsjednik Sabora koji još o tome ne zna ništa.
Jeste li zadovoljni najavljenim procesom modernizacije Hrvatske vojske koja će pored višenamjenskih borbenih aviona biti opremljena i obalnim ophodnim brodovima, novim helikopterima Black Hawk i borbeno-oklopnim vozilima Patria?
Time se nisam bavio, po meni je najvažnije da imamo dobru informativnu službu i efikasno izviđanje. Pošto smo članica Europske unije, smatram da dok ekonomski ne ojačamo, za početak bi bilo dovoljno da hrvatsku vojsku opremimo u mjeri u kojoj nas nikakva iznenadna situacija ne bi zatekla, ali ponavljam ja nisam u tom području stručnjak i ne mogu davati konačnu ocjenu.
Zaboravlja li dio javnosti koji navedenu nabavu percipira isključivo kao trošak da je Republika Hrvatska koja je u vrijeme Vašeg mandata i postala članica NATO-aobvezna na taj način pridonositi kolektivnoj obrani i sigurnosti te ostalim ciljevima Saveza?
Slažem se da postoje pravila kojih se sve članice moraju držati, ali postoje i izuzeci ako su prisutni gospodarski problemi. U tom slučaju bi bilo poželjno tražiti određenu odgodu dok se ne ostvare zacrtani gospodarski ciljevi i procijeni u kojem trenutku će naše gospodarstvo biti u stanju za obranu izdvajati više sredstava. Sve je pitanje pregovora i smatram ako bi se išlo sa dobrim argumentima da bi oni mogli biti uvaženi.
Jeste li u međuvremenu promijenili stav koji ste imali po pitanju izgradnje Pelješkog mosta?
Postojala su dva prijedloga – da se sa Bosnom i Hercegovinom sklopi međudržavni sporazum za tih nekoliko kilometara i ishodi pravo izgradnje autoputa koji bi i oni mogli koristiti te prijedlog da se sagradi Pelješki most za kojeg su se u konačnici i odlučili. Isti se ne bi realizirao bez pomoći Europske unije i Kineza koji su radove vrlo uspješno priveli kraju.
