O jedinstvenom iskustvu izvještavanja sa nedavno održanih izbora za američkog predsjednika porazgovarali smo s Amirom Krivošijom, vodećim reporterom, producentom i urednikom na N1 BiH.
Kako ste reagirali kada ste doznali da ćete o najneizvjesnijim izborima za američkog predsjednika izvještavati sa samog mjesta događaja i koliki Vam je izazov to predstavljalo?
Izbori u SAD su bez dileme jedan od najvažnijih događaja na svijetu. Ja sam ih već nekoliko pratio na TV s velikom pažnjom i sjećam se da sam svaki put ostao budan tokom izborne noći. Informaciju o potencijalnom putu ove godine primio sam mirno, ponosan i sretan no u isti tren sam shvatio da je riječ o ogromnoj odgovornosti. Iskreno, ja jesam čovjek koji voli “velike utakmice.” Pripremao sam se vrlo ozbiljno jer sam uvijek htio imati informaciju više. Znao sam da će mi pandemija suziti mogućnosti no htio sam izvući maksimum iz mogućeg. Dani pred polazak su tako sporo prolazili jer su neki ljudi s kojima sam bio u kontatku već dobili pozitivan nalaz testa. Hvala Bogu ja sam uspio izbjeći oboljenje i otišao sam. Kad sam već otišao rekao sam sebi, daj sve od sebe.
Kako trenutno funkcionira život u SAD-u tijekom pandemije koronavirusa?
Centralni dio najvećeg grada u Americi, New Yorka zaista trenutno izgleda pomalo tužno. Izuzev obilježavanja Noći vještica i proslave, nakon što su mediji objavili pobjedu Bidena i Harris, vrlo malo ljudi (u poređenju sa onim što je ranije bilo ) je hodalo ulicama. Sama činjenica da metro po prvi put ne radi 24 sata dovoljno govori. Brojni su ljudi otišli u obližnja manja mjesta i pokušavaju raditi od kuće u tim prigradskim naseljima. Enorman broj ljudi je izgubio posao. Beskućnici, ljudi koji sami sa sobom pričaju, vrište na nekoga na telefon, očito zbog neimaštine. Barem 100 osoba mi je tražilo dolar ili cigaretu. Život nije stao, turizam jeste. Ne možete na Empire State Building, ne možete obići Kip slobode, ne možete u UN, ne možete… Opet s druge strane, u poznatim parkovima otvorena su klizališta, djeca uživaju, nose maske ali vidi se radost u njihovim očima. Tamo malo dalje gdje npr. živi Robert Redford nema dokaza da je ovo najveća svjetska kriza od Drugog svjetskog rata. Opet ovamo na Manhattnu neopisivo mnogo policije, ambulantna kola non stop prolaze. U Philadelphiji koja je također ogroman grad, zabilježili smo ipak nešto normalniji život, opet daleko od normalnog.
Je li stanje doista toliko alarmantno kako to mediji prenose?
U vrijeme izbora prosjek je bio oko 120 hiljada novozaraženih svaki dan. Sada je već oko 200 hiljada. I to su katastrofalne brojke. Međutim, ako pogledate statistiku u odnosu na broj stanovnika, napravit ćete pravo poređenje između SAD i zemalja na Balkanu.
Opišite nam ukratko svoj najdinamičniji američki dan.
Probudim se. Doručkujem i popijem kafu za 10 minuta. Spremim se. Jedan live, drugi live, treći live, četvrti, peti, šesti, sedmi, osmi… Idem snimati priču na biralištu. Potom intervju sa ekspertom za izbore na Union trgu gdje se ugostiteljski objekti i trgovine osiguravaju od potencijalnih nereda. Zatim, intervju na blokiranom Washington trgu sa poznatim hrvatskim direktorom fotografije. Live u ponoć za specijalnu emisiju, live u 1 ujutro za jutarnji program. Večera uz TV program.
Koji naupečatljiviji događaj tijekom boravka u Americi biste izdvojili i podijelili s nama?
Proslava pobjede demokratskih kandidata je nezaboravna. U tom trenutku korona virus u glavama miliona ljudi nije postojao. Ljudi su plakali, pjevali, veselili se. Mislim da mnogi od njih nisu znali imaju li šta sutra doručkovati. Ali bili su puni nade. Nade da će biti bolje.
Stječe se dojam da nijedna nacija toliko srčano ne proživljava predsjedničke izbore, što je i dokaz da se zbog neslaganja oko kandidata narušavaju čak i obiteljski, prijateljski i drugi odnosi. Vidite li ikakve dodirne točke između američkih izbora i onih koji se održavaju na prostorima bivše Jugoslavije te što smatrate korisnim da od njih u tom smislu prisvojimo?
Svi izbori imaju nešto zajedničko. No, katastrofalna su saznanja o razaranjima brojnih porodica zbog suprotnih mišljenja o kandidatima za zakonodavnu i izvršnu vlast. Svakako da je način na koji se prebrojavaju glasovi u SAD nešto čemu bi trebalo težiti u budućnosti na ovim prostorima. I tamo ima mnogo problema ali mislim da su naši sistemi bili pred takvim zadatkom da bismo rezultate saznali nekad u proljeće naredne godine.
Tko su ”balkanski” Biden i Trump?
Mnogi mi ovdje liče na Trumpa. Po neispunjenim obećanjima, neznanju…Odnos prema novinarima je nerijetko sličan. Tek ćemo da vidimo kakav je Biden kao predsjednik.
Je li Vam ovo bio najuzbudljiviji novinarski zadatak i biste li sve opet ponovili?
Jedan od najuzbudljivijih svakako. Ako bih mogao, tražio bih duplo.
