Prezentacija naslova Prihvatimo izazove: strategija transformacije Hrvatske od strane premijera RH gospodina Tihomira Oreškovića temelji se pretpostavci o prisutnosti makroekonomskih neravnoteža Republike Hrvatske onako kako ih određuje Europska komisija. Zato se Ekonomska politika Vlade mora temeljiti na uklanjanju tih neravnoteža putem različitih mjera. U prezentaciji se navodi kako će Republika Hrvatska doživjeti transformaciju tri ključna područja: gospodarski rast, konkurentnost i kvalitetu života do 2020. godine sa glavnim ciljem socijalno odgovornog i produktivnog društva. Temeljni pokretači transformacije za dostizanje takvog cilja trebali bi biti efikasnost javnog sektora, poslovna konkurentnost, ulaganja i EU fondovi, smanjenje javnog duga i deficita te reforma obrazovanja i zdravstva. Pokretači (ili aktivatori kao se navodi u prezentaciji) takve transformacije leže u upravljanju, odgovornosti i transparentnosti, učinkovitom pravosuđu, informatizaciji društva, učinkovitoj poreznoj i monetarnoj politici, jasnoj komunikaciji i spremnosti na suradnju. U prezentaciji su vrlo kratko opisani pokretači transformacije te njezina ročnost.
Sadržaj prezentacije: bilo koja zemlja periferije Eurozone
Ukoliko se izostavi ime države, vrijednosti pokazatelja i ročnost transformacije, prezentacija se u najvećoj mjeri može odnositi na bilo koju zemlju periferije Eurozone ili druge manje razvijene članice (tržišta u nastajanju) EU. To upućuje da njen sadržaj opravdan i prihvatljiv.
U prezentaciji nedostaju ograničenja koja mogu značajno utjecati na predviđeni scenarij. Naime, treba imati na umu sve ono što je poznato i što predstavlja ograničenje u djelovanju domaće ekonomske politike Hrvatske. Sudbina male i otvorene zemlje značajno ovisi o međunarodnom okruženju, a u slučaju Hrvatske posebno o stanju u EU i politici Europske komisije i Europske središnje banke. Sigurno je dobro da je Europska komisija ukazuje na makroekonomske neravnoteže zemlja članica i u suradnji sa njima projicira, prati dinamiku i daje prijedloge za njihovo smanjenje i uklanjanje. Na taj se način jača povećava konvergencija među članicama što EU čini manje ranjivom na buduće poremećaje i šokove. Tome svakako pridonosi i stvaranje Bankarske unije. Dobro je i što Europska središnja banka provodi nekonvencionalnu monetarnu politiku kojom se potiče rast članica Europodručja što povoljno djeluje na rast Hrvatske putem povećanja izvoza u te članice. Prema tome, jasno je da na malo hrvatsko gospodarstvo politika EU ima značajan utjecaj. Kada se još uzme u obzir činjenica da tako mala zemlja ne može svoj gospodarski razvoj ne može temeljiti na domaćoj potražnji već inozemnoj, onda je utjecaj ekonomske politike EU još značajniji. Daljnji rast izvoza je neophodan! U prezentaciji se to s pravom ističe i s optimizmom projicira rast izvoza od čak 30% do 2020. godine. Pitanje je kako ga ostvariti. Sve ono što je već prethodno navedeno vezano za sadržaj prezentacije sigurno će pomoći rastu izvoza. Na izvoz pored inozemne potražnje kao što je bruto domaći proizvod zemalja trgovačkih partnera Hrvatske djeluju cjenovni i necjenovni faktori. Necjenovni faktori se prvenstveno odnose na kvalitetu proizvoda koja se uobičajeno ogleda u velikoj dodanoj vrijednosti tih proizvoda. Za povećanje kvalitete nužna su ulaganja u tehnologije, ljudska znanja i inovativnost. Potrebne su godine takvih ulaganja za ponekad i skromne rezultate, u današnjim uvjetima snažne inozemne konkurentnosti. Cjenovni faktori se odnose na realnu deprecijaciju. Općenito, zemlja koja provodi politiku stabilnog ili fiksnog tečaja ima samo jednu mogućnost da utječe na realnu deprecijaciju i to kroz smanjenje opće razine cijena u odnosu na razinu cijena trgovačkih partnera. S obzirom da u prezentaciji nema govora o tečajnoj politici (osim ako se pod njom implicitno ne podrazumijeva efikasnija monetarna politika kao što je navedeno), Hrvatska realnu deprecijaciju može provesti samo putem interne devalvacije; što znači kroz smanje troškova rada (plaća), poreza i parafiskalnih nameta te putem povećanja konkurentnosti na tržištu proizvoda (što dovodi do smanjenja profita proizvođača). Interna devalvacija bila je strategija prethodne vlade, a hrvatsko iskustvo, kao što su uostalom pokazala iskustva drugih zemlja (poput Španjolske i Portugala) je dugo vrijeme recesije (i stagnacije) popraćeno ogromnom stopom nezaposlenosti. Doprinos ekonomskom rastu takve politike je slab. Pitanje je ima li druga alternativa. Ima. Ona leži u politici glavnih trgovačkih partnera Hrvatske, europskih zemlja poput Italije, Njemačke, Slovenije i Austrije, na koju Hrvatska ne može utjecati. Poželjno bi bilo da te zemlje povećaju svoju domaću potražnju, čime bi pridonijeli rastu hrvatskog izvoza. Međutim, to ponajviše ovisi o politici Europske komisije kroz koju se u najvećoj mjeri ogleda smjer politike što ga zastupa najrazvijenija zemlja EU, Njemačka. Mnogi europski političari i ekonomisti vjeruju da se u EU ipak prvenstveno radi o problemu slabe konkurentnosti (EU ima trgovački višak u razmjeni sa ostatkom Svijeta), zagovarajući time djelovanje Sayovog zakona po kojem vlastita ponuda stvara vlastitu potražnju. Stvarnost ih je u najvećoj mjeri demantirala. Danas je prvenstveni uzrok slabog i krhkog oporavka EU slaba potražnja. Međutim, zemlje periferije EU (uključujući i Hrvatsku) koje su prošle kroz smanjenje konkretnosti u pretkriznom razdoblju i rast ostvarile putem rasta domaćoj potražnje, koja je bila financirana inozemnim prilivima kapitala moraju danas u nedostatku priliva kapitala ipak povećavati konkurentnost.
Dodatna mogućnost povećanja cjenovne konkurentnosti može se ostvariti i sa dovoljnom nominalnom deprecijacijom, dakle određenim slabljenjem kune u odnosu na euro. Pri tome treba imati na umu negativni učinak na ekonomski rast putem bilančnog učinka koji nije ništa drugo nego rast dugova koji su u najvećoj mjeri euroizirani (u kunama uz valutnu klauzulu) koji bi po svoj prilici (kao što pokazuju recentna istraživanja) poništio pozitivni učinak na izvoz. S obzirom da je proces interne devalvacije, prvenstveno putem smanjenja troškova rada vrlo spor i politički težak, pitanje dugotrajne vrlo blage deprecijacije kune (uz pretpostavku smanjenja euroiziranih dugova tijekom vremena) ostaje dodatna opcija o kojoj govori i ovotjedna studija njemačkog IFO instituta pod naslovom „An Economic Reform Agenda for Croatia“ .
U sadržaju prezentacije se ne govori o mogućim eventualnim nekonvencionalnim mjerama HNB za poticanje rasta gospodarstva, o čemu će se očito morati razgovarati sa monetarnim vlastima. Vezano na HNB, njena uloga po pitanju javnog duga se također ne spominje. Treba imati na umu i mogući slabi procesa usporavanja (i zaustavljanja) ili čak izostanak rasta javnog duga, s obzirom da se dug raste zbog učinka tzv. grude snijega (kamata na javni duga veća je od stope rasta bruto domaćeg proizvoda) i primarnog deficita. Bivši guverner Rohatinski je o tome govorio na okruglom stolu magazina Banka i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja (NSZ) o opasnostima od deflacije za hrvatsko gospodarstvo u travnju 2014. godine i predložio reprogramiranje dijela javnog duga kroz povećanje njegove ročnosti i smanjenja kamata na javni dug kroz politiku otvorenog tržišta HNB. Takva opcija ostaje moguća u danom spomenutom pesimističkom scenariju.
I na kraju, Vlada (uključujući i HNB) poslodavci i sindikati uz široku podršku javnosti morat će napraviti svojevrsni dogovor o tome da li se želi što prije ući u Eurozonu i time povećavati izvoznu konkurentnost putem interne devalvacije, odnosno čvrstim dogovorom da nema rasta troškova rada (plaća) iznad rasta produktivnosti rada i o rezultatima tog dogovora redovito upoznati javnost. Ili da ulazak u Eurozonu nije opcija, te se konkurentnost može povećavati i putem nominalne deprecijacije. Određeni dogovor se mora postići uz iscrpno upoznavanje javnosti o posljedicama odbrane opcije ekonomske politike. U protivnom, i dalje ćemo imati javnost koja teško može razlučiti koja politika daje bolje učinke na dugoročni ekonomski rast i životni standard i populizam u nuđenju brzih rješenja kumuliranih ekonomskih problema.
Nužno u kratkom vremenu povećati transparentnost proračuna
Sadržaj prezentacije je prvenstveno okrenut povećanju konkurentnosti Hrvatske, što je očekivano i poželjno. Povećanje konkurentnosti po pitanju izvoza sagledava se prvenstveno kroz internu devalvaciju, čime se, barem ne eksplicitno, ne uzima u obzir odstupanje od stabilnosti tečaja. Sadašnji problem slabe potražnje u Eurozoni (koja se za danas ne može potaknuti smanjivanjem referentne kamatne stope jer je ona blizu nule, već se potiče sa nekonvencionalnom monetarnom politikom ECB) može značajno utjecati na slabu investicijsku aktivnost u Hrvatskoj usprkos povećanju konkurentnosti. Zato mogući učinci domaće ekonomske politike navedeni u prezentaciji poput rasta izvoza i od 30 % , prosječne stope rasta bruto domaćeg proizvoda veće o od 3% i smanjenja stope nezaposlenosti na manje od 14% ovise značajno o ekonomskoj politici ECB i Ekonomske komisije.
U prezentaciji nema problema vezanog za transparetnost hrvatskog proračuna koja je iznimno slaba. Indeks transparetnosti je nešto iznad 50 (kreće se inače od 0 do 100) što Hrvatsku stavlja u skup zemalja sa demokratskim deficitom, pri čemu su građani slabo informirani o detaljnom trošenju proračunskih sredstava. U takvim okolnostima je puno teže provoditi fiskalnu prilagodbu. Dakle, nužno je u kratkom vremenu značajno povećati transparetnost proračuna.
