Dugoočekivana klimatska konferencija stranaka COP26, održala se u Glasgowu, u Ujedinjem Kraljevstvu, od 31. listopada do 12. studenog. Od konferencije se očekivalo nekoliko važnih ishoda, prije svega povećanje nacionalnih i globalne ambicije, dovršenje Pariškog pravilnika i povećanje klimatskog financiranja, osobito za prilagodbu klimatskim promjenama.
Konferencija redovito započinje sastankom na vrhu, na kojem je ove godine sudjelovalo više od 120 čelnika. U svojim govorima predsjednici država i vlada izrazili su snažnu podršku za povećanje ambicije i ispunjenje cilja za ograničenje porasta temperature do najviše 1,5°C u odnosu na predindustrijsko razdoblje, te povećane nacionalne doprinose kojima će pridonijeti zajedničkoj klimatskoj misiji.
Od pozitivnih iznenađenja za izdvojiti je primjerice obećanje Indije da će postati klimatski neutralna do 2070. i najavu Kine da će, pored cilja postizanja neutralnosti do 2060., započeti s izlaskom iz ugljena u razdoblju od 2026. do 2030. te da će smanjiti emisije metana.
Ponovljene su kritike od strane zemalja u razvoju koje su istaknule da im je, za pojačanu utrku prema klimatskoj neutralnosti, potreban značajan novac kao i prijenos znanja i tehnologija iz razvijenih država. Najranjivija skupina, male otočne i najmanje razvijene države, a koje su najmanje i pridonijele klimatskoj krizi, zatražile su od ostalih sveobuhvatnu pomoć, prije svega za mjere prilagodbe na posljedice klimatskih promjena koje se više ne mogu izbjeći, te za povećanje spremnosti za upravljanje gubicima i štetama.
Predsjednik Vlade Republike Hrvatske mr. sc. Andrej Plenković na sastanku na vrhu najavio je prestanak proizvodnje električne energije iz ugljena najkasnije 2033. godine, sudjelovanje Hrvatske u zajedničkom europskom cilju (smanjenje emisija do 2030. godine za 55%) s vrlo ambicioznih svojih 45%, te povećanje udjela obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji na više od dvije trećine. Jedna od aktivnosti koje Hrvatska planira u sljedećem razdoblju je i sadnja više od milijun dodatnih stabala godišnje do 2030. godine, kako bi se anulirale emisije stakleničkih plinova iz vozila kojima na odmor u Hrvatsku dolaze turisti.
Stručna delegacija Republike Hrvatske sudjelovala je u sastavu: Dunja Mazzocco Drvar (Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja), Višnja Grgasović (Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja), Tatjana Obučina (Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja), dr. sc. Ivan Güttler (Državni hidrometeorološki zavod), te Marija Pujo Tadić (Međunarodni institut za klimatske aktivnosti).
Naša je delegacija sudjelovala u nizu tehničkih sastanaka na kojima su se dogovarali načini izvještavanja o emisijama i napretku u dostizanju ciljeva, uključivanju rezultata znanstvenih istraživanja u procese UNFCCC-a, mehanizmima za trgovanje emisijama između država, financijskim procesima i iznosima, te načinima pomoći državama u razvoju da ojačaju sustav zaštite od ekstremnih vremenskih događaja.
Za razliku od drugih velikih konferencija, ova ne završava potpisom ugovora nego nizom krovnih odluka i rezolucija koje detaljno opisuju provedbu Pariškog sporazuma. Radi se o važnim dokumentima koji imaju pravnu snagu. Svaka riječ u odlukama u iscrpljujućim pregovorima pažljivo je odabrana i odvagana, jer odluka mora biti prihvaćena konsenzusom svih strana.
Dokumente je izradilo britansko predsjedništvo COP-a na temelju opsežnih pregovora s predstavnicima pregovaračkih skupina, ali i bilateralnim razgovorima s predstavnicima pojedinih država za koje je neko pitanje od posebne važnosti. U prvom tjednu konferencije, stručne delegacije su raspravljale o tehničkom sadržaju odluka, a u drugom tjednu ministri i drugi visoki dužnosnici očitovali su se o posebno osjetljivim pitanjima i nastojali ostvariti potrebne kompromise.
Budući da je ključni cilj COP-a 26 bio “održati 1,5°C na dohvat ruke”, znanstveni imperativ za ostanak ispod 1,5°C je svakako najznačajnija točka u ovim odlukama. Europska unija izrazito je zadovoljna formulacijom u krovnoj odluci s obzirom na to da je u njoj jasno iskazana visoka klimatska ambicija. Ipak, uz ambiciju kao osnovni cilj, pojavio se još jedan, prvi put spomenut na ovom COP-u: smanjenje proizvodnje električne energije iz ugljena i ukidanje nepotrebnih subvencija za fosilna goriva.
Europska unija jedan je od predvodnika ovih procesa, ne samo zbog povećanog cilja za smanjenje emisija do 2030. godine, nego i činjenice da su obveze smanjenja i postizanja klimatske neutralnosti 2050. ovdje pravno obvezujuće, propisane Europskim propisom o klimi i opsežnim zakonskim paketom Fit for 55.
Što je dogovoreno?
Zajednički vremenski okvir
Jedan od prioriteta konferencije bio je i da se postigne sporazum o zajedničkim rokovima za nacionalno utvrđene doprinose (NDC). Države imaju različite vremenske okvire za svoje doprinose, neke primjenjuju petogodišnje razdoblje, a neke period od 10 godina. Tu nema čvrste obvezujuće odluke koja to određuje, nego se samo pozivaju da se pridruže petogodišnjem ciklusu.
Transparentnost
Na Konferenciji su se nastavili i pregovori o pravilima za provedbu operativnih odredbi Pariškog sporazuma. Nužno je bilo dogovoriti se o načinu izvještavanja o emisijama i naporima za njihovo smanjenje, što uključuje sve potrebne elemente kako bi podaci u inventarima emisija stakleničkih plinova bili pouzdani, točni, usporedivi i konzistentni tijekom vremena. Također je bilo potrebno dogovoriti kako će države točno izvještavati o naporima smanjenja emisija, što bi doprinijelo međusobnom razumijevanju i povjerenju. U to spadaju i pravila o izvještavanjima o pružanju financijske pomoći te o provedbi tržišnih mehanizama.
Predmet pregovora bila je fleksibilnost za države u razvoju i način kako će se označavati dijelovi tablica za koje ne mogu osigurati podatke. Značajan faktor za ispunjavanje ovih zadaća su i ljudski kapaciteti za ovu vrstu posla koje mnoge države u razvoju još uvijek nemaju.
Ove su odredbe posebno važne za Europsku uniju, pa tako i za Hrvatsku, koja ovakav uređen sustav slijedi već dulje vrijeme. Niz država je na konferenciji izrazio visoku ambiciju, a ovakav sustav osigurao bi praćenje ispunjenja tih ciljeva.
Tržišni mehanizmi prema čl. 6 Pariškog sporazuma
Najviše se raspravljalo o tržišnim mehanizmima i tu je dogovor najteže postignut. Radi se o financiranju projekata u stranim zemljama kojima se, umjesto u svojoj zemlji, emisije smanjuju tamo gdje je to jeftinije učiniti. Raspravama se osiguralo da se izbjegne da smanjenje emisija broji i zemlja koja financira, i ona u kojoj se projekt provodi. Što se tiče prijenosa emisijskih jedinica iz razdoblja Kyotskog protokola, Europska unija je napravila ustupak zemljama u razvoju, prije svega Brazilu, i prihvatila da se omogući prijenos jedinica preostalih iz razdoblja od 2013. godine. Pritom je nužno nacionalne doprinose prilagoditi u slučaju korištenju takvog mehanizma. Svi projekti provedeni u okviru mehanizama definirani člankom 6 Pariškog sporazuma, moraju se provoditi poštujući ljudska prava i prava klimatskih migranata, autohtonih naroda i djece, te rodnu ravnopravnost.
Osnovni elementi krovne odluke o Pariškom sporazumu su sljedeći:
- Znanost
Prepoznaje se važnost najsvježijih znanstvenih informacija za učinkovitu klimatsku akciju i donošenje odluka. Izražava se zabrinutost zbog toga što su ljudske aktivnosti do danas uzrokovale zagrijavanje za oko 1,1 °C, što se učinci već osjećaju u svim regijama, a količina ugljika koja nam je preostala da bismo postigli temperaturni cilj Pariškog sporazuma prebrzo se troši. Naglašava se hitnost povećanja ambicije i akcije vezane za smanjenje emisija, prilagodbu i financiranje u ovoj ključnoj dekadi. Pozivaju se potpisnice za nastavak podrške u jačanju sustava za motrenje klime i sustava za modeliranje klimatskog sustava.
- Prilagodba
S ozbiljnom zabrinutošću donosi se zaključak iz doprinosa Radne skupine I. Šestom izvješću IPCC-a o procjeni, da svaki dodatni porast globalnog zatopljenja pogoršava klimatske i vremenske ekstreme te njihov utjecaj na ljude i prirodu. Uviđa se da će potrebe za prilagodbom i dalje rasti s ozbiljnošću utjecaja u skladu s porastom temperature. Naglašava se hitnost povećanja aktivnosti i potpore kako bi se poboljšala sposobnost prilagodbe i smanjila ranjivost na klimatske promjene. Pozivaju se stranke da i dalje uključuju prilagodbu u lokalne, regionalne i nacionalne planove. Time se prilagodba oslanja na javne financije i to na mjestu na kojem se događa.
Za zemlje u razvoju prilagodba i priprema za ekstremne vremenske događaje gotovo je nemoguća bez dodatnih financijskih sredstava iz razvijenog, bogatog svijeta. Zemlje u razvoju smatraju da je važnost prilagodbe dosad bila zanemarena, tako da je ovakvo uključenje u krovnu odluku COP-a za njih važno postignuće.
III. Financiranje prilagodbe
S ozbiljnom zabrinutošću navodi se i da trenutačno financiranje klimatskih prilagodbe nije dovoljno da bi se adekvatno odgovorilo na pogoršanje utjecaja klimatskih promjena u zemljama u razvoju, te se traži od razvijenih država da značajno povećaju novčane iznose. Poziva se privatni sektor, banke i druge financijske institucije da pojačaju mobiliziranje financija kako bi se osiguralo dovoljno novca da se ostvare klimatski planovi, osobito za prilagodbu, te se pozivaju stranke da istražuju inovativne pristupe i instrumente.
Ovo su ključni paragrafi za zemlje u razvoju koje žele da se sredstva koja primaju za prilagodbu barem udvostruče u odnosu na trenutne razine.
- Smanjenje emisija
Prepoznaje se da će učinci klimatskih promjena biti mnogo niži pri porastu temperature od 1,5 °C u usporedbi s 2 °C i odlučuje se nastaviti s naporima da se povećanje temperature ograniči na 1,5 °C, uviđajući da to zahtijeva smisleno i učinkovito djelovanje svih država u ovom kritičnom desetljeću. Također, navodi se da ograničavanje globalnog zagrijavanja na 1,5 °C do 2100. zahtijeva brzo, duboko i trajno smanjenje globalnih emisija stakleničkih plinova, uključujući smanjenje globalnih emisija ugljičnog dioksida za 45% do 2030. u odnosu na razinu iz 2010. i na neto nulu oko sredine stoljeća.
Pozivaju se države da smanje korištenje ugljena za proizvodnju energije i zaustave prakse direktnih i indirektnih subvencija za korištenje fosilnih goriva. Naglašava se kritična važnost rješenja temeljenih na prirodi, uključujući i zaštitu i obnovu šuma te zaštitu bioraznolikosti. Također se pozivaju države da do 2030. godine smanje emisije ostalih stakleničkih plinova, posebno metana.
Nacionalno određeni doprinosi, nacionalni planovi i ciljevi zemalja za smanjenje ili suzbijanje emisija stakleničkih plinova u sljedećem desetljeću, u središtu su Pariškog sporazuma i ključni su ako svijet želi ostati unutar 1,5°C.
Zemlje u razvoju i neke velike razvijene ekonomije, svakako žele da se svi ministri vrate za pregovarački stol i to čine svake godine dok se nacionalni ciljevi ne usklade s 1,5°C.
Neke zemlje tražile su da se izlazak iz ugljena uopće ne uvrštava u krovne odluke, no razvijene zemlje, a među njima i Europska unija, inzistirale su da ta odredba ostane i postignut je kompromis.
- Financiranje, prijenos tehnologije i izgradnja kapaciteta za ublažavanje i prilagodbu
Naglašava se potreba za mobilizacijom financijskih sredstava za klimu iz svih izvora kako bi se postigla razina potrebna za postizanje ciljeva Pariškog sporazuma, uključujući značajno pojačanu potporu zemljama u razvoju od najmanje 100 milijardi USD godišnje. Izražava se važnost povećanja razumijevanja i djelovanja za usmjeravanje svih financijskih tokova u smjeru smanjenja emisija i razvoj klimatske otpornosti i to na transparentan i inkluzivan način u kontekstu održivog razvoja i smanjenja siromaštva. Važna je izgradnja kapaciteta i transfer tehnologija prema državama u razvoju.
Financije su, dakako, ključne za zemlje u razvoju. One su izrazile razočaranje neuspjehom razvijenih da se ispuni cilj da se državama u razvoju pruži 100 milijardi dolara godišnje kako bi im se pomoglo u smanjenju emisija i suočavanju s utjecajima ekstremnih vremenskih prilika. To je obećanje dato 2009., a trebalo je biti ispunjeno do 2020. Umjesto toga, prema posljednjim podacima OECD-a, taj cilj je podbacio za 20 milijardi dolara. Noviji nalazi iz Njemačke i Kanade sugeriraju da će cilj biti ispunjen 2023., a do 2025., financiranje će dosegnuti 119 milijardi dolara. Zemlje u razvoju kritizirale su to što nema eksplicitnijeg priznanja ovog neuspjeha i što se čini da se bogate zemlje oklijevaju upustiti u raspravu o tome kako se financiranje može povećati u budućnosti. Stoga je Europska Unija predložila da se uloži dodatni napor kako bi se osiguralo da se 100 milijardi USD osigura već 2022. godine.
- Gubici i štete
Utvrđuje se da su klimatske promjene već uzrokovale i da će sve više uzrokovati gubitke i štetu te da će, kako temperatura raste, utjecaji klimatskih i vremenskih ekstrema, kao i spori događaji, predstavljati sve veću društvenu, gospodarsku i ekološku prijetnju, te da u procese mora biti uključen širok spektar dionika na lokalnom, regionalnom i nacionalnom nivou. Ponavlja se hitnost povećanja aktivnosti i potpore, uključujući financiranje, prijenos tehnologije i izgradnju kapaciteta, za provedbu pristupa za sprječavanje, minimiziranje i rješavanje gubitaka i šteta.
Izraz “gubici i štete” odnosi se na katastrofalne utjecaje ekstremnog vremena od kojih mnoge države u razvoju trpe, a ovaj mehanizam služi da se poveća njihova spremnost za upravljanje rizicima kako do gubitaka i šteta uopće ne bi došlo. Za mnoge zemlje u razvoju to je značajno – i ovo je prvi put da se gubici i štete izravno spominju u odluci COP-a.
Međutim, pitanje je bilo vrlo sporno jer neke zemlje u razvoju tumače gubitak i štetu na način da impliciraju da bi trebale dobiti naknadu za štetu od ekstremnih vremenskih prilika. Pariški sporazum ne daje osnovu za takvu vrstu naknade.
VII. Implementacija
Pozivaju se stranke koje još nisu iznijele nova obećanja da to učine što prije. Pozdravlja se uključivanje svih sektora u napore za ispunjavanje nacionalnih ciljeva, posebno onih s intenzivnim emisijama.
Potencijali pojedinih sektora nisu u dovoljnoj mjeri iskorišteni. Ova se odredba odnosi na primjere kao što je onaj Europske unije, koja u okviru novog zakonodavnog paketa Fit for 55 uključuje nove mjere koje se odnose na uključivanje sektora cestovnog prometa i zgradarstva u sustav u kojem zagađivač plaća svoje emisije.
VIII. Suradnja
Poziva se generalnog tajnika UN-a da okupi svjetske lidere 2023. kako bi se dogovorili o povećanju ciljeva za ispunjenje Pariškog sporazuma. Prepoznaje se važna uloga nevladinih dionika, uključujući civilno društvo, autohtono stanovništvo, a osobito mlade u doprinosu napretku prema cilju Konvencije i ciljevima Pariškog sporazuma. Pozivaju se stranke da brzo počnu provoditi glasgowski akcijski plan za klimatsko osnaživanje, uzimajući u obzir ljudska prava i rodnu ravnopravnost. Također, potiču se da osiguraju smisleno sudjelovanje mladih u procesima donošenja odluka.
