DO KADA ĆE MINISTAR BUTKOVIĆ TRPJETI STRABAG I NJIHOV MODEL POSLOVANJA?

Izbijanjem u Austriji dosad nezapamćeno velikog skandala nakon kojega je vicekancelar Heinz-Christian Strache podnio ostavku na to prisiljen objavom snimke kako ruskoj strani nudi pomoć za dobivanje unosnih ugovora u zamjenu za političku potporu, ponovno se aktualizirao i model poslovanja austrijskih tvrtki u Hrvatskoj. U svjetlu te njegove izjave može se opisati i model kako moćna […]

Izbijanjem u Austriji dosad nezapamćeno velikog skandala nakon kojega je vicekancelar Heinz-Christian Strache podnio ostavku na to prisiljen objavom snimke kako ruskoj strani nudi pomoć za dobivanje unosnih ugovora u zamjenu za političku potporu, ponovno se aktualizirao i model poslovanja austrijskih tvrtki u Hrvatskoj.

U svjetlu te njegove izjave može se opisati i model kako moćna austrijska tvrtka Strabag posluje u Hrvatskoj.

Kako ‘’plešu’’ hrvatske vlasti

Naime, u sjeni ugovorenog najvećeg kapitalnog infrastrukturnog projekta u Hrvatskoj, kao što je gradnja Pelješkog mosta koju je, treba li to uopće ponovno isticati, dobio China Road and Bridge Corporation, a ne Strabag, vrijedno je promotriti ponašanje i odnos hrvatske vlasti prema još i sada prilično moćnom Strabagu.

Također, treba i naglasiti da se poslovanje sa Strabagom do sada redovito predstavljalo kao egzemplarni dokaz uspješnosti svake hrvatske vladajuće garniture, čak i ove na čelu s premijerom Andrejom Plenkovićem i to bez obzira na, kako mnogi ističu, dvojbeni doprinos nesnalaženje resornog ministra prometa i infrastrukture – Olega Butkovića.

U njegovu se resoru ponavlja ono što smo već opetovano isticali u medijima; iza neizostavnih lakirovki i isticanja uspjeha, kriju se brojne igre, velikih multinacionalnih kompanija – ponuditelja poslova teških više desetaka milijuna eura.

U tome je Strabag iznimno uspješan, a kao što smo već pisali, do sada se to pokazalo u događajima koji su se odvijali u sjeni projekta ugovaranja gradnje Pelješkog mosta, a odnose se na žalbe i podnošenje zahtjeva za privremenu zabranu gradnje, što je najavio i kasnije podnio austrijski Strabag, veliki konkurent kineskoj multinacionalki koja je dobila taj posao ‘’težak’’ dvije milijarde kuna.

Kako nas nazivaju i ‘’velikim sranjem’’

No, u kasnijem slojevitom odnosu hrvatske vlasti i austrijskog graditeljskog diva s političkom potporom austrijskih političara koji Hrvatsku nazivaju i ‘’velikim sranjem’’, zagrebački Upravni sud odbio je zahtjev Strabaga o odgodnom učinku i privremenoj mjeri zabrane gradnje Pelješkog mosta samo nekoliko dana prije potpisivanja ugovora s Kinezima te je tako uklonjena i zadnja moguća prepreka za početak gradnje mosta koji će spojiti Hrvatsku.

Ističemo, Strabag je Upravnom sudu podnio tužbu i zatražio privremenu mjeru nakon što je Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM) odbila njegovu žalbu na odluku Hrvatskih ceste da posao gradnje Pelješkog mosta povjeri kineskom konzorciju. Da je kojim slučajem Upravnisud prihvatio Strabagov zahtjev za privremenom mjerom, gradnja ne bi mogla početi sve dok sud ne donese odluku o tužbi Austrijanaca, a to je moglo odgoditi početak radova i do dvije godine. Osim toga, u konačnici to je moglo rezultirati oduzimanjem bespovratnih sredstava koje je Hrvatska dobila za ovaj projekt – konkretno, u ovom slučaju riječ je bilo o oko 1,7 milijardi kuna.

Kinezi pobijedili, a što će ‘’uzeti’’ Strabag?

No, iako su Kinezi ‘’dobili’’ Pelješki most kao glavnu nagradu, postavlja se pitanje hoće li Strabag pobijediti na natječaju za svojevrsnu ‘’utješnu nagradu’’ – dobivanje gradnje pristupnih cesta do Pelješkog mosta. Strabag je dosad svoju poziciju jačao uspješnom metodom podnošenja žalbi kojima je osporavao posao dodijeljen drugima, te ta metoda očito nije bila bez svrhe, jer nije nepoznanica da Strabag radi na brojnim projektima iz hrvatskog proračuna.

Ponavljamo već iznesenu za Butkovića ‘’bolnu’’ istinu – pedantni analitičari naveli su i da je Strabag u posljednjih desetak godina, nakon što je na natječaju izgubio neki posao, uložio i više od 35 žalbi od kojih mu je dvadesetak bilo odbijeno?!

Austrijski Strabag i grčki J&P Avax početkom travnja dostavili su ponude za izgradnju stonske obilaznice, koja je dio pristupnih cesta budućem Pelješkom mostu i to za poddionicu Sparagovići-Prapratno i Prapratno-Doli, čiju vrijednost Hrvatske ceste (HC) procjenjuju na 449,16 milijuna kuna, objavila je Hrvatska izvještajna novinska agencija (Hina).

Kako stoji u zapisniku o javnom otvaranju ponuda objavljenom u Elektroničkom oglasniku javne nabave, ponuda Strabaga iznosi 569,3 milijuna kuna bez PDV-a, a J&P Avaxa 511,57 milijuna kuna, čime obje ponude premašuju procjenu vrijednosti Hrvatskih cesta. Javno nadmetanje za izgradnju stonske obilaznice, poddionice Sparagovići/ Zaradeže – Prapratno i Prapratno-Doli bilo je raspisano početkom lanjskog prosinca, dok je početkom travnja održano javno otvaranje ponuda. Ukupna dužina pristupnih cesta Pelješkom mostu iznosi 30 kilometara, a na stonsku obilaznicu odnosi se 18 kilometara.

Tvrtka J&P Avax dobila je i posao izgradnje pristupnih cesta koji se odnosi na dionicu Duboka – Sparagovići/Zaradeže, dužine 12 kilometara. Cijena koju je ponudio J&P Avax iznosi 464,9 milijuna kuna bez PDV-a, dok je vrijednost izgradnje bila procijenjena na 482 milijuna kuna bez PDV-a.

Pravne i sudske zavrzlame

Kao što je bilo očekivano, na tu odluku HC-a žalili su se grčki Aktor i austrijski Strabag. Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM) najprije je odbacila žalbu tvrtke Aktor, dok žalbu Strabaga nije riješila sve do polovice travnja kada ju je usvojila ocijenivši je osnovanom budući da su su ‘’odabrani ponuditelj Avax i četvrti rangirani ponuditelj Aktor sudjelovali u nedozvoljenim kartelima u razdoblju od 2005. do 2012. te su im za to izrečene novčane kazne’’. Proizlazi da zbog brojnih žalbi pristupne ceste neće biti sagrađene a most će biti sagrađen. Most bez pristupnih cesta ne služi nikome.

Treba istaknuti i da Strabag često posluje s hrvatskom državom, posebno na velikim infrastrukturnim projektima. Konkretno, ta austrijska kompanija bila je izabrana kao glavni izvođač radova na izgradnji mosta kopno-Čiovo, ali i kao izvođač radova na mostu Svilaj između Hrvatske i BiH, ali nikada nije uvedena u posao, zbog čega su joj, kako se u medijima pisalo, Hrvatske autoceste izvansudski isplatile nešto više od pola milijuna eura odštete.

Strabag je bio i angažiran na nekima od najvažnijih infrastrukturnih projekata – primjerice autocesta Zagreb-Macelj i Osijek-Đakovo, gradili su i niz dionica autoceste Split-Ploče, tunele Krapina i Javorova kosa, bazen Kantrida u Rijeci, pročistač otpadnih voda u Zagrebu te brojne druge objekte. Kako mnogi ističu, zanimljivo je da se često i žale kada ne prođu na natječaju pa na taj način “koče” projekt.

Sposobnost u poslovanju u Strabagu su naročito pokazali i prilikom sastavljanja ugovora o koncesiji nad autocestom Zagreb-Macelj, isticali su na Tportalu, navodeći i kako je od 2013. do 2016. iz državnog proračuna isplaćeno čak 166 milijuna kuna tvrtki Autocesta Zagreb – Macelj, koncesionaru istoimene autoceste, a čiji je većinski vlasnik, naravno, Strabag. Riječ je o naknadi ugovorenoj koncesijskim ugovorom, a kojom država nadoknađuje gubitak prihoda nastao zbog pada prometa na autocesti.

POPULARNE KATEGORIJE