DEVIJANTAN SOCIJALNI SUSTAV: Djeca su potpuno nezaštićena!

Ministrica Milanka Opačić je još preuzimajući resor socijalne skrbi, ili kako se to nebulozno zove Ministarstvo socijalne politike i mladih, nije samo najavljivala, nego i obećavala ‘brda i doline’. Četiri godine kasnije, nije se dogodilo gotovo ništa. Najnezaštićenija skupina, djeca, i dalje su žrtve, a ministričino “životno djelo” – Obiteljski zakon – ostao je samo […]

Ministrica Milanka Opačić je još preuzimajući resor socijalne skrbi, ili kako se to nebulozno zove Ministarstvo socijalne politike i mladih, nije samo najavljivala, nego i obećavala ‘brda i doline’. Četiri godine kasnije, nije se dogodilo gotovo ništa.

Najnezaštićenija skupina, djeca, i dalje su žrtve, a ministričino “životno djelo” – Obiteljski zakon – ostao je samo na valu kritika javnosti i stručnjaka, Centri socijalne skrbi ostali su u radu zavisni od toga kakav je čovjek na mjestu djelovanja, odnosno od pojedinačne volje i želje da se radi, iznimno zahtjevan i odgovoran posao socijalne zaštite…

Najnoviji slučaj monstruozne majke koja je podvodila svoju djecu, nažalost, samo je jedan od niza slučajeva maltretiranja i uništavanja djece, u kome dijelovi sustava odgovorni za sprečavanje nasilja, eto ”ništa nisu znali”. Jer, ”da su znali što se događa, spriječili bi sve to zlo”. Je li to baš tako? Teško se oteti zaključku da falša cijeli sustav, a najviše trpe oni koji su i najnezaštićeniji, djeca. Kako drukčije objasniti, stalno ponavljanje ”nismo znali za to pa nismo mogli ništa učiniti”. Najgore je od svega, i kad su znali što se događa, često nisu reagirali.

No, isti taj sustav, koji je gotovo histerično oduzeo pravo na pomoć za uzdržavanje svakom onom nezaposlenom koji je radi nečega sumnjiv – na rješenje pritužbe, primjerice, čeka se gotovo cijeli ministričin mandat, a odgovora iz ministarstva na to nema – tolerira pravo na korištenje pučke kuhinje onima koji imaju ”bijesne” automobile jer, eto, imaju knjižice s pravom na socijalnu skrb. U istom tom sustavu ima ljudi, koji se usude reći majki djeteta s invaliditetom ”znate li vi koliko novaca se troši na vaše dijete”? U tom sustavu, koji je sad tehnološki povezan sa svih strana, a sve kako bi se time stalo prevarantima na kraj, djelatnici jednog od Centara za socijalnu skrb daju si za pravo arbitrirati između supružnika temeljem njihovih primanja, ignorirajući nebrigu jednog od roditelja za djecu i evidentirano nasilje, psihičko i fizičko. Bez ikakve greške, jasno je da nemari socijalnih službi i njihovih djelatnika, dovode do tragedija.

S druge strane postoji ono što je vrlo zabrinjavajuće i zapravo sablažnjivo. Uloga policije u svemu, odnosno u što se ona pretvara. Ne samo u ovom zadnjem slučaju, nego i mnogo puta prije, mnogi svjedoci nasilja – nemoguće je zaista, da nitko u ovom selu ne zna ništa o onome što se događa – kažu ”prijavili bismo to, ali su rekli da će pozvati policiju pa nismo”. Policija kao sredstvo prijetnje i ucjene? Toliko zastrašujuće, da se ne usudimo ni pomisliti na to, ali nije nestvarno. Nažalost, nema nas malo koji smo to osjetili na svojoj koži.

Je li to ostvarenje Orwellove ”1984”, ne znamo, ali zasigurno ne živimo u zemlji koja ima sustav zaštite građana, ali strašnih kostura u ormarima ima više negoli u kakvom filmskom hororu.

POPULARNE KATEGORIJE