Pet godina Hrvatske u EU je i pet godina mandata voditelja Predstavništva Europske komisije Branka Baričevića. Pet godina nije mnogo, ali nije ni malo. Nemali broj je onih koji tvrde, da Hrvatska nije iskoristila svoje članstvo u EU, a s druge strane, bilo je koliko problema, toliko i zapreka na tom putu.
U Ministarstvu vanjskih poslova Baričević je počeo na mjestu načelnika Odjela za humanitarna pitanja, ali je vrlo brzo promoviran u načelnika Odjela državnog protokola. Nakon toga otišao je za Washington, zatim se vratio u Zagreb, a na mjesto šefa Misije RH pri EU došao je 2005. i ostao punih sedam godina; mandat je završio 2012., nakon što su završeni pregovori Hrvatske i Europske unije.
– Hrvatska se pridružila zajednici najnaprednijih demokracija svijeta, i to ne samo po gospodarskim rezultatima, već i po kvaliteti života građana te ljudskim pravima i slobodama. Jer, Europska unija zajednica je temeljena na vrijednostima kao što su uključivost, tolerancija, pravda, solidarnost, sloboda i mir. Vrijednosti koje su tu zajednicu učinile onim što ona danas jest, napredna i s visokim standardima slobode za svoje građane, kaže Baričević i u inventuri tih hrvatskih pet godina u EU, dodaje: – Hrvatska je ušla sama, uz strožije kriterije za ispunjenje što je na neki način, usporilo oživotvorenje članstva.
Za dvije će godine Hrvatska imati odgovoran i zahtjevan posao, šestomjesečnoga predsjedanja Europskom unijom. Prvi put, nakon sedam godina članstva.
– To će biti svojevrsna diploma. Maturirali smo kada smo ušli u EU, a sada bi trebalo i diplomirati. Nadam se da ćemo to za dvije godine, kada završi predsjedavanje, moći to i reći, Jednako tako, Hrvatska će time na izravan način moći predstaviti svoje prioritete i smjer vanjske politike. Mnogi smatraju kako se preklapanje trenutka hrvatskog pridruživanja s razdobljem kada se i sama Europska unije suočavala s nizom kriza, od gospodarske, financijske i migracijske, uvelike utjecalo na raspoloženje i mišljenje građana. Moguće da je to jedan od razloga, a u svakom slučaju danas je situacija nešto drugačija: sve države članice, uključujući i Hrvatsku, izašle su iz gospodarske krize i ostvaruju gospodarski rast. Migracijska kriza i dalje je velik izazov, međutim brojke govore da su ilegalne migracije u odnosu na krizne godine 2015. i 2016. pale za više od 95 posto.
No, članstvo u EU doprinijelo je valjda razvoju Hrvatske i nekom napretku. Teško bi bilo povjerovati da smo tolika iznimka, od drugih zemalja. Iako možda svakodnevni život to ne iskazuje i na svom životu građani ne osjete tako, kako su očekivali.
– Članstvo u EU je doprinijelo Hrvatskoj jer je prvenstveno poboljšana ekonomska situacija u zemlji. Tu se osjetio izravan utjecaj europskih trendova, makar se posljedice krize osjećaju i danas, jer ne ide oporavak brzo.
Povećava se izvoz te industrijska proizvodnja, čime domaći projekti zauzimaju važno mjesto na velikom europskom i svjetskom tržištu. Hrvatska je izašla iz postupka nadzora prekomjernog deficita proračuna, smanjen je javni dug i povećan BDP. Smanjena je nezaposlenost mladih zahvaljujući, između ostalog, Jamstvu za mlade i sličnim europskim programima. Osim toga, projekti poput Erasmus + povećavaju mobilnost studentske populacije i danas je dostupna mogućnost različitih oblika stažiranja i volontiranja u inozemstvu. Na taj se način skuplja potrebno iskustvo i produbljuje znanje koje mladi mogu iskoristiti kada se vrate u Hrvatsku. Poboljšava
se i poduzetnička klima te europsko tržište postaje dostupno i hrvatskim projektima i povoljnije za ulaganja u zemlju. Europska unija, dakle, nudi brojne mogućnosti, ali važno je naglasiti kako je potrebno prilagoditi se suvremenom europskom mišljenju, odnosno vrijednostima jer se time otvaraju nove mogućnosti za mlade ljude željne promjena. Hrvatska svakako mora učiniti nekoliko bitnih reformi, o čemu se Komisija jasno očitovala, što ih se prije napravi, a kasnilo se, to će učinak biti bliži napretku.
Stalna priča, iskorištenost ili slaba iskorištenost sredstava iz fondova EU. Toga smo se naslušali i načitali, a rasprava traje i dalje. Hrvatska je napredovala, ali je i dalje na začelju.
– Unatoč tome što smo se pripremali deset godina i što smo se transformirali, dogodilo se to da nam apsorpcijska moć i kapacitet hrvatske administracije nije bio toliko razvijen. Vlada je nedavno odobrila i novo zapošljavanje za podizanje fondova. Plus toga, dio ljudi koji je obučen i pripremljen za to otišao je u privatni sektor. Vrlo velika je fluktuacija ljudi koji su to znali, a to je teško zaustaviti, jer su plaće u javnom sektoru takve kakve jesu. No, osamdeset posto javnih investicija u Hrvatskoj provodi se iz europskih fondova, stoga se može reći da je mnogo toga učinjeno,
U svjetlu sudjelovanja te konkretnog rada i učinaka, često se spominje odnos velikih i malih zemalja u EU. Dok u Komisiji, kao i u Parlamentu, ponavljaju kako nema malih i velikih u EU, to stalno negdje izlazi.
– Nema malih i velikih, sve su to europske države članice. Suština odlučivanja i rada u Europi je dijalog, solidarnost i kompromis. „Male“ zemlje unutar Unije mogu jasno iznositi svoje stavove i prioritete, kao i politički djelovati u interesu svojih sugrađana. Unutar europskih institucija, države članice mogu surađivati i usmjeravati raspravu u smjeru koji im odgovara i tako dogovoriti prioritete na razinu cijele unije, što je u interesu velikih i malih država članica.
Zajedništvo zemalja članica postalo je sve većom temom našeg vremena. Ponekad se ono smatra vrlo nejasnim i čak udaljenim od stvarnosti, a ponekad jedinim koje nam treba u toliko promijenjenom svijetu. No, nije jednostavno ni lako saznati koliko ga ima u Europi, ne samo u EU.
– Zajedništvo Europske unije je važno na više razina od političke, ekonomske, sigurnosne do socijalne. Zajedništvo Unije je važno jer jedino tako možemo postići napredak i ostati konkurentni na globalnoj razini. Pogotovo u vremenima kada pojedini svjetski čelnici žele ponovno uvesti protekcionizam. Zajedništvo je snaga koja dolazi do još većeg izražaja u vrijeme kriza sigurnosti, globalne trgovine, ekonomske ili migrantske i tu snagu moramo zadržati. Usvajanjem Europskog stupa socijalnih prava, dokumenta koji obuhvaća 20 načela i prava – uključujući pravo na jednake mogućnosti i pristup tržištu rada, pravo na pravedne radne uvjete i socijalnu zaštitu i uključenost – Europa je pokazala političku volju da zajednički štiti prava za koja se svi zalažemo te poručuje kako je Unija više od pukog jedinstvenog tržišta, već da su građani u fokusu te zajednice. Deklaracija o Europskom stupu socijalnih prava temeljni je politički dokument, usporediv s poveljom o temeljnim pravima iz 2000. godine.
Mnogo je populizma i terorizma, a s druge strane, trebali bismo imati i sigurnosti i slobodu, ne čini se ostvarivim jer je zapravo u suprotnosti. Na tome se radi, opomena je bilo dovoljno čini se, promijenilo se mnogo toga. Preostaje, mijenjati se i unaprijediti.
– Ali, ovu situaciju moramo shvatiti kao upozorenje da se ponovno ujedinimo i uvedemo strože kontrole i bolju suradnju na svim razinama. Mi u Komisiji mislimo da zidovi i žice neće riješiti problem izbjeglica. Ako ga želimo riješiti, moramo bolje komunicirati i razmjenjivati naše podatke i tako ćemo se mnogo bolje obraniti, nego individualnim zatvaranjem granica. Uostalom, pripadnici takozvane predschengenske generacija će se sjetiti da smo i prije imali terorističke napade, iako smo imali granice i granične kontrole. Ono što nam treba je bolja razmjena informacija, usklađenost i trening ljudi koji rade kontrole.
Budućnost EU svakako je velika tema, jer Europa ima mnogo izazova i treba promjene, treba i reforme. Vrlo često se spominje raspad, kao, kad su se sve federalne države raspale, osobito se apostrofira Jugoslaviju, onda ne može opstati ni EU. Teško je povjerovati pa i pomisliti uopće, da je budućnost mračna i neizvjesna.
– U posljednje vrijeme stalno se spominje raspad Europe. Ja vjerujem da ćemo mi iz ovakvih situacija izlaziti sve jači i jači, jer temelji EU-a su puno dublji, a najvažnije su vrijednosti koje nas povezuju, kao što su sloboda i tolerancija i otvoreno tržište, ali naravno i mnogostruki zajednički interesi. Cilj usvojenih mjera o čuvanju vanjskih granica nije kontradiktoran, one nastoje sačuvati otvorenost unutar kontinenta i osigurati slobodno kretanje ljudi, roba i kapitala jer nama je pretpostavka opstanka gospodarski i životni rast.
Svi smo svjesni da postoji mnogo pitanja, kako ćemo mi dalje u Europi i što Europa može napraviti u ovome svijetu koji se tako brzo mijenja, a nitko ne zna kakva će budućnost biti. Trebali bismo, ipak, biti mnogo jasniji i ambiciozniji u iskazivanju našega jedinstva, s više Europe među nama.
Novo razdoblje od šest godina (2021 – 2027.) je pred nama. Na neki je način, to novi start, novo doba. U proračunu su tako promjene koje su u skladu sa stvarnošću u kojoj živimo.
– Za nov i moderan dugoročan proračun EU-a, kojim se mogu učinkovito ostvariti prioriteti za razdoblje nakon 2020. godine, iako će biti nešto manji u iznosu. Gospodarski rast u Europskoj uniji veći je od dva posto, imamo najmanju nezaposlenost u zadnjih devet godina i 235 milijuna zaposlenih osoba. No. opravdano je govoriti i o rezovima kao opciji. Na primjer, u posljednjih pet godina osoblje Komisije smanjilo se za 5 posto i ubuduće ćemo možda morati dodatno smanjiti broj zaposlenika, ali i jednako je tako razumno razmatrati mogućnost, stvaranja novih izvora prihoda, kao što je mogućnost oporezivanja proizvodnje plastike, kako bismo pridonijeli ciljevima naših europskih politika o zaštiti klime.
Modernim i fleksibilnim proračunom pokušavamo odgovoriti na postojeće izazove od sigurnosnih do ekoloških ali i uhvatiti korak s globalnim digitalnim napretkom, i zato iznosi financijskih sredstava za nove prioritete Unije su povećani dok su se u drugim područjima morali smanjiti. Naglasak je na područjima u kojima Unija može ostvariti dodanu vrijednost i najbolje rezultate.
U svakom slučaju, novi proračun prilika je da svoju budućnost odredimo kao ambicioznu Uniju s 27 država članica koje povezuje temeljne vrijednosti kao što su vladavine prava i solidarnost.
