Razgovarali smo s Adrianom Friganovićem, diplomiranim medicinskim tehničarem i predsjednikom Hrvatskog nacionalnog saveza sestrinstva, kandidatom za Predsjedništvo SDP-a.
Kao što primjećujemo dosta ste angažirani u različitim udrugama, što možete reći o tome?
Prije svega zahvaljujem se na pozivu i pozdravljam Vas i Vaše čitatelje. Moj profesionalni razvoj vezan je uglavnom uz zdravstvo i zdravstveni sustav.
Još u ranim početcima angažirao sam se u radu profesionalnih udruga medicinskih sestara te sam sudjelovao u radu mnoštva sekcija Hrvatske udruge medicinskih sestara, radio sam i u središnjem uredu te bio član uredništva Sestrinskog glasnika. 2005. godine bio sam osnivač Hrvatskog društva medicinskih sestara anestezije, reanimacije, intenzivne skrb i transfuzije koje je postalo najveća stručna udruga medicinskih sestara. 2007. godine sam sudjelovao u osnivanju Hrvatskog nacionalnog saveza sestrinstva u kojem sam bio prvi tajnik, glavni tajnik i sad sam predsjednik. Osim sestrinskih udruga osnivač sam i član upravnog odbora udruge Pozitiva koja se bavi zaštitom ljudskih prava. Dosta radim na međusektorskoj suradnji pa potičem suradnju sa udrugama pacijenata kao što su Koalicija udruga u zdravstvu, Nismo same, Transplantirani Hrvatske, ali i suradnju sa udrugama fizioterapeuta i drugih zdravstvenih djelatnika.
Međunarodni segment djelovanja također je izražen u Vašem slučaju?
Negdje od 2002. godine sam se uključio u rad Europske federacije medicinskih sestara intenzivne skrbi gdje sam dugo funkcionirao kao član Vijeća predstavnika te kao pokretač, a kasnije i kao voditelj Programa razmjene na EU razini. Kasnije sam se uključio u rad Svjetske federacije medicinskih sestara intenzivne skrbi gdje sam dva mandata bio potpredsjednik, a prošle godine u Melbournu sam izabran za predsjednika. Mislim da je značajno što su hrvatske medicinske sestre tako uključene u rad međunarodnih federacija, jer tako imaju dostupnost informacija i mogućnost uključivanja u različite projekte. Također sam predsjednik Europske organizacije medicinskih sestara specijalista koja okuplja 16 federacija medicinskih sestara iz Europe. Kroz međunarodno djelovanje bili smo uključeni u različite programe, ali za istaknuti je sudjelovanje u COST projektu ”Propuštena/ nezavršena zdravstvena njega” koji je rezultirao s nekoliko publikacija u renomiranim znanstvenim časopisima. Također bi istaknuo da kao država partner sudjelujemo u Erasmus plus projektu ”Poboljšanje radne okoline za medicinske sestre u intenzivnoj skrbi” gdje smo kao udruga dobili 18.000 eura. Ono što je važno naglasiti da smo se kao medicinske sestre i tehničari uključili u Pokret za održivu jednakost u zdravstvu što je u ovom trenutku jedan od najvećih pokreta za ljudska prava u svijetu.
Koja je ideja Pokreta za održivu jednakost u zdravstvu, kako je sve počelo?
Sa željom da se svim ljudima u svijetu osigura održiva zdravstvena jednakost, pokrenuta je inicijativa osnivanja Pokreta za održivu zdravstvenu jednakost (SHEM – Sustainable Health Equity Movement) gdje su medicinske sestre imale važnu ulogu i Svjetska federacija medicinskih sestara intenzivne skrbi je bila jedan od osnivača. Sestrinski predstavnici u privremenom Upravnom odboru SHEM-a su Ged Williams iz Australije i ja. SHEM je imao svoj prvo javno predstavljanje 2. srpnja 2020. godine gdje su prezentirane perspektive Pokreta i planovi za budućnost. Na predstavljanju putem Zoom platforme bilo je nazočno preko 1000 sudionika iz cijelog svijeta. Aktivnosti su se nastavile u koordinaciji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom i pripremama prikaza pozitivnih primjera borbe s pandemijom iz različitih dijelova svijeta. Medicinske sestre i tehničari još jednom su se dokazali kako su pioniri u borbi za očuvanje i zaštitu ljudskih prava kao i nezamjenjiv segment svakog zdravstvenog sustava.
Pokrenuli ste inicijativu zaštite prava pacijenata u pandemiji, što možete reći o tome?
Kao što sam već ranije rekao medicinske sestre i tehničari su uvijek bili prvi u zaštiti ljudskih prava, a prava pacijenata su zagarantirana mnogim pravnim aktima što se nekako počelo zaboravljati. Pandemija je promijenila razmišljanja u zdravstvenim sustavima i zbog straha od nepoznatog neke stečene vrijednosti su se počele gubiti. Budući da je prvi šok prošao i da sad već znamo s čim imamo posla, vrlo je važno inicirati procese kako bi prava pacijenata ostala netaknuta. Pod tim mislim na dostupnost zdravstvene zaštite, sprečavanje diskriminacije zaraženih osoba, pravo na posjećivanje naročito kod onkoloških i pedijatrijskih pacijenata. Platforma Onkologija.hr je već ranije pokrenula inicijativu, ali ozbiljnije reakcije sa strane resornog ministarstva nije bilo. Obzirom na dosadašnju suradnju, Koalicija udruga u zdravstvu zajedno s nama pokrenuli smo širu inicijativu kako bi Ministarstvu zdravstva ponudili partnerski odnos i pomogli sa svojim znanjem i iskustvom u zaštiti prava pacijenata.
Aktivan ste član SDP-a i jedan od kandidata za Predsjedništvo.
Tako je, član sam Socijaldemokratske Partije Hrvatske od 2007. godine. Bio sam predsjednik Mjesnog ogranka Novi Retkovec te sam dva puta biran na lokalnim izborima za vijećnika Mjesnog odbora Novi Retkovec. Također bio sam član Odbora Mjesne organizacije Donja Dubrava te sam u proteklih 13 godina sudjelovao u svim kampanjama kako za lokalne, tako i za predsjedničke i parlamentarne izbore. Svoj doprinos dajem kao član Savjeta za zdravstvo Gradske organizacije Zagreb te svojim djelovanjem želim utjecati na zdravstvene politike koje mogu imati utjecaj na građane grada Zagreba i Hrvatske u cijelosti. Posljednje dvije godine sam predsjednik Mjesne organizacije Donja Dubrava koja je jedna od manjih organizacija, ali izrazito aktivna i borbena.
Kandidirao sam se za Predsjedništvo, jer smatram da svojim iskustvom i obrazovanjem mogu dati novi vjetar u leđa SDP-u i kako je vrijeme za nove ljude. Moja profesionalna karijera, obrazovanje, ali i stranačko djelovanje garancija je dodane vrijednosti novim politikama SDP-a. Moje područje djelovanja je zdravstvo i ljudska prava te mislim da tu mogu dati puno, a kako će biti će odlučiti članovi.
Što mislite o stanju u SDP-u danas?
SDP je posljednjih godina izgubio svoj identitet i nekako imam osjećaj da još uvijek aktualno vodstvo nije sigurno što treba raditi. Ako pogledamo rezultate parlamentarnih izbora razvidno je kako je SDP izgubio svoje glasačko tijelo nekonzistentnim politikama i nedovoljnim angažmanom s građanstvom. Poruke koje šaljemo biračima moraju biti jasne i nedvosmislene i moraju odisati povjerenjem. Izgubili smo svoja tradicionalno lijeva uporišta: sindikate, udruge civilnog društva, udaljili se od radništva, a to bi nam trebao biti cilj djelovanja. Ono što je jedan od aktualnih problema u SDP-u što se ne drži do osoba koje uživaju povjerenje javnosti i koje trebaju biti ključni ljudi na izbornim listama. Uspinjanje u stranačkoj hijerarhiji nužno ne znači da takve osobe imaju ugled u javnosti, što su pokazali i rezultati posljednjih parlamentarnih izbora. Na listama za parlament ponuđena su neka imena koja su neslavno završila, neka se imena nisu ni našla na listama što je bio potpuni promašaj, a kako su građani honorirali izborne liste znamo i sami.
SDP je velika i jaka stranka koja će krenuti naprijed i ja sam uvjerenja kako s novim predsjednikom i vodstvom možemo raditi velike stvari. Važno je nikoga ne odbacivati nego graditi sinergiju na jasnim smjernicama, jer na koncu ”Jedan čovjek nije stranka”, stranka su svi njeni članovi.
