Jeste li zadovoljni dosadašnjom reakcijom javnosti nakon predstavljanja udruge ZRIN?
Vrlo sam zadovoljan, odaziv za članstvo i podrška je nevjerojatna. Javljaju nam se ljudi iz cijele Hrvatske, ali i iseljeništva, puno je akademika i doktora znanosti, stručnjaka, poduzetnika, ali i građana koji nam se javljaju sa svojim inicijativama koje pokušavaju realizirati u svojim lokalnim sredinama. Želimo da uz nas, starije i iskusnije, u ZRIN-u bude i više studenata jer sve ovo radimo kako bi nam budućnost bila bolja i svjetlija. Svi koji žele pomoći mogu na našoj web stranici ispuniti digitalnu pristupnicu i priložiti kratki životopis, nakon čega će Upravni odbor provjeriti kandidata i donijeti odluku o učlanjenju. Ovih dana smo imali sjednicu Upravnog odbora, na kojoj smo se, osim novim članovima, bavili i formiranjem radnih skupina za ključne teme kojima će se udruga baviti. Svim temama pristupamo multidisciplinarno, sagledavamo ih sa svih aspekata, kako bi bile što učinkovitije. Za to je, naravno, potrebno određeno vrijeme. Zato je ideja povremeno predlagati i neka jednostavnija rješenja, kao što smo predlagali vaučere za gorivo kojim bi Vlada građanima barem djelomično kompenzirala ovaj energetski udar.
Može li nedovoljna podrška s njihove strane ili neispunjenje pojedinih ciljeva koje ste pred sobom postavili eventualno dovesti do ranijeg prestanka djelovanja udruge ili ćete i unatoč tome ostati ustrajni u svom naumu?
Ha, ha. Tek smo krenuli. Ideja i jest da ovakav poduhvat ne zavisi od par ljudi nego da se stvori falanga, pokret, koji ima i masu i akceleraciju da nastavi neovisno o pojedincima, a stvori okvir za zajedničko djelovanje. Cilj nam je jačanje uključivih demokratskih procesa u Hrvatskoj te preobrazba i jačanje političkih institucija koje zapravo diktiraju naše živote. Siguran sam da možemo biti uspješnija i kvalitetnija zemlja za život, poražavajuće je posljednje istraživanje RTL televizije prema kojem polovica građana smatra kako je stranačka iskaznica u Hrvatskoj važnija od diplome. To je nešto što je duboko bolesno i što definitivno hitno trebamo promijeniti u Hrvatskoj. Sve što sam u životu stvorio, postigao sam bez stranačke iskaznice, uz puno učenja i naporan rad. I to bi trebao biti ključni put do uspjeha, a ne stranačka iskaznica.
Koliko vlastitog vremena posvećujete radu udruge u odnosu na ostale poslovne obveze te hoće li vam isto postati prioritet?
Ne mogu si dopustiti da mi ZRIN bude, vremenski gledano, prioritet. Imam obitelj, a imam i redovan posao od kojeg živim. Stoga, ZRIN će mi uzimati 40-60 sati mjesečno, koliko mogu izdvojiti. Naravno, ZRIN okuplja niz ljudi i svi izdvajamo svoje slobodno vrijeme, ali i svoj novac, kako bismo pokušali promijeniti smjer države kroz ZRIN.
Kako je došlo do suradnje s Marinom Strmotom? Da li vas je u određenom dijelu ipak povezala i činjenica što ste obojica HDZ-u rekli ne?
Kako sam naglasio, biramo ljude s karakterom i znanjem, Marin je dokazao da ima oboje, a kako ćete bolje upoznavati naše članstvo, vidjeti ćete taj isti obrazac.
Koja vam je politička opcija trenutno svjetonazorski najbliža?
Ona koja će značajno podići standard građana, osigurati pravednost, uključive političke institucije i njegovanje demokracije, rast industrije, na kraju, održivost Hrvatske. Kako sam isticao, mi smatramo da nam sada treba ekonomska paradigma, to su teme koje nas trebaju okupljati i siguran sam da će, kad se digne standard građana i kvaliteta njihovog života, mnoge teme koje danas zaokupljaju javni prostor i dijele građane biti praktički nebitne. Očito je da nas podjele nisu daleko dovele, zato se zalažemo za zajedništvo.
Hoće li se udruga ZRIN pretežito baviti temama i problemima na nacionalnom nivou ili ćete se posvetiti i onima na lokalnom?
Bavit ćemo se javnim politikama prvenstveno na nacionalnoj, ali i na lokalnoj razini. Nudimo rješenja svim političkim akterima, od općina, gradova, države, javnih poduzeća i doticat će se svih segmenata, od energetike, ekonomije, vanjske politike, demografije, domovinske sigurnosti itd. Nama ne trebaju priznanja za naše ideje, mi samo želimo da se Hrvatska makne s dna Europe (ili vrha ako govorimo u korupciji).
Nekoliko godina proveli ste radeći u inozemstvu? Gdje i što ste radili te kako je na vas utjecalo to međunarodno iskustvo?
Radio sam skoro sedam godina za tadašnji Interbrew, danas najvećeg svjetskog pivara AB Imbev, rekonstruirao i gradio pivovare u Rumunjskoj, Češkoj, Hrvatskoj, BiH, Bugarskoj, sudjelovao u projektima u Belgiji, Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Mađarskoj itd. To mi je iskustvo pokazalo da institucije države mogu biti efikasnije, u službi građana i da se stvari mogu raditi drugačije nego kod nas. To ćemo sada pokušati promijeniti kroz prijedloge ZRIN.
Nakon toga ste se vratili u Adris gdje ste radili skoro 20 godina. Što ste sve radili unutar Adrisa te zašto ste otišli, to se pitanje dosta povlači u zadnje vrijeme?
Puno pitanja poput zašto nisam postao premijer, zašto nisam htio biti kandidat za gradonačelnika, zašto sam otišao iz Adrisa, zašto iz Fonda za obnovu. Odgovor je jednostavan – moji potezi svjedoče o mojem karakteru. Unutar Adris Grupe sam bio član u šest nadzornih odbora, predsjednik uprave u četiri društva i član uprave samog Adrisa. U Adrisu sam od osnivanja, jedan od rijetkih koji je došao putem head-hunter agencija, sve investicije i dio akvizicija u prehrambenom segmentu sam koncipirao, pregovarao i vodio. Adris Grupa je napravila vlastitu transformaciju iz duhanskog u turistički, osigurateljni i prehrambeni sektor kroz tri stupa – Maistru, Croatia osiguranje i Cromaris. Od 2015. je čak i na Zagrebačkoj burzi najavljivalo izlistavanje i na međunarodnu burzu koje bi onda uvjetovalo dalje jačanje korporativnog upravljanja u Adrisu i razdvajanje uloga vlasnika i menadžera. To se nije dogodilo, mene je umorilo to čekanje, prilike koje propuštamo, ukupno rad u hrvatskim korporacijama i htio sam nove izazove – upisao sam doktorat i, sa suprugom, vodim vlastite biznise.
Iz iskustva upravljanja imanjem i obiteljskim OPG-om sa suprugom Patricijom, s kojim se sve problemima suočavate u sektoru poljoprivrede te koja rješenja i na tom polju planirate ponuditi javnosti? Mi smo u poljoprivredi sad već 14 godina. Hrvatska je zatomila svoje sjemenarstvo, ugasila zaštitu od tuče, jeftino prodala proizvodnju gnojiva koje je u Hrvatskoj preskupo i premalo gnojimo pa je i urod manji, ima premalo navodnjavanja, sredstva iz EU fondova se vrlo sporo dodjeljuju nakon natječaja i nema potpore banaka za međufinanciranje, a nema ni sustavnog načina plasmana domaćih proizvoda u bolnice, vrtiće, škole pa i hotele. Tako da da, imamo i vlastita iskustva i radit ćemo na prijedlozima kako bitno unaprijediti poljoprivredu.
