VLČ. PAVLE PRIMORAC: Krist kao paradigma današnjem svijetu?

Evanđeoski govor, osobito u svijetu u kojem živimo i u vremenu kojega mnogi teoretičari nazivaju vrijeme „postmoderne“ posebno je britak, izazovan i provokativan zbog svoje bistrine i jasnoće.  Kod evanđelja nije prisutno nikakvo duhovno „uvijanje“, niti bilo kakav oblik tzv. „političke“ korektnosti. Evanđelje uznemirava, poziva na transformaciju mentalnog sklopa iz grešnih u milosne trenutke Božje […]

Evanđeoski govor, osobito u svijetu u kojem živimo i u vremenu kojega mnogi teoretičari nazivaju vrijeme „postmoderne“ posebno je britak, izazovan i provokativan zbog svoje bistrine i jasnoće.  Kod evanđelja nije prisutno nikakvo duhovno „uvijanje“, niti bilo kakav oblik tzv. „političke“ korektnosti. Evanđelje uznemirava, poziva na transformaciju mentalnog sklopa iz grešnih u milosne trenutke Božje ljubavi. Istina, Isus je i sam rekao da nam daje svoj mir. Evanđelje i donosi mir. Ali s druge strane donosi i nemir, osobito onim savjestima, osobito onom čovjeku koji je uronio u očaj beznađa i dekadentnog moralnog zla, te na ga temelju toga nemira poziva na radikalnu promjenu života. Sasvim je razumljivo da onaj isti Isus koji je naviještao Kraljevstvo Božje koji je sasvim jasno svjedočio evanđeoske postulate pozivao na obraćenje, zlo je uvijek nazvao pravim imenom. Kada je u pitanju istina, istinski kršćanski prorok ne mora se bojati da će bilo koga povrijediti, niti će se koristiti prema načelima nekakave korektnosti, nego će nepokolebljivo naviještati Krista.

Prije nekoliko dana kršćanski publicist Zoran Vukman publicirao je dvije knjige. Prva knjiga je „Propast svijeta ili novo doba poganstva“. Riječ je o knjizi koja je svjetlo dana ugledala davne 1997. godine. Sada je riječ o četvrtom izdanju toga vrijednoga i kvalitetnoga naslova.  Druga knjiga koja je svojevrsni nastavak prvoga naslova jest „Bogoubojstvo Zapada“. Zoran Vukman u svojim naslovima, ali i općenito u svojem duhovno-intelektualnom opusu na argumentiran način dokazuje i pokazuje uzroke egzistencijalističkog očaja u kojem se nalazi današnji čovjek. Toliko se govori o miru, ljubavi, toleranciji, poštovanju drugoga, snošljivosti, milosrđu, a nikada te vrijednosti nisu bile toliko diskutabilne, i to u praktičnom životu. Promiče se svojevrsna „ortoteorija“ („prava teorija“), a nema „ortoprakse“ („istinske prakse“). A diskutabilne su zbog duhovnoga suicida kojega je izvršila današnja zapadna civilizacija. On se dogodio kada je čovjek iz svoje egzistencijalne vizure i svojih duhovnih obzorja izbacio samu ideju božanskoga.

Kao žrtva anarholiberalne revolucionarnosti današnji čovjek je radikalno anulirao Boga i svaku mogućnost njegova djelovanja u svijetu i učinio ono što mu je uvijek bila jedna vrsta napasti i to one napasti „harmatološke“ (grč. hamartia – negativna sila koja je neposluhom čovjeka prema Bogu ušla u svijet. Ukratko, riječ je o grijehu) prirode da sebe stavi na mjesto božanskih postulata, Boga zaniječe ili ga ušutka i sam sebi postane mjerilo moralnih zakona. Moralne vrijednosti u kršćanskom smislu za čovjeka koji se smatra dijabolikom (mračnjakom) i anarholiberalom jednostavno ne egzistiraju. One su za njega nadiđene. Upravo zbog toga dijabolik i anarholiberal pretvaraju se u cinike kada je riječ o stavu prema kršćanskoj poruci. Kršćanska poruka za njega znak je anakronizma, ljudske slabosti i pojavnosti koja više nema nikakvu autentičnu poruku da bi promijenila svijet.

Zoran Vukman, razlagajući o samoj genezi metafizičke pobune zapadnoga čovjeka govori o antikršćanskoj revolucionarnosti koja je od svojih samih početaka imala za cilj uništiti samu Crkvu i obezvrijediti kršćansku poruku. Izvor pobune koja se nalazi u čovjekovom srcu, povijesno gledajući, upravo je Francuska revolucija 1789. i Oktobarska revolucija 1917. kojima je europski čovjek odlučio „raščistiti s Bogom“ i svoj subjektivitet i pozitivizam staviti kao mjerilo svih stvari. Vukman se dalje temeljito oslanja na Nietzcheov nihilizam i njegovu dijaboličnu lucidnost kojom govori o „nadčovjeku“. Projekt „nadčovjeka“ trebao bi biti ono za što se po svaku cijenu treba boriti i što je nužno provoditi, osobito u kontekstu dekristijanizacije Europe i širenja radikalnog i militantnog sekularnog fundamentalizma koji je iz svoje memorije izbrisao duhovnog čovjeka, kristološku kreativnost, svaki oblik evanđeoske sućuti. „Nadčovjek“ je jednu vrstu svojega poraza doživio u ekspliciranju mračnog promicanja ideologije komunizma i nacizma koje su obilježile 20. stoljeće i izrugale se čovjeku. I tu se čovjek zatekao prevarenim. Ali u toj prevarenosti moderni čovjek se ne želi osvijestiti i krenuti putem duhovnih postulata Kristove ljubavi. On i dalje gradi civilizaciju bez duhovnih vrijednosti. Jer daljnji pokušaj kreacije „nadčovjeka“ i danas se na osobit način očituje, smatra Vukman, u širenju „gender“ ideologije. Za takvog pobunjenog čovjeka Bog je mrtav.

Ako je po sudu mentaliteta današnjeg posrnulog čovjeka kršćanstvo nešto retrogradno i anakrono, ako Isus ništa više nema reći ovome svijetu i današnjem čovjeku, ako bi svijet bio sretniji bez Boga, koja je onda alternativa? Jer, zapadni čovjek se u moralnom i humanom smislu, od kada je izbacio duhovne vrijednosti iz svoje cjelokupne memorije još više sunovratio u beznađe. Čovjek je u mnogim segmentima danas pao u snažan dinamizam očaja. Depresivan je, beznadan, u srcu nemiran i nesiguran, obiteljska ognjišta se raspadaju što kod žrtava tog raspada može uroditi snažnim duhovnim ranama i emocionalnom nestabilnošću,  moralna dekadencija kojoj se predao dovela je do pitanja da li će zapadna civilizacija uopće opstati takva kakva jest? Jer, kada iz čovjeka kao moralnoga bića progovara depresija, beznađe, frustracija, muka i kaos, nemoral i duhovni nemir, dolazi do dekadencije samoga čovjeka i društva u kojem živi.

Zato je, u ovom kontekstu potrebno postaviti pitanje da li je u današnjem svijetu uopće moguć dijalog između skupina i osoba različitog svjetonazora? Da li je moguć dijalog između vjere i nevjere? Da li je moguće da ja, kao vjernik, vodim dijalog o svojim vrijednostima koje me u životu vode sa nekim koji te vrijednosti ne priznaje? Može li se voditi dijalog sa umornim zapadnim čovjekom koji u nekim segmentima gaji duhovnu odioznost prema kršćanstvu? Dijalog je potreban i nužan, ali samo onda ako je prožet iskrenošću. Ali on ne smije biti nikakva alternativa misionarskom poslanju Crkve. Jer, dijalog može u nekim situacijama biti i umjetan kako bi se društvu dao nekakav dojam ili prividni kredibilitet pluralnosti. A pluralnost u Hrvatskoj na osobit je način vrlo upitna. Samo vrijeđanje, prozivanje, otrovne riječi i prijetnje. Na primjer, može se vrlo lako dogoditi da se okupi skupina entuzijasta koji će, eto voditi neki dijalog, osobito između vjernika i nevjernika. Ali kada malo dublje sagledate koji su sudionici toga dijaloga – i vjernici i nevjernici – možete vidjeti da se oni načelno ne razlikuju puno u pogledu na svijet osobito kada je riječ o njegovanju stava prema moralnim pitanjima i vrijednostima koje kršćanstvo promiče i naviješta čuvajući i promičući ljepotu evanđelja. Tako da govor i pokušaj promicanja nekakvoga dijaloga postaje samo privid. A većina onih kršćana i „teologa ovoga svijeta“  kojima dijalog ima veću vrijednost od misionarskog poslanja Crkve mogu uvelike utjecati da se radikalna evanđeoska poruka Kristove ljubavi i jedincatosti njegova univerzalnoga poslanja – jednostavno razvodni. A to se u duhovnom životu pojedinaca i dogodilo.

Vukman, u ovom kaosu oko metafizičke pobune čovjeka koju vidimo oko sebe čvrsto prijanja uz osobnoga judeokršćanskog Boga koji se objavio u Isusu Kristu, te se poziva na genijalni duhovni um jednoga Dostojevskog i intelektualno poštenje ljevičarskog intelektualca Alberta Camusa.

Kršćanin živi u vremenu koje je teško, ali ako je bar u bitnim detaljima svojega života samosvjestan i ukorijenjen na Krista, kako to veli sv. Pavao – ništa mu se loše i negativno neće dogoditi. Istina je, živimo u vremenu demokracije, u vremenu kada se puno govori o slobodi izražavanja. Ali u isto vrijeme, kršćanski govor o svijetu postaje nepisani verbalni delikt. Širiti kršćansku sliku obitelji i braka, promicati kršćanski odgoj djece i mladih, nazvati abortus „zločinom“ (što nam govori i sam Drugi vatikanski sabor u pastoralnoj konstituciji o Crkvi u su vremenom svijetu), postaje verbalni delikt. Na kraju bi se vrlo lako moglo dogoditi da sama Crkva u društvu u kojem djeluje postane „delikt“ za agresivnog militantnog antiteista. Jer, antiteist je osoba koja u svakom govoru o vjeri gleda negaciju sebe i u duhovnom smislu je „alergičan“ na sve što odiše kršćanskom porukom.

No, ono što nam treba je ljubav, a ljubav se temelji na hrabrosti. Svijetu je više nego ikada potrebno pravo milosrđe, potreban mu je poziv da se vrati svojim duhovnim korijenima, da svoju egzistenciju ukorijeni u Božjoj ljubavi, da pronađe svoj smisao u evanđeoskim riječima koje liječe i otvaraju nova obzorja, duhovna obzorja istinske ljubavi i poštovanja prema čovjeku. Umjesto dijaloga, u društvu je potrebno više nego ikada istinsko svjedočenje za ljubav. Svijetu treba novi smisao. Današnjem umornom i depresivnom čovjeku treba mir u Bogu kojega on obećava. Crkvi je potrebno više nego ikada da se „zaodjene“ misionarskim zanosom Kristove ljubavi i da neprestano moli Duha Božjega koji će joj dati nadahnuće kako i na koji način djelovati u svijetu.

Nadam se da će nam Vukmanov doprinos biti od  duhovne i intelektualne koristi, ako se odlučimo „družiti“ sa njegovim duhovno-intelektualnim uradcima, a onima koji se s njime ne slažu vjerujem da ih njegove teze mogu potaknuti na razmišljanje. Ukratko rečeno, dobro je da u našoj hrvatskoj zbilji postoje ljudi koji se usude govoriti istinu. Jer samo istina oslobađa i daje istinski mir.

POPULARNE KATEGORIJE

Cookies nam pomažu pri pružanju usluga. Korištenjem naših usluga, prihvaćate naše korištenje cookies-a. Vidi više

Cookies Kolačići (COOKIES) Kako bi ova web stranica radila ispravno te da bismo bili u stanju vršiti daljnja unaprjeđenja stranice u svrhu poboljšavanja Vašega iskustva pregledavanja, ova stranica mora na Vaše računalo spremiti malenu količinu informacija (cookies) . Preko 90 % svih web stranica koristi ovu praksu, no prema odredbama Europske unije od 25. ožujka 2011. obvezni smo prije spremanja kolačića zatražiti vaš pristanak. Korištenjem web stranice pristajete na uporabu kolačića. Blokiranjem kolačića i dalje možete pregledavati stranicu, no neke njezine mogućnosti neće Vam biti dostupne. Što je kolačić? Kolačić je informacija spremljena na Vaše računalo od strane web stranice koju posjetite. Kolačići obično spremaju Vaše postavke, postavke za web stranicu, kao što su preferirani jezik ili adresa. Kasnije, kada opet otvorite istu web stranicu internetski preglednik šalje natrag kolačiće koji pripadaju toj stranici. Ovo omogućava stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Kolačići mogu spremati širok raspon informacija uključujući osobne informacije (kao što je Vaše ime ili adresa e-pošte). Ipak, ova informacija može biti spremljena jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu. Zadane aktivnosti spremanja i slanja kolačića Vama nisu vidljive. Ipak, možete promjeniti postavke internetskog preglednika tako da možete sami birati hoćete li zahtjeve za spremanje kolačića odobriti ili odbiti, da pobrišete spremljene kolačiće automatski pri zatvaranju internetskog preglednika i slično. Kako onemogućiti kolačiće Isključivanjem kolačića odlučujete da li hoćete dopustiti pohranjivanje kolačića na vašem računalu. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem internetskome pregledniku. Za informacije o postavkama kolačića, odaberite internetski preglednik koji koristite. Chrome Firefox Internet Explorer 11 Internet Explorer 7, 8, 9, 10 Safari Opera Ako onemogućite kolačiće, nećete moći koristiti neke od funkcionalnosti na web stranicama Vipneta. Što su privremeni kolačići? Privremeni kolačići ili kolačići sesije uklanjaju se s računala po zatvaranju internetskog preglednika. Pomoću njih web-mjesta pohranjuju privremene podatke, poput stavki u košarici za kupnju. Što su stalni kolačići? Stalni ili spremljeni kolačići ostaju na računalu nakon zatvaranja internetskog preglednika. Pomoću njih web-mjesta pohranjuju podatke, kao što su ime za prijavu i zaporka, tako da se ne morate prijavljivati prilikom svakog posjeta određenom mjestu. Stalni kolačići ostat će na računalu danima, mjesecima, čak i godinama. Što su kolačići od prve strane? Kolačići prve strane dolaze s web-mjesta koje gledate, a mogu biti stalni ili privremeni. Pomoću tih kolačića web-mjesta mogu pohraniti podatke koje će ponovo koristiti prilikom sljedećeg posjeta tom web-mjestu. Što su kolačići treće strane? Kolačići treće strane dolaze s reklama drugih web-mjesta (kao što su skočne ili bilo koje druge reklame) koje se nalaze na web-mjestu koje gledate. Pomoću tih kolačića web-mjesta mogu pratiti korištenje interneta u marketinške svrhe. Da li objektivno.hr koristi kolačiće? Da, s primarnim ciljem kako bi naše web stranice vam omogućile bolje korisničko iskustvo. Kakve kolačiće koristi objektivno.hr i zašto Privremeni kolačići (engl. Session cookies) – to su privremeni kolačići koji ističu (i automatski se brišu) kada zatvorite internetski preglednik. Objektivno.hr ih koristi da omogući pristup sadržaju i omogući stvari koje možete učiniti kada se prijavite sa svojim podacima na objektivno.hr. Trajni kolačići (engl. Persistent cookies) – obično imaju datum isteka daleko u budućnosti te će ostati u vašem pregledniku, dok ne isteknu, ili dok ih ručno ne izbrišete. Objektivno.hr koristi trajne kolačiće za funkcionalnosti kao što su “Ostanite prijavljeni”, što korisnicima olakšava pristup stranicama kao registriranom korisniku. Također koristimo trajne kolačiće kako bi bolje razumjeli navike korisnika, tako da možemo poboljšati stranicu prema vašim navikama. Ova informacija je anonimna – ne vidimo individualne podatke korisnika. Da li na web-stranici ima kolačića treće strane? Ima nekoliko vanjskih servisa koji korisniku spremaju limitirane kolačiće. Ovi kolačići postavljeni su za normalno funkcioniranje određenih mogućnosti koje korisnicima olakšavaju pristup sadržaju. Za mjerenje posjećenosti objektivno.hr koristi Google analytics. Ako želite onemogućiti da vam navedeni servis spremaju kolačiće, možete to učiniti: Google Analytics Opt-out. Objektivno koristi kolačiće u svrhu oglašavanja vlastitih proizvoda i usluga, te usluga i proizvoda svojih partnera koji bi korisnika mogli zanimati. Prikazivanje oglasa koje korisniku dostavlja objektivno.hr ili partner omogućuje se putem kolačića koje objektivno.hr, odnosno treća strana može postaviti u Web-preglednik korisnika. Korisnik uvijek može samostalno regulirati primanje kolačića putem postavki svojeg Web preglednika. Dodatne informacija oko isključivanja kolačića Trenutno postoji nekoliko web-stranica za isključivanje pohranjivanja kolačića za različite servise. http://www.allaboutcookies.org/ http://www.youronlinechoices.eu/

Close