vlč. Pavle Primorac: Ivan Pavao II. kao provokacija

Svi veliki ljudi, duhovni i intelektualni gorostasi za vrijeme svojega ovozemaljskoga života, a na osobit način poslije njega svijet u kojemu žive nisu ostavili ravnodušnim. Uvijek su na neki način bili svojevrsna provokacija i poticaj na razmišljanje. Svojim djelovanjem, svojim radom, molitvom, žrtvom, pisanjem, općenito svojim djelima i riječima uvijek su „bunili duhove“, ali na […]

Svi veliki ljudi, duhovni i intelektualni gorostasi za vrijeme svojega ovozemaljskoga života, a na osobit način poslije njega svijet u kojemu žive nisu ostavili ravnodušnim. Uvijek su na neki način bili svojevrsna provokacija i poticaj na razmišljanje. Svojim djelovanjem, svojim radom, molitvom, žrtvom, pisanjem, općenito svojim djelima i riječima uvijek su „bunili duhove“, ali na konstruktivan način. Bili su ljudi koji su čeznuli za istinom, koji su tu istinu hrabro i nepokolebljivo naviještali, promicali ju i činili ju jasnijom i tako bili snažni i uvjerljivi smjerokazi prema onome što je lijepo, istinito i dobro. Takav je bio sv. Ivan Pavao II. kojega na osobit način Katolička Crkva štuje kao sveca. Njegova karizma, poslanje bilo je nešto uzvišeno. Ljude je pridobivala za Krista, za duhovne vrijednosti, za evanđelje života. Ivan Pavao II. je, možemo slobodno reći, bio planetarno popularna osoba. Ljudi su ga voljeli i poštovali, ali je mnogima bio i „kamen spoticanja.“

Mislim da ovdje nije potrebno iscrpno tumačiti teologiju papinske službe, nego samo podsjetiti kako kao katolici vjerujemo da je papa nasljednik apostola Petra. Papa je temelj vidljive Crkve, njegova karizma je utemeljena na samom Kristu i to na temelju događaja kojega opisuje evanđelist Matej u Cezareji Filipovoj gdje Isus naziva Petra –„Stijenom“, i da će na toj Stijeni sagraditi svoju Crkvu koju niti vrata paklena neće nadvladati (Mt 16,13-20).

I sam papa Ivan Pavao II. u poznatoj knjizi „Prijeći prag nade“ (knjiga intervjua s novinarom Vittoriom Messorijem) govori o provokativnosti papinske službe: „Vi ispravno kažete da je papa tajna. Imate pravo kad kažete da je on znak protivljenja, da je provokacija. Starac Šimun rekao je za samoga Krista da će biti znak protivljenja. Također smatrate da preda takvom istinom – dakle, pred papom – treba izabrati; za mnoge taj izbor nije lak.“ Papa bi trebao biti graditelj mostova i nepokolebljivi navjestitelji Kristova evanđelja i Kristove istine u svijetu po svaku cijenu. Budući da je papinska služba, kako vjerujemo, utemeljena na Kristu, svi bismo trebali stajati pred tom tajnom s velikom dozom poštovanja.

Međutim, poznato je da se u samoj Crkvi može dogoditi metafizička pobuna. I pobuna u tom smislu da pojedinci odluče vjerovati svojoj subjektivnoj viziji Boga, radikalno ju slijediti, pa čak i po cijenu da se dogode veliki „lomovi“ u Crkvi, velike duhovne rane koje joj čine veliku štetu. Metafizički „pobunjenici“ u Crkvi nisu glupi ljudi. Povijest nam svjedoči da je riječ o velikim intelektualcima i vrlo inteligentnim osobama. Ali eto! Možda im ta njihova inteligencija nije dopuštala da se prepuste duhu Kristove poniznosti i „iznutra“ svojim životom, svojim djelovanjem mijenjaju Crkvu. Možda oni nisu shvaćali da se ništa, pa ni u Crkvi ne može mijenjati bez ljubavi i strpljivosti, koliko god detektirali da u njoj eventualno neke stvari idu u krivom pravcu. Papa Ivan Pavao II. radio je na tome da izgrađuje taj duh jedinstva i pomirenja u Crkvi. No, na žalost nije mu to uvijek uspijevalo, što je urodilo velikim ranama na Tijelu Crkve.

Ivan Pavao II. nepokolebljivo je promicao Kristovu istinu najbolje kako je znao i mogao. Bio je strpljiv prema osporavateljima Crkve, prema „disidentima“, ali je znao kako i na koji način odgovoriti na sve metafizičke provokacije. U Crkvi ga nisu voljeli baš previše niti oni koji se smatraju „tradicionalistima“, kao ni oni koji su bili „progresivni“.

Dovoljno je, ukratko, sjetiti se „tradicionalnoga“ nadbiskupa Marcela Lefebra koji se već za vrijeme, ali i poslije Drugoga vatikanskoga sabora koji je donio velike promjene u Crkvi pobunio protiv tog istog koncila, nazivajući ga „modernističkim“. Za njega su na osobit način bili sporni dokumenti o vjerskoj slobodi, o pastirskoj službi biskupa, o odnosu Katoličke Crkve prema nekršćanskim religijama gdje je Crkva na osobit način učinila veliki iskorak u dijalogu i komunikaciji za drugačijima, s onima koji nisu katolici. Osniva 1970. godine Svećeničko bratstvo sv. Pia X. koje i danas djeluje, a koje, držeći se vlastitoga poimanja Tradicije Crkve ne priznaje Drugi vatikanski sabor smatrajući ga „modernističkim“ i „masonskim“. „Velika povelja“ toga bratstva je poznata enciklika pape Pia X. „Pascendi“ u kojem papa osuđuje modernizam kao onoga koji razara Crkvu i svijet. Također ne prihvaća liturgijsku reformu Sabora smatrajući ga „protestantizacijom“ liturgije, osobito mise. Ukratko za njega je Koncil „masonska“ i „modernistička tvorevina“. Papa Pavao VI. i Ivan Pavao II. osobno su, ali i preko posrednika pokušali urazumiti nadbiskupa Lefebra da ne čini nove šizme u Crkvi. Na žalost to im nije uspjelo. Bez papinoga dopuštenja nadbiskup Lebebre redi četvoricu biskupa 1988. godine i tako pada u ekskomunikaciju (izopćenje) iz Crkve. Svećeničko bratstvo Pia X. i danas je aktivno i djeluje.

Poznato je i tzv. „progresističko“ djelovanje njemačko-švicarskoga teologa Hansa Kunga koji je, mora se priznati veliki intelektualac, erudit, osoba široke kulture, kritičan prema strukturama Crkve na svoj način, ali je na žalost svojim djelovanjem unio veliku pomutnju u samoj Crkvi. Kritizirao je, po njemu nedovoljno promicanje koncilskih reformi. Na veliku kritiku svojih kolega teologa naišao je nakon dvije knjige u kojima je kritizirao „autoritativne crkvene strukture“. To su knjige „Crkva“ i „Nepogrešiv?“ gdje na osobit način dovodi u pitanje karizmu papinske službe. Kung je zapažen po još nekim knjigama u kojima je, možemo reći, dodatno „zacementirao“ svoju teološku misao. Papa Pavao VI. je i osobno, ali i preko posrednika pokušao urazumiti Hansa Kunga da ne čini pomutnju u Crkvi. Kada 1979. na papinsku stolicu dolazi Ivan Pavao II. oduzeto mu je pravo predavanja na teološkom fakultetu u Tubingenu. Kung nakon toga osniva Ekumenski institut, te 1990. godine pokreće projekt pod nazivom Projekt svjetski etos kojim se bavi odnosom svih religija svijeta kao čimbenicima mira i stabilnosti u svijetu. Svojim javnim istupima i djelovanjem ne krije svoj osobni animozitet prema papi Ivanu Pavlu II. No, kada bi dublje ulazili u tu temu, barem ovim tekstom, teško bismo se iz nje „ispetljali“, jer Kung zavrjeđuje dublju analizu od ovih temeljnih informacija koje su ovdje navedene. Bit će, vjerujem, prigode i za tu analizu.

Ivan Pavao II. je i „lefebrovcima“ i „kungovcima“ veliki kamen spoticanja. Jedni ga optužuju za „modernizam“, drugi za „konzervativizam“. Ali, ono što je zanimljivo u svemu tome jest činjenica da se sljedbenici nadbiskupa Lefebra („tradicionalisti“), kao i sljedbenici Hansa Kunga („progresisti“) između sebe u duhovnom smislu ne mogu podnijeti. Jedni druge optužuju da dovode u pitanje autentičnost evanđeoske poruke i nauk Crkve. Ali jednu stvar imaju zajedničku. Vrlo su kritični prema sv. papi Ivanu Pavlu II. i mnogi od njih, i s jedne i s druge strane ne mogu ga vidjeti niti „nacrtanog“.

Papa Ivan Pavao II. osoba je koja je do kraja – svojim životom, trpljenjem i djelovanjem svjedočio Kristovo evanđelje. Za njega Krist nema alternativu! Vjeran evanđelju, nauku i Tradiciji Crkve svojim enciklikama i naučavanjem Ivan Pavao II. pokazao nam je put kojim treba ići. Putem Krista, evanđelja i njegove ljubavi, i to u pravom smislu riječi. Ivan Pavao II. je razbio sve predrasude. Pokazao nam je da se može biti vjeran Crkvi, a ujedno biti snažno duhovno slobodan. Bio je strpljiv, ali vrlo odlučan prema svima koji su na bilo koji način dovodili u pitanje autentičnost Kristova evanđelja. Slobodno se može reći, Ivan Pavao II. trudio se ljudima svjedočiti onoga Krista kakav on uistinu jest – Krista ljubavi i evanđelje života. Zbog toga je on sam, mnogima bio provokacija. Zbog vjernosti Bogu i promicanja evanđelja mnogi su ga duboko poštovali. Ali eto, postoje i oni koji ga nisu voljeli. To je valjda cijena koju svaka velika osoba koja želi biti vjerna Bogu, svaki svetac mora platiti.

Korisno je čitati enciklike Ivana Pavla II. i krijepiti se njegovim nadahnutim naučavanjem i njegovom karizmom. Ali također treba uzeti u obzir i argumente njegovih osporavatelja, jer svatko ima pravo izreći svoje mišljenje o raznim teološkim i crkvenim temama i pitanjima. Samo – da se to ne pretvori u metafizičku pobunu. A na svim kršćanima je da se iskreno mole za dar Duha Svetoga koji bi omogućio svakoj duši sposobnost „razlikovanja duhova“ u Crkvi i u svijetu.

POPULARNE KATEGORIJE

Cookies nam pomažu pri pružanju usluga. Korištenjem naših usluga, prihvaćate naše korištenje cookies-a. Vidi više

Cookies Kolačići (COOKIES) Kako bi ova web stranica radila ispravno te da bismo bili u stanju vršiti daljnja unaprjeđenja stranice u svrhu poboljšavanja Vašega iskustva pregledavanja, ova stranica mora na Vaše računalo spremiti malenu količinu informacija (cookies) . Preko 90 % svih web stranica koristi ovu praksu, no prema odredbama Europske unije od 25. ožujka 2011. obvezni smo prije spremanja kolačića zatražiti vaš pristanak. Korištenjem web stranice pristajete na uporabu kolačića. Blokiranjem kolačića i dalje možete pregledavati stranicu, no neke njezine mogućnosti neće Vam biti dostupne. Što je kolačić? Kolačić je informacija spremljena na Vaše računalo od strane web stranice koju posjetite. Kolačići obično spremaju Vaše postavke, postavke za web stranicu, kao što su preferirani jezik ili adresa. Kasnije, kada opet otvorite istu web stranicu internetski preglednik šalje natrag kolačiće koji pripadaju toj stranici. Ovo omogućava stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Kolačići mogu spremati širok raspon informacija uključujući osobne informacije (kao što je Vaše ime ili adresa e-pošte). Ipak, ova informacija može biti spremljena jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu. Zadane aktivnosti spremanja i slanja kolačića Vama nisu vidljive. Ipak, možete promjeniti postavke internetskog preglednika tako da možete sami birati hoćete li zahtjeve za spremanje kolačića odobriti ili odbiti, da pobrišete spremljene kolačiće automatski pri zatvaranju internetskog preglednika i slično. Kako onemogućiti kolačiće Isključivanjem kolačića odlučujete da li hoćete dopustiti pohranjivanje kolačića na vašem računalu. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem internetskome pregledniku. Za informacije o postavkama kolačića, odaberite internetski preglednik koji koristite. Chrome Firefox Internet Explorer 11 Internet Explorer 7, 8, 9, 10 Safari Opera Ako onemogućite kolačiće, nećete moći koristiti neke od funkcionalnosti na web stranicama Vipneta. Što su privremeni kolačići? Privremeni kolačići ili kolačići sesije uklanjaju se s računala po zatvaranju internetskog preglednika. Pomoću njih web-mjesta pohranjuju privremene podatke, poput stavki u košarici za kupnju. Što su stalni kolačići? Stalni ili spremljeni kolačići ostaju na računalu nakon zatvaranja internetskog preglednika. Pomoću njih web-mjesta pohranjuju podatke, kao što su ime za prijavu i zaporka, tako da se ne morate prijavljivati prilikom svakog posjeta određenom mjestu. Stalni kolačići ostat će na računalu danima, mjesecima, čak i godinama. Što su kolačići od prve strane? Kolačići prve strane dolaze s web-mjesta koje gledate, a mogu biti stalni ili privremeni. Pomoću tih kolačića web-mjesta mogu pohraniti podatke koje će ponovo koristiti prilikom sljedećeg posjeta tom web-mjestu. Što su kolačići treće strane? Kolačići treće strane dolaze s reklama drugih web-mjesta (kao što su skočne ili bilo koje druge reklame) koje se nalaze na web-mjestu koje gledate. Pomoću tih kolačića web-mjesta mogu pratiti korištenje interneta u marketinške svrhe. Da li objektivno.hr koristi kolačiće? Da, s primarnim ciljem kako bi naše web stranice vam omogućile bolje korisničko iskustvo. Kakve kolačiće koristi objektivno.hr i zašto Privremeni kolačići (engl. Session cookies) – to su privremeni kolačići koji ističu (i automatski se brišu) kada zatvorite internetski preglednik. Objektivno.hr ih koristi da omogući pristup sadržaju i omogući stvari koje možete učiniti kada se prijavite sa svojim podacima na objektivno.hr. Trajni kolačići (engl. Persistent cookies) – obično imaju datum isteka daleko u budućnosti te će ostati u vašem pregledniku, dok ne isteknu, ili dok ih ručno ne izbrišete. Objektivno.hr koristi trajne kolačiće za funkcionalnosti kao što su “Ostanite prijavljeni”, što korisnicima olakšava pristup stranicama kao registriranom korisniku. Također koristimo trajne kolačiće kako bi bolje razumjeli navike korisnika, tako da možemo poboljšati stranicu prema vašim navikama. Ova informacija je anonimna – ne vidimo individualne podatke korisnika. Da li na web-stranici ima kolačića treće strane? Ima nekoliko vanjskih servisa koji korisniku spremaju limitirane kolačiće. Ovi kolačići postavljeni su za normalno funkcioniranje određenih mogućnosti koje korisnicima olakšavaju pristup sadržaju. Za mjerenje posjećenosti objektivno.hr koristi Google analytics. Ako želite onemogućiti da vam navedeni servis spremaju kolačiće, možete to učiniti: Google Analytics Opt-out. Objektivno koristi kolačiće u svrhu oglašavanja vlastitih proizvoda i usluga, te usluga i proizvoda svojih partnera koji bi korisnika mogli zanimati. Prikazivanje oglasa koje korisniku dostavlja objektivno.hr ili partner omogućuje se putem kolačića koje objektivno.hr, odnosno treća strana može postaviti u Web-preglednik korisnika. Korisnik uvijek može samostalno regulirati primanje kolačića putem postavki svojeg Web preglednika. Dodatne informacija oko isključivanja kolačića Trenutno postoji nekoliko web-stranica za isključivanje pohranjivanja kolačića za različite servise. http://www.allaboutcookies.org/ http://www.youronlinechoices.eu/

Close