VLČ. PAVLE PRIMORAC: Drage žene, hvala vam!

Da jedni druge u životu trebamo inspirirati, biti poticaj i pomoć u činjenju pozitivnih stvari, da jedni u druge trebamo utkati osjećaje i životne stavove mira, empatije, heroizma i duhovne radosti – ne treba posebno niti naglašavati. Društvena smo bića, te na temelju te društvenosti upućeni smo jedni na druge, na neki način ovisimo jedni […]

Da jedni druge u životu trebamo inspirirati, biti poticaj i pomoć u činjenju pozitivnih stvari, da jedni u druge trebamo utkati osjećaje i životne stavove mira, empatije, heroizma i duhovne radosti – ne treba posebno niti naglašavati. Društvena smo bića, te na temelju te društvenosti upućeni smo jedni na druge, na neki način ovisimo jedni o drugima, možemo slobodno reći – učimo se jedni od drugih. To je dobro i normalno. To je ono što je pozitivno i kvalitetno, da utječemo jedni na druge, potičemo se na pozitivna djela i stav koji će nas ispuniti unutarnjim mirom.

Mnoge osobe prošle su kroz moj život, ostavile duboki trag, lijepe uspomene, trajna prijateljstva, duh istinskog čovjekoljubivog stava prema postojanju i svime onime što postojanje u sebi nosi. Posebna nit koja je doprinijela da u svojem životu, gotovo u svim segmentima postojanja „stanem na noge“ kroz dobar i kvalitetan odgoj je „ženska nit“. Upravo taj segment me je oduvijek oplemenjivao i doveo do čvrstog mentalnog stanja, mogu reći čak i snažnije, egzistencijalnoga stanja da duboko poštujem žene. A tom mojem čvrstom stavu veliki su doprinos dala dva temeljna razloga: metafizički i odgojni.

Nisam jedan od onih koji misli da je žena vlasništvo muškarca, da mora bezuvjetno kako se to kaže „biti poslušna“, da mora biti „stroj za rađanje“ i da po svaku cijenu treba biti podređene muškarcu. To je protivno i mojoj životnoj filozofiji kao kršćanina i svećenika. A to na kraju krajeva ne uči ni Crkva. Jer – kada bih na bilo koji način, u bilo čemu prezirao žene, radio bih protiv samoga sebe – protiv svojega kršćanskoga uvjerenja i svećeničkog poslanja.

Prvi koji me je uvjerio i odgojio u posebnoj naklonosti prema toj „ženskoj niti“ jest sam Isus. Isus me je svojim ponašanjem prema ženama u evanđelju posebno oduševio. U mentalitetu koje je bilo radikalno „muškocentrično“, gdje čak nije bilo dopušteno javno razgovarati sa ženom, Isus je svojim stavovima i postupcima prema ženama pokazao da nova evanđeoska poruka ima potpuno drugačiju percepciju žene nego što je to imalo ondašnje židovstvo. Isus je cijenio, volio i štitio žene. Osobito one koje su na poseban način bile u duhovnoj ili tjelesnoj pogibelji. Prihvatio je ženu, grešnicu u gradu koja mu je došla raskajana srca, spasio je preljubnicu od kamenovanja licemjerne svjetine, u njegovom poslanju žene su ga pratile (Marija Jakovljeva, Marija Kleofina, Marija Magdalena i mnoge druge) i pomagale, razgovarao je sa Samarijankom na Jakovljevom zdencu, što je bilo strogo zabranjeno, prema tadašnjem židovskom rubricizmu. I sama Crkva je nakon Isusove smrti i uskrsnuća, te uzašašća na nebo i naloga za navještajem evanđelje veliku ulogu dala ženi. Žene su se bavile karitativnim djelovanjem, uvijek su svojom ljubavlju, suosjećanjem sa slabijima i ugroženima, aktivnom suradnjom sa apostolima davale do znanje da su one tu, da su prisutne i da se na njih može računati. Na kraju krajeva, Isus računa na svaku osobu i svakoga prihvaća. Samo je potrebno otvoriti svoje srce i osluškivati „znakove vremena“, te u srcu duboko osjetiti što nam ti znakovi govore. O tome je mnogo govorio i sam Isus.

Prisutnost žene u Crkvi kroz povijest oduvijek me je fascinirao i pokazao koliko je ženski duh, „ženska nit“ prodorna, jasna, konkretna, zna što želi i što je Crkvi danas potrebno. To je znala i sv. Terezija Avilska koja je obnovila karmelski red sa sv. Ivanom od Križa. Toga je također bila svjesna sv. Katarina Sijenska koja je imala veliki utjecaj na to da se papa Grgur XI. iz „avignonskog sužanjstva“ (1305.-1377.) vrati u Rim. (Mala digresija – Katarina Sijenska bila je dominikanka, što me posebno raduje, jer iskreno cijenim dominikance i sve ono što rade u Crkvi. Osobito mi je drago u tom kontekstu sjetiti se dragoga kolege svećenika dominikanca fr. Srećka Koralije koji je također snažno senzibiliziran za „temu žene“). Nadalje, tu je sv. Edith Stein (sestra Benedikta od Križa) koja se kao sveučilišni profesor, a kasnije kao redovnica snažno borila za dostojanstvo žene i za ono mjesto koje bi na temelju zakona utkanog u ljudsko srce i dostojanstva trebala imati. Na kraju je završila u nacističkoj tvornici smrti. Nije potrebno puno razmišljati i promišljati da vidimo te divne žene među našim suvremenicima u samoj Crkvi. To je Majka Angelica – američka redovnica koja je pokrenula planetarno popularnu katoličku televiziju EWTN. Raduje me što sam kao student teologije dvije godine volontirao kod Misionarki ljubavi (sestara Majke Terezije). Promatrajući njihovu nadljudsku požrtvovnost koja ima svoju snagu u Kristovoj mističnosti i ljepoti evanđelja, oduševio sam se za osobu Majke Terezije. Nikako ne smijemo zaboraviti afirmaciju „ženskog duha“ kroz redovništvo, teologiju, razvoj kulture, umjetnosti, duhovnosti, karitativnog djelovanja. Mnoge od tih žena kroz povijest imale su veliki utjecaj na pape, pa su bile kako je to jednom prigodom izvrsni Ivica Šola rekao bile – „pape u sjeni“. Mislim da o ljubavi prema Blaženoj Djevici Mariji – Isusovoj majci ne trebam niti govoriti. Molitva krunice je nešto bez čega duhovno faktički ne mogu živjeti, te i u metafizičkom smislu svakoga dana molim tu molitvu velikoj Ženi – Mariji. Ona me vodi Isusu.

Nakon jutarnje molitve krunice u intimi svoje sobe i vlastitog doma, silazim niz stepenice, ulazim u kuhinju i susrećem jednu posebnu ženu – to je moja majka. Ona već rano ujutro pije kavu i čeka me da se probudim. E, tu sada prelazimo na onaj socijalizacijsko-odgojni dio koji prožima svakodnevni život. Ona svakoga jutra, kada uđem u kuhinju i poželim joj uspješan dan sa ljubavlju sve želi učiniti kako bi mi bilo dobro, kako bih bio sretan. Gledajući njezin život, njezinu borbu, njezinu kvalitetnu karijeru i plodan rad kojega ima iza sebe, moram, zapravo, usuđujem se javno reći da sam ponosan na nju, jer riječ je o emancipiranoj dami koja se svojim sposobnostima izborila za svoje mjesto u društvu i muški prijatelji je izuzetno poštuju.  Mama, hvala ti!  Kako se ne sjetiti svoje drage bake Kate koja me je sa ljubavlju odgajala i utkala u moje biće ljubav prema molitvi i pomogla mi je da naučim koliko god mogu poštovati svoje bližnje? Pa svojih teta, maminih sestara koje su uvijek bile uz mene! Pa onih teta u vrtiću koje i dan danas pamtim kao tople i divne osobe koje su me također naučile ljubiti i prema kojima njegujem posebnu emotivnu naklonost. Sjećam se također da sam za vrijeme svojega školovanja, osobito srednjoškolskog „stasao“ u ženskom razredu. Bilo nas je svega nekoliko dječaka u razredu, djevojke su bile većina. To me je kao adolescenta potaknulo na još veće poštovanje prema ženama. Za vrijeme studija i svećeničke formacije godinu dana sam pohađao seminar koji je bio posvećen temi žene, a vodio ga je dr. Stjepan Baloban, moj bivši profesor. Nije suvišno spomenuti brojne prijateljice i poznanice koje su prisutne u mojem životu i kojima se često obraćam za savjet. One me nerijetko pomažu svojom mudrošću i pronicljivošću. Jedna od njih je moja prijateljica, mogu čak reći da mi je „duhovna sestra“ Ivana (jer jedinac sam, te sam svojim roditeljima u šali znao predbaciti što nemam „stariju sestru“) kojoj sam prije nekoliko godina posvetio svoju treću knjigu „Relativizam i sebedarje“ povodom 25 godina našega trajnoga prijateljstva. Gotovo da sam zaboravio, a mislim da mi to ne bi bilo na čast, sestre Klarise, kontemplativni red koji imaju samostan i u Požegi. Sjećam se da sam neposredno nakon operacije i teških kemoterapija svako jutro imao misu u njihovoj kapelici i to duže vrijeme. Bilo mi je teško, ali za moje klarise koje iznimno volim i cijenim, koje se za mene mole i pridižu mi duh kada me, ljudski gledajući zahvati malodušnost – nije bilo ništa problem napraviti. Također gledam danas u Crkvi, osobito u svojoj župnoj zajednici gdje djelujem kakve divne stvari žene čine na karitativnom, liturgijskom, pastoralnom i općeljudskom području za dobrobit zajednice kojoj pripadaju.

Ova duboka iskustva uvijek su me usmjeravala da prema ženi, da prema „ženskoj niti“ u Crkvi i svijetu imam duboko poštovanje, te dopuštam da me takav stav poštovanja vodi u životu.

Iz svega ovoga izrečenoga, kako ne osuditi „bajokansko“ ponižavanje žene koje danas u društvu ima mnoštvo očitovanja? Obiteljsko nasilje, gledanje na ženu kao na manje vrijednu, gledanje na ženu kao obično seksualno „sredstvo“ za uživanje i zabavu, ponižavanje žena na radnome mjestu (osobito u trgovačkim centrima i privatnim firmama), razne „nemoralne ponude“, seksualno zlostavljanje, kao da su žene biljke i stvari, a ne ljudska bića.

Mislim da bih mogao još dosta govoriti o vlastitom iskustvu kojega imam sa „ženskom niti“ u životu. I upravo zbog onoga što prema ženi osjećam, a to je duboko poštovanje u njezinom dostojanstvu, mislim da me nije potrebno podsjećati da razne izazove koji nas trebaju senzibilizirati da gledamo sa više dostojanstva jedni na druge i da rastemo u cjelovitosti. Bez „ženske niti“, niti Crkva niti svijet jednostavno ne mogu funkcionirati. Zbog takvoga stava kojega kao kršćanin imam prema ženi nije me potrebno podsjećati da se trebam boriti i dizati glas protiv bilo kakvog oblika ponižavanja žene. Nije mi potrebna neka feministkinja prožeta iracionalnošću i puna predrasuda prema Crkvi, da me podsjeća što kao kršćanin trebam raditi u još snažijoj afirmaciji žena u društvu. I još k tome, samo zato što ne razmišljam baš eksplicitno kao ona, zaradim i etiketu da sam „mrzitelj žena“. Na takav iracionalan način ne može se raspravljati, jer dovodi do vrijeđanja i polemika koje se vrte u krug i kojima nema kraja. I nitko ne izlazi kao „pobjednik“, nego se nepotrebno troši mentalna energija.

Dobro znam kako razmišljati, dobro znam kakav stav trebam zauzeti, a za to sam uvelike zahvalan tim dragim bićima, našim djevojčicama, djevojkama, ženama, bakama, redovnicama… Hvala vam!

POPULARNE KATEGORIJE