TJEDNI ČUŠPAJZ: Jugoplastika onkraj Željezne zavjese

Otkako Željezne zavjese više nema, a tisućljetni san napokon dosanjan te je naša Domovina izronila iz mračnih dubina jugokomunističke diktature i srbočetničke strahovlade, okupana i milovana zrakama slobode, demokracije i socijalne pravde, otkako se bajonetama i kundacima ne guši slobodno poduzetništvo i ne pucaju kosti zbog pjevušenja Vile Velebita, otkako je ban Jelačić, čuveni austrijski […]

Otkako Željezne zavjese više nema, a tisućljetni san napokon dosanjan te je naša Domovina izronila iz mračnih dubina jugokomunističke diktature i srbočetničke strahovlade, okupana i milovana zrakama slobode, demokracije i socijalne pravde, otkako se bajonetama i kundacima ne guši slobodno poduzetništvo i ne pucaju kosti zbog pjevušenja Vile Velebita, otkako je ban Jelačić, čuveni austrijski legionar i duševni bolesnik milijunima puta u pjesmi legalno ustao i obranio hrvatsku opstojnost i državotvornost, otkako Crkva kao vodeća moralna vertikala oblikuje i usmjerava napaćen hrvatski narod na pravi put –  slobodno možemo izražavati svoja uvjerenja.

Možemo, recimo, kao prosvjetni radnici, ma što radnici – djelatnici, bez straha od progona prosvjedima i štrajkom tražiti da napokon prestane brutalno obespravljivanje i zakidanje.

Možemo, recimo, kao radnici, ma što radnici – djelatnici, uništenih tvornica i čitavih industrijskih grana slobodno otići trbuhom za kruhom u neku normalnu državu.

Možemo, recimo, kao uništeni obrtnici, bez straha od progona i osvete, zatvoriti obrt koji je u vrijeme Željezne zavjese poslovao u danas nezamislivo profitabilnom obimu.

Možemo, recimo, kao iznimno talentirani znanstvenici, umjetnici ili zanatlije slobodno, bez bojazni od ideoloških pritisaka, progona i mukotrpnog robijanja, u bilo kojem kutku svijeta potražiti ono što su ovdje mladim i perspektivnim ljudima – kako bi ih indoktrinirali i privukli u zagrljaj Željezne zavjese – komunistički vlastodršci nudili i omogućavali.

Danas, recimo, imamo „privilegiju i zadovoljstvo“ da, bez straha od progona i osvete, iskoristimo blagodat slobode izbora pa između nekolicine kretena sami izaberemo svoje predstavnike.

U vrijeme Željezne zavjese, ne ponovilo se, ti predstavnici su bili delegati. I što je vrlo zanimljivo, taj delegatski sustav je geometrijski bio vrlo sličan današnjem. Aritmetički je potpuno drugačiji jer su današnje naknade enormno veće.
Različit je bio i po zanimanju javnosti. Tada, zamislite, ljudi nisu imali pojma tko je ministar, tko zamjenik, kada će biti izbori i tko od kandidata što misli.
Imali su pametnijeg posla; gradili su kuće, uređivali stanove, obrađivali zemlju, planirali ljetovanja, išli na izlete i štošta.
Ne ponovilo se!

Teško je pronaći točan odgovor na pitanje kada je sve to otišlo u pogrešnom smjeru i kako smo došli do točke u kojoj profesori imaju duplo manje plaće od nekog polupismenog općinskog ili gradskog fićfirića, ponosnog vlasnika stranačke iskaznice.
Je li to bilo u vrijeme Ante Markovića kad su otpuštene kočnice pa smo svi lakovjerno pomislili da će nam u budućnosti biti sve isto kao u socijalizmu, samo sa troduplo većim plaćama? Ili, recimo, kasnije, kad je suvremeni otac Domovine i vrhovni poglavar odlučio da njegova plaća treba biti u visini tridesetak radničkih, pa se sav taj nerazmjer prelio na niže strukture državnih službi, povampirio u privatnim poduzećima i stvorilo kastu nedodirljivog menadžmetna, a završio u ovoj današnjoj nakaradi.
Uglavnom, otišlo je toliko daleko da je prispodobivo s onom zadnjom rečenicom iz Orwellove 1984., kad Smith na kraju zaista voli velikog brata. Jer ne bi inače sindikati, uz poražavajuće razumijevanje tekovina radničke i sindikalne borbe, protestirali protiv HDZ-ovih vlastodržaca uz Škorinu pjesmu. Koji gotovo tri desetljeća direktno ili indirektno podupire HDZ i sustav koji je generirao nepravdu zbog koje protestiraju.
Prilično zeznuta analogija, zar ne?

No, kako nam analogija nije jača strana, ne može nas čuditi ni uklanjanje Jugoplastikinog murala u Splitu. Za grad veličine Splita bi i jedan osvojen kup evropskih prvaka u košarci bio čudo. Jugoplastika je osvojila tri zaredom, što je čudo nad čudima.
Bilo je to u onim olovnim vremenima željeznih zavjesa. U tvornici Jugoplastike radilo je nekoliko tisuća radnika, ali nisu smjeli biti djelatnici jer su bili rođeni s krive strane Željezne zavjese i nisu imali slobodu izbora i izražavanja svojih uvjerenja.
Zato je mural uklonjen. Bolje da se sve to zaboravi jer kvari danjašnju mitomansku sliku.

Od ostalih vijesti i događanja svakako treba izdvojiti;
– Bernardić kaže da je glavna SDP-ova misija reforma pravosuđa. Mudro, zvuči čak i bolje od „strukturne reforme“.
– Prema anketama, Hrvati traže „čvrstu ruku“.
Za tu spoznaju nisu nam trebale ankete, tako je od stoljeća sedmog. Dominantni geni su nam H-kmet i H-tlaka.
– Bošnjaković u budućnosti očekuje manje ovrha.
Dočim odvjetnički uredi očekuju više.
– Briše se kazneno djelo teškog sramoćenja, ali ostaju kleveta i uvreda.
Nije g***o, nego je pas tu malo šetao…i eto.
– Čelnici Živog zida su upozorili na nezakonitosti u kojima su i sami sudjelovali.
– U aferi „sms“, prema drevnim hrvatskim običajima od stoljeća sedmog – nitko nije kriv.
– I bivši ministar vanjskih poslova Miro Kovač misli da bi učitelji i profesori trebali imati veće plaće!
– Održana peta sjednica Povjerenstva za nabavu višenamjenskog borbenog aviona; „nastavljen je rad na analizi odgovora na zahtjeve za iskaz interesa!“
Ovdje je komentar nepotreban. Pročitajte još jednom i uživajte u smijehu, jer smijeh je lijek. Bujrum!

Sport: Na Poljudu nova pobjeda Hajduka i nevjerojatan gol! Ni najstariji stanovnici Splita se ne sjećaju ovakve dominacije Hajduka u HNL-u! Navijači Dinama na aparatima!

Vrijeme: I dalje bablje ljeto, ali uz mogućnost padanja željeznih zavjesa. Oprez!

Osoba tjedna: bik iz Kaštela!

POPULARNE KATEGORIJE