SVE ŠTO TREBA ZA IZBORE: Ali, plaćajte vi, a ne netko drugi!

Kako su se opet zahuktale priče u javnosti oko datuma parlamentarnih izbora, politička se scena uskomešala, na strani pozicije i opozicije jednako, samo svatko sa svojim instrumentima. No, ništa se ne mijenja, gotovo da smo kao i Disneylandu ili Zemlji čudesa, svega ima, ili ako nema sad, bit će uskoro. Samo opet treba čekati. “Ovo […]

Kako su se opet zahuktale priče u javnosti oko datuma parlamentarnih izbora, politička se scena uskomešala, na strani pozicije i opozicije jednako, samo svatko sa svojim instrumentima. No, ništa se ne mijenja, gotovo da smo kao i Disneylandu ili Zemlji čudesa, svega ima, ili ako nema sad, bit će uskoro. Samo opet treba čekati.

“Ovo je borba za ljude, a ne kupovina glasova”, pravdao je na sjednici Vlade Zoran Milanović odluku prema kojoj će sva kućanstva prema kilovatsatu struje plaćati “solidarnu naknadu”, da bi se iz tih sredstava financirala električna energija za građane koji ne mogu plaćati svoje račune, a status ugroženog kupca i visinu potpore utvrđivat će centri za socijalnu skrb.

Premijer, a i njegovi ministri, jako su osjećajni postali prema ljudima, odjednom su ljudi postali glavni motiv njihove politike i djelovanja. Nakon gotovo četiri godine ”mlaćenja prazne slame” i nečinjenja ičega, u njima se odjednom probudila socijaldemokracija nasuprot dosadašnjeg nošenja liberalnog kapitalizma. Takve su bile mjere otpisa dugova blokiranim građanima, kao i odluka o smanjenju zateznih kamata. Iako je riječ o bankarskim marifetlucima i zaobilaženjima zakona, takve su i najave konverzije kredita u švicarskim francima u kredite u eurima, plaćanja toplih obroka u školama siromašnoj djeci, povećanja plaća zaposlenicima u zdravstvenom sustavu, povećavanja iznosa socijalne pomoći, isplaćivanja do tri plaće radnicima čije tvrtke idu u stečaj… Slučaj struja je predizborna igra, no u sebi krije i nešto mnogo lošije, što zahvaća cijelo društvo, osim dakako, političke elite.

Iako se porezna reforma svako malo spominje kao veliki zahvat ove vlasti, od nje ne samo da nije bilo ništa, nego je i ono što je napravljeno na tom terenu otišlo na teret građana. Zato što je to najlakše i odmah ostvarivo. Ne treba ni prevelike hrabrosti a ni prevelikih sposobnosti, čime se ova vlast ni u snu ne može okarakterizirati.

Teško se konkretno može opravdati bilo kakvo opterećenje radnog sektora. U zemlji u kojoj je postojanje srednje klase – a samo je ona temelj razvitka – daleka prošlost, po njenim se ostacima uvijek najprije udara i to iz svih državi raspoloživih oružja. Kako drugačije objasniti neprestanu potrebu za solidarnosti u društvu iz tuđeg džepa. Ili, još preciznije zašto bi itko plaćao ono, što vlast i država nisu u stanju, kao što u europskim zemljama jesu, riješiti. Osobno iskustvo realno pokazuje da i kad ste korisnik socijalnog sustava, morate plaćati punu cijenu energenata, a i nitko vas ne pita uopće možete li to. S druge strane, onima malo koji rade, jer brojke o zaposlenosti i nezaposlenosti su ‘’šarena laža’’ statistike, treba uzeti sve čemu se vlast može dosjetiti. U poreznom sistemu za to uzimanje uvijek ima mjesta.

Za potrebnu i nužnu poreznu reformu stručna mišljenja, od Svjetske banke, Međunarodnog monetarnog fonda, ekonomista, gotovo su jedinstvena. Ne smije se opterećivati neprestance radni sektor i ne stimulirati ulaganja, a one koji imaju svaki puta poštedjeti da doprinose društvu. Srednja klasa, odnosno ono što je ostalo od nje, trebala bi iznijeti radom i privređivanjem sve što vlast zamisli i poželi, a oni koji imaju mnogo više trebali bi ostati nedirnuti. Često se govori, ne bez podrugljivosti s jedne i predbacivanja s druge strane, kako su bogati nepoželjni. To je svakako izvrtanje teza u korist onih koji imaju pa mogu i doprinijeti društvu u kome žive, prema onima koje se bez pitanja tereti, a prijeti im da će uskoro i sve manje imati.

milanović face-FAH

POPULARNE KATEGORIJE