SKANDALOZNO: Je li reforma pravosuđa osigurati za obnovu sudova 425 milijuna kuna?!

Uvelike se govori novaca ima za mnogo toga. Pitanje je samo kako se i na što se troši. Nedavno je tako objavljeno, kako će se prema projektima Ministarstva pravosuđa, u iduće dvije godine u uređenje sudskih zgrada uložiti gotovo 425 milijuna kuna, od čega 207 milijuna kuna za obnovu zagrebačke Palače pravde. Najveći dio sredstava […]

Uvelike se govori novaca ima za mnogo toga. Pitanje je samo kako se i na što se troši. Nedavno je tako objavljeno, kako će se prema projektima Ministarstva pravosuđa, u iduće dvije godine u uređenje sudskih zgrada uložiti gotovo 425 milijuna kuna, od čega 207 milijuna kuna za obnovu zagrebačke Palače pravde.

Najveći dio sredstava namaknut će se iz kredita Svjetske banke, nešto će se financirati iz proračuna, a u manjoj mjeri, obnovu sudskih zgrada sufinancirat će i jedinice lokalne samouprave. Projekti su odabrani su Zagrebu, zatim u Splitu, Dubrovniku, Zadru, Šibeniku, Vinkovcima, Senju, Imotskom.

Jesu li to toliko spominjani razvojni projekti, ili su, toliko potrebne reforme pravosuđa, a da to uopće ne znamo?

Više od 600.000 sudskih slučajeva ima nacija od četiri milijuna stanovnika. Ono pravosuđe, u kome se na klauzulu pravomoćnosti razvoda braka čeka tri-četiri godine, u kome policija uhapsi osmnjičenika(e) a sud ih nakon nekoliko dana pusti da se brane sa slobode, u kome se čak i po deset godina čeka na presudu, u kome nema pravne sigurnosti, onome u kojem se vlastita ljudska prava često štite na Europskom sudu u Strasbourgu… To je ono pravosuđe, čak i ako uzmemo u obzir ponavljano mišljenje ministra Dražena Bošnjakovića kako postoji važan napredak.

Koje je bilo glavna prepreka Hrvatskoj u pristupnim pregovorima za ulazak u Europsku uniju. Da se čekalo ispunjenje svih obaveza i zahtjeva, vjerojatno Hrvatska još godinama ne bi bila zemlja članica Unije. Napredak koji je ostvaren, a bez reforme sustava, znači malo, jer problema ima gotovo za svaki dan.

U pravosudnom poretku Europske unije iz 2019. objavljenom 20. svibnja 2019. godine prikazana je Hrvatska – s najvećim brojem sudaca u cijeloj Europskoj uniji na 100 000 stanovnika, ali s najgorim rezultatima, kad je u pitanju stjecanje povjerenja javnosti, potvrđivanje integriteta i neovisnost sudova i zalaganje za vladavinu zakona. Percepcija neovisnosti sudstva porazna je, ma koliko god se govorilo da stanje nije tako loše, percepcija građana o pravosuđu govori sve.

Uzmemo li u obzir javno izneseno mišljenje predsjednice Republike, ‘’da sudove treba prepustiti narodu’’, stanje pravosuđa nije sigurno bolje, jer to što Ustav kaže da vlast proizlazi iz naroda, ne znači i to, da pravosuđe prepuštamo anarhiji. Narod ima svoje izabrane predstavnike pa ako ne rade dobro, uvijek ih mogu zamijeniti i izabrati neke druge. U ovako lošem pravosuđu, koje je pod velikom sumnjom korupcije, takve su tvrdnje iznimno opasne i navode na nemoguće.

Država će sad rasipati novac, ulupavanjem u obnovu sudskih zgrada milijune kuna, a rezultata poboljšanja pravosuđa nema. Pa, sudovi su tu zbog građana, a nisu tu građani zbog sudova! Ali, isto tako, sudovi su zbog građana, a sporo obavljaju svoj posao pa su neke kazne kraće od čekanja na presudu.

Napredovalo se u pravosuđu – sa zastrašujućih 1,5 milijuna neriješenih predmeta, došlo se do njih 600.000, a i dalje je Hrvatska u velikom problemu – digitalizirano je sudstvo, što skraćuje i pojednostavljuje mnoge procedure, a za to je već i bilo vrijeme. Ipak, posla ima još toliko mnogo, za što nam ne trebaju ulični prosvjedi protiv rada sudova da bismo znali.

U takvom stanju pravosuđa, prioritet je uređenje zgrada sudova!? Podizanje Potemkinovih sela… To će biti reforma pravosuđa izgleda, ili je to, još jedna akcija u predizbornoj godini, koju će, kao i svaku drugu, platiti građani.

POPULARNE KATEGORIJE