Učitelji i nastavnici u osnovnim i srednjim školama od danas su u frontalnom štrajku koji će trajati do ispunjenja zahtjeva. To znači da od danas nastave neće biti u cijeloj zemlji, svakoga dana.

“Jučer su održani sastanci sindikalnih tijela i jednoglasno je donesena odluka o frontalnom štrajku”, kazao je predsjednik Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Branimir Mihalinec i pozvao Vladu da sjednu za stol.
“Imamo gotovo potpune rezultate izjašnjavanja članova za srednje škole. 96,74 posto odbilo je ponudu Vlade RH”, kazao je.

“Sindikati neće samo štrajkati nego će pokazati svoju vidljivost gotovo svakog dana. Pokazat ćemo je u vrijeme kongresa EPP-a koji se održava u Zagrebu, 20. i 21. listopadamini akcijom ‘Potrubi za obrazovanje’. Cijela trasa puta od Sheratona do Arene bit će pokrivena našim ljudima s transparentima s tim natpisom. Bit ćemo i kod sjedišta HDZ-a na Trgu žrtava fašizma. Dogovorili smo da će u svim gradovima gdje imamo članove, od 13 do 14 sati, naši aktivisti držati takve transparente ‘Potrubi za obrazovanje’, istaknuio je. Mihalinec.

“Mini prosvjed bit će održan u četvrtak na Trgu svetog Marka. U ponedjeljak, 25. studenog bit će održan prosvjed na Trgu bana Jelačića u Zagrebu. Očekujemo ogroman broj zaposlenih u obrazovanju”.

Ana Tuškan, glavna tajnica Sindikata hrvatskih učitelja kazala je kako je 96,7 posto zaposlenih u osnovnim školama odbilo ponudu Vlade

“Hvala roditeljima što podržavaju štrajk i shvaćaju važnost obrazovanja. Ova borba nadišla je sve nas. Ne možete nas ugasiti. Mi ustrajemo i ne odustajemo”, kazala je.

‘’Ako vlada zabrani štrajk mi imamo neke druge naše mehanizme’, rekao je sindikalist. “Ako uskrate jednu lipu nastavnicima koji su u štrajku, tada Vlada ima problem”, rekao je.

Bjelovarski gradonačelnik, novoizabrani predsjednik Hrvatske socijalno-liberalne stranke (HSLS) Dario Hrebak, nakon deset godina vodstva Darinka Kosora, preuzeo je stranku.

– Nije mi cilj dodvoriti se bilo kojem biračkom tijelu i da ovdje budem populist. Populista danas na hrvatskoj političkoj sceni imamo jako mnogo. Ja vjerujem da redizajn koji smo pokazali u Bjelovaru, možemo napraviti i u cijeloj Hrvatskoj! Sada ćemo na tom modelu graditi novi HSLS, stožernu stranku hrvatskog centra u čijem su središtu slobode pojedinca i tržišta, kaže Hrebak, dodajući:
– Želim predstavljati produktivnu Hrvatsku naspram one birokratske Hrvatske. Produktivna Hrvatska nije samo realni sektor, ima ljudi i u državnome sektoru koji ju sačinjavaju. Postoje ljudi iz birokratske države koji jednostavno hoće razvoj ove zemlje. Neću se razbacivati brojkama, treba napraviti jednu analizu, vidjeti koliko. U svakome slučaju ono što nikako nije normalno je što 300 tisuća ljudi odlazi iz zemlje, a da se povećava broj zaposlenih u javnome sektoru, a u Bjelovaru smo smanjili broj zaposlenih u Gradskoj upravi s 88 na 78. Možda vam to zvuči kao malo, 10 ljudi, al vam je to 1,7 milijuna godišnje u plaćama.

Kako će moći pomiriti rad gradonačelnika i predsjednika stranke, grad je u velikom usponu, a stranki članici vladajuće koalicije, trebaju promjene da bi ostala na političkoj sceni.

– Radom cijeli dan, ne ide drugačije. Mlad sam, imam energije, to uspijevam. Uz dobre suradnike, bez njih se ne može.

Odražava se to i na privatni život sigurno, a Hrebak kaže uz oamijeh:

– Sinovi su još mali, a stignem ujutro i navečer biti s njima, kaže te ističe ono što često možemo čuti od uspješnih ljudi u bilo kojem poslu: – Uz dobru organizaciju vremena, može se posložiti.

 

Europska investicijska banka (EIB) najavila je obustavu kreditiranja projekata vezanih uz fosilna goriva od kraja 2021. godine.

Ubuduće će financirati samo projekte koji pri proizvodnji jednog kilovatsata energije emitiraju manje od 250 grama ugljičnog dioksida, čime se zapravo diskvalificiraju tradicionalne plinske elektrane, kao i projekti vezani uz ukapljeni prirodni plin (LNG).

Financiranje projekata u Ukrajini, Hrvatskoj i drugim europskim zemljama, možda će ipak biti nastavljeno, zbog bojazni da će te zemlje u protivnom biti prisiljene u energetskoj ispunjivosti, osloniti se na Rusiju.

‘’Nemamo ništa protiv borbe učitelja za njihova prava i mislimo da se za njih i trebaju boriti. No, situacija postaje komplicirana za djecu. To nije dobro, nešto bi trebali učiniti,’’ kaže majka dviju djevojčica osnovnoškolki. ‘’Mi smo se organizirali u smjenama, tako da djeca nisu sama doma, a što je s onim roditeljima koji to ne mogu.’’

Mogu biti u školi, kao što je već istaknuto mnogo puta.

‘’Da, mogu, ali tih osam sati nemaju što raditi, djeci je ubrzo dosadno, a osim toga morat ćemo se početi brinuti o učenju gradiva i kako će se uopće nadoknađivati nastava.’’

Pojavio se, međutim, još jedan problem.

‘’Već se neki roditelji bune zbog toga. Ne dolaženje djece u školu, ne mijenja cijenu dnevnog boravka, ona je fiksna. To je još jedna neugodna situacija,’’ kaže.

Druga majka odraslijih djevojaka, srednjoškolki, slično razmišlja:

‘’Ne možemo djecu pustiti da lutaju negdje. Organizirali smo se nekako u smjenama, da nisu same doma. Ali, tu je i pitanje nadoknade neodržane nastave, što sad postaje sve veći problem, kao i učenja, što ćemo morati i sami,’’ kaže.

Cikličkim štrajkom naizmjenično po županijama pritisak sindikata na vlasti mogao je trajati, a da gubici u nastavi ne budu preveliki. Ali, odlukom o frontalnom štrajku sindikati su ozbiljno zaoštrili sukob i ušli u otvoreni rat s Vladom i premijerom Andrejom Plenkovićem, koji se postavio isto toliko tvrdoglavo koliko i oni. Ponudio je horizontalni rast osnovice za 6,12 posto i razmatranje koeficijenata u javnim službama u 2020., godini, ali ne i trenutačni, selektivni rast koeficijenata samo za nastavnike. Ukratko, odbio je ispuniti zahtjeve sindikata i sada imamo pat-poziciju iz koje se ne nazire baš nikakav izlaz.

U takvoj situaciji apsolutne nepopustljivosti, ne vidi se niti se može nazrijeti kraj štrajku. Najveći problem je u tome što su učenici u 28 dana štrajka već izgubili po tjedan dana nastave, a od sada će svakodnevno gubiti još po jedan dan. Tako postaje sve izglednije, da bi moglo doći do produženja školske godine, kao i do skraćivanja godišnjih odmora, što je trebalo biti posljednje rješenje, a moglo bi doći i do odgode državne mature.

Ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak na konferenciji za novinare isključila se iz spora, suprotno očekivanju da bi mogla podnijeti ostavku.

“Sustav je u blokadi. To je igra moći između sindikata i premijera. Ja tu ne želim sudjelovati”, rekla je, dodavši: “Želim biti potpuno iskrena i jasna, na kocki je budućnost učenika”.

Rat, kakav god bio ne može završiti dobro, a tako niti ovaj između sindikata obrazovanja i znanosti i Vlade, zabrinutost stoga raste. Čini se, da nitko od njegovih aktera ne misli odustati od tvrdog stava i svoje isključive pozicije. No, što će biti s djecom…

Dan nakon što je predvodio hrvatsku nogometnu reprezentaciju do pobjede protiv Slovačke (3-1) i plasmana na europsko prvenstvo 2020. godine, kapetan “Vatrenih” Luka Modrić u zagrebačkom hotelu Esplanade predstavio je autobiografiju “Moja igra”.

Modrić je u Smaragdnoj dvorani hotela Esplanade okupio nogometnu kremu. Među brojnim uzvanicima bile su i hrvatske nogometne legende i osvajači bronce na svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj Zvonimir Boban, Davor Šuker, Slaven Bilić, Aljoša Asanović, bivši izbornici Miroslav Blažević, Ante Čačić i Otto Barić, sadašnji izbornik Zlatko Dalić i suigrači iz nacionalne vrste, brojni bivši suigrači, te posebni gosti iz Real Madrida Emilio Butragueno i Marcelo. Naravno, svečanosti je prisustvovala i njegova obitelj, roditelji, te supruga s djecom.

Luka je autobiografiju napisao zajedno s uglednim novinarom Sportskih novosti Robertom Matteonijem, a knjigu je u biblioteci Hermes izdao nakladnik Corto Literary.

U svojoj životnoj ispovijesti Luka po prvi put otkriva brojne nepoznate detalje iz svog djetinjstva, opisuje nogometne početke, razotkriva pozadinu svih ključnih trenutaka u Dinamu, Tottenhamu i Real Madridu, te donosi svoj osobni pogled na vrhunac svoje karijere – dramatičan put do spektakularnog finala u Rusiji.

U knjizi otkriva o čemu je razmišljao u prijelomnim utakmicama, o svom odnosu s igračima i trenerima, o osjećaju koji ga stalno goni na teren, ali i najvažnijim osobnim trenucima, ljubavi, obitelji, gubicima…

“Želio sam napisati autobiografiju i želja mi se ostvarila. Nedostajalo mi je nešto da napišem knjigu, a to je bio uspjeh s reprezentacijom. Kada se ‘dogodila Rusija’, odlučio sam se na taj korak,” kazao je Modrić osvrnuvši se na svoju fantastičnu karijeru.

“Kao i svaki dječak imao sam snove, ali sve ovo što sam ostvario nisam mogao niti sanjati. Ponosan sam i sretan na sve što sam ostvario,”

Naglasio je kako je jedan od najemotivnijih trenutaka u njegovom životu bio doček u Zagrebu nakon osvajanja svjetskog srebra.

“Rusija će zauvijek biti nešto posebno. Posebno pamtim naše zajedništvo, od prvog do zadnjeg trenutka, slike naših navijača i svečani doček u Zagrebu i ostalim gradovima. Sanjali smo kako ćemo jednom i mi imati doček kao i “Vatreni” 1998. i presretan sam što nam se to i ostvarilo.”

Modrić se nada kako će hrvatska reprezentacija razveseliti navijače i na Europskom prvenstvu idućeg ljeta.

“Sada imamo sedam, osam mjeseci kako bi se što bolje pripremili za EURO. Imamo kvalitetnu ekipu i vjerujem da možemo ispisati još jedan veliki rezultat,” kazao je Modrić zahvalivši se svima koji su mu pomogli u karijeri i bili uz njega.

“Svi ste vi dio mog života i svi vi imate zasluge za moju karijeru,” poručio je.

Izvor: Hina

Djeca rođena danas suočena su s raznim i doživotnim zdravstvenim posljedicama zbog klimatskih promjena – odrastanjem u toplijem svijetu uz rizike nestašica hrane, zaraznih bolesti, poplava i ekstremnih vrućina, pokazalo je veliko istraživanje.

Klimatske promjene već nanose štetu ljudskom zdravlju povećavanjem broja ekstremnih vremenskih pojava i pojačavanjem zagađenja zraka, prema studiji objavljenoj u časopisu Lancet.

I ako se ništa ne učini kako bi se to ublažilo, utjecaj klime mogao bi opteretiti čitavu generaciju bolestima tijekom čitavog njihova života.

“Djeca su posebno osjetljiva na zdravstvene rizike mijenjajuće klime. Njihova tijela i imuni sustavi još su u razvoju i stoga su izloženiji bolestima i zagađivačima u okolini”, kaže Nick Watts, koji je vodio studiju o zdravlju i klimatskim promjenama.

Upozorio je da su štete po zdravlje u ranom djetinjstvu “tvrdokorne i prevladavajuće” i nose doživotne posljedice.

“Bez trenutačne akcije svih zemalja na smanjivanju emisije stakleničkih plinova postignuto u kvaliteti života i dugovječnosti bit će kompromitirano i klimatske promjene počet će određivati zdravlje čitave generacije”, kazao je u Londonu.

Znanstveni tim poručio je da bi uvođenje mjera ograničavanja emisija i ograničavanja globalnog zagrijavanja dovelo do drugog ishoda.

U tom scenariju danas rođeno dijete bilo bi, primjerice, svjedokom prestanka korištenja ugljena u Britaniji do svoga šestog rođendana a na 31. rođendan svjedočilo bi potpunoj kontroli emisija stakleničkih plinova.

Studija objavljena u časopisu Lancet rezultat je suradnje 120 stručnjaka iz 35 institucija među kojima i Svjetske zdravstvene organizacije, Svjetske banke, University College London i kineskog sveučilišta Tsinghua.

Uz ignoriranje potrebe za promjenom ponašanja, uz malo mjera za ograničavanje klimatskih promjena utvrđeno je da će, uz rastuće temperature i ekstremne vremenske nepogode, djeca biti izložena pothranjenosti i rastućim cijenama hrane i najvjerojatnije će patiti zbog zagrijanih voda i klime koji ubrzavaju širenje zaraznih bolesti poput tropske denga groznice i kolere.

Među najakutnijim i najdugotrajnijim zdravstvenim prijetnjama klimatskih promjena je zagađenje zraka, upozoravaju znanstvenici.

Pozvali su na hitne mjere na smanjivanju vanjskog i unutarnjeg zagađenja uvođenjem čišćeg goriva i čišćih vozila, te mjera koje će poticati sigurni i aktivni transport poput hodanja i vožnje biciklom.

Svjetska zdravstvena organizacija navodi da je globalno u 2016. godini sedam milijuna smrti rezultat učinaka zagađenja zraka u domovima i vanjskom svijetu.

Velika većina toga je u siromašnim i srednje razvijenim zemljama.

“Ako želimo zaštititi našu djecu moramo osigurati da zrak koji udišu nije otrovan”, kaže Sonja Ayeb-Karlsson s britanskog sveučilišta Sussex koja je radila na studiji.

Izvor: Hina

Izmjene zagrebačkog Generalnog urbanističkog plana (GUP) ponovno nisu dobile suglasnost Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, koje smatra da dokumentaciju i elaborat GUP-a treba dopuniti i doraditi.

“Nakon uvida u dostavljenu dokumentaciju i elaborat GUP-a, vidljivo je da isti treba dopuniti. Iako je nakon provedene ponovne javne rasprave o GUP-u zaprimljen dorađen elaborat, prema dopisu Ministarstva isti treba dodatno doraditi”, navodi se odluci Ministarstva.

To je drugi put, da je Ministarstvo graditeljstva odbilo predložene izmjene zagrebačkog GUP-a nakon istovjetne odluke u srpnju.

“U postupku izdavanja suglasnosti na Konačni prijedlog Izmjena i dopuna GUP-a grada Zagreba, a nakon izvršenog uvida u dostavljenu dokumentaciju i elaborat GUP-a, vidljivo je da ga treba dopuniti i izmijeniti”, odlučilo je tada Ministarstvo.

Izmjenama zagrebačkog GUP-a, protive se brojne udruge, urbanisti i arhitekti, oporbeni gradski zastupnici, većina vijeća gradskih četvrti…

Zelena akcija, Pravo na grad i udruga građana Siget zatražili su 6. studenoga od Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja da uskrati suglasnost na izmjene GUP-a, ustvrdivši da je javna rasprava o novom GUP-u “bila samo farsa”.

Udruge ističu kako je javna rasprava “nakaradno provedena” jer je od čak 31.000 pristiglih primjedbi prihvaćeno samo njih 17, koje su uputila gradska tijela ili službe, a nije prihvaćena nijedna primjedba građana, udruga, inicijativa i strukovnih organizacija.

“Grad Zagreb je u procesu donošenja GUP-a počinio niz propusta i pogrešaka zbog kojih stručno i zakonski utemeljena odluka može biti jedino njegovo odbacivanje. U suprotnom, bit će jasno kako se i HNS-ovo Ministarstvo uključilo u dogovor između HDZ-a i Bandića, a zagrebački GUP i interesi građana bit će tu samo kolateralne žrtve”, priopćile su iz udruga.

Ključan razlog za odbacivanje izmjena GUP-a jest to što zbog “Zagrebačkog Manhattana” nije usklađen s prostornim planom višeg reda – na području igrališta NK Lokomotiva GUP-om se predviđa poslovna i mješovita namjena, dok je u prostornom planu višeg reda to zona rekreacije i sporta, a sličan je slučaj neusklađenosti i s prostorom Zagrebačkog velesajma i Hipodroma, tvrde udruge.

Osim toga, takav GUP nema podršku ni Vijeća gradskih četvrti jer je, od njih ukupno 17, čak 11 glasalo protiv, a samo četiri su ga prihvatila pri čemu jedno vijeće samo uvjetno.

‘’Ministrice, što će biti, ako do dogovora sa sindikatima ne dođe?’’, pitali smo ministricu znanosti i obrazovanja nakon njenog predavanja na konferenciji o obrazovanju na Zagrebačkom velesajmu.

‘’Ne može ne biti dogovora,’’ kaže.

‘’Niste vjerovali da će biti štrajka, nego dogovora, kako smo pisali’’…

‘’Nisam, ali sve je to dijalog,’’ smatra ministrica Blaženka Divjak.

Ministričino predavanje na Konferenciji o obrazovanju, pred prilično popunjenim auditorijem, odnosilo se na sadašnjost promjena i reforme u obrazovanju i znanosti te budućnosti rada i stvaralaštva.

“Učenici moraju biti u fokusu i škole su zbog učenika, ali dobre škole, nema bez dobrih učitelja”, istaknula je ministrica komentirajući pitanje novinara ugrožava li štrajk učitelja obrazovanu reformu, dodavši kako joj je žao što se u ovoj fazi nije moglo dogovoriti više.

‘’Ministrica je objasnila kako se u vrijeme štrajka u školama ministar ili ministrica obrazovanja jako teško pozicioniraju zbog dva prava koja se isprepliću, ali se često dogodi, kao što je sada slučaj, da su ta prava u kontradikciji. Jer, s jedne strane treba osigurati kontinuiran i kvalitetan obrazovni proces, a s druge strane, treba ostvariti prava za koja učitelji i nastavnici te svi koji rade u obrazovnome procesu misle da im pripadaju’’, istaknula, dodavši: ‘”Postoje dva elementa – jedan je da moramo biti jasni što je prioritet, a apsolutni prioritet je nastavak obrazovne reforme, prioritet je da učenici dobiju kontinuirani obrazovni proces, ali u tome procesu stvarno ne želim da se konfrontiraju, da se učitelje vrijeđa u medijima i na društvenim mrežama, da roditelji napadaju učitelje i obrnuto, što je apsolutno nedopustivo i to moramo izbjeći pod svaku cijenu”.

Na pitanje što je sljedeći korak, nakon što se od ponedjeljka, 18. studenoga, učiteljima više neće plaćati dani provedeni u štrajku, ministrica je odgovorila kako se mora razumjeti da se već sada treba osigurati nadoknada za dane provedene u štrajku i zato je, podsjetila je, Ministarstvo znanosti i obrazovanja prije deset dana školama poslalo uputu, koja je apsolutno zakonita u smislu da se nadoknade moraju osigurati i da ih se mora početi provoditi, a sada je već riječ o šest nastavnih dana koje treba nadoknaditi.

Nije izostavila odgovor na pitanje o ponudi Vlade sindikatima u obrazovanju i znanosti.

“S druge strane – one koja se tiče ponude Vlade – ne mogu reći da sam s tim zadovoljna – to je bilo najbolje što se u ovoj fazi moglo dogovoriti i žao mi je da se nije moglo dogovoriti više i žao mi je, da ja nisam uspjela da dogovorimo više, ali ta ponuda je sada na stolu i oko nje se izjašnjavaju učitelji, nastavnici i ostali zaposlenici u školama i mi moramo čuti njihov glas”, rekla je.

Ministrica je pak sigurna kako glas učitelja i ostalih zaposlenika nije samo glas vezan uz to ” je li 6 + 2 ili 6 + 0,11 ili nešto slično” već je to često glas ljudi koji su više desetljeća bili zanemarivani i njihov položaj u društvu je takav da, bez obzira na financijski aspekt, žele da se čuje njihov glas i potreba da njihov status u društvu bude u skladu s njihovom zadaćom.

Na pitanje do kada će trajati štrajk, ministrica je odgovorila kako to zavisi o mnogo faktora te da sada ne može odgovoriti na to pitanje. Sigurna je, pak, kako se “moramo dobro čuti i slušati” te je ponovila, kako joj je žao da u ovoj fazi ponuda Vlade nije bolja istaknuvši da je to nešto o čemu moraju promisliti učitelji i svi zaposlenici, a Vlada onda treba čuti njihovu poruku.

A na ono što se potiho, ali sve više, spominje, hoće li štrajk biti zabranjen, ministrica je odgovorila kako najprije treba razmišljati kakvi će biti rezultati referenduma među prosvjetarima, a sigurna je da to neće biti samo glas vezan uz financijska pitanja, nego i uz položaj zaposlenih u obrazovnom sustavu.

Ministrica nije željela posebno komentirati to što MOST traži njezinu ostavku i argumentira – što bi se time mijenjalo – hoće li učitelji dobiti veće plaće i status službene osobe, hoće li se nastaviti njihovo nagrađivanje, hoće li se nastaviti obrazovna reforma, ili ćemo se baviti minornim politikantstvom.

Gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić, sa suradnicima, sastao se danas u Gradskoj upravi sa predstavnicima Dinama, predvođenih predsjednikom Mirkom Barišićem i predsjednicom Uprave Vlatkom Peras, a razgovaralo se o planovima izgradnje nogometnog stadiona Maksimir.

Službena Facebook stranica Grada Zagreba prenijela je vijest o postignutom dogovoru o gradnji novog stadiona, koji bi se gradio u partnerskom odnosu Grada i GNK Dinamo.

Na sastanku je zaključeno da se prostor sagledava kao kompleksna cjelina kroz urbanistički natječaj koji će riješiti pitanje nogometnog stadiona s pomoćnim terenima i atletskog stadiona te odgovarajuće infrastrukture.

Dogovoreno je da će Dinamo na svojoj Skupštini donijeti konačnu odluku sa jasnim smjernicama definiranim standardima FIFE i UEFE za izgradnju novog stadiona na mjestu današnjeg.

Izvor: FB Grad Zagreb Službena stranica

Hrvatski nogometaši osigurali su nastup na EURU 2020., pobijedivši u dvoboju kvalifikacijske skupine E u Rijeci Slovačku s 3-1 (0-1).

Slovaci su na Rujevici poveli golom Roberta Boženika (32), ali je Hrvatska u drugom poluvremenu boljom igrom, uspjela preokrenuti i slaviti pogocima Nikole Vlašića (56), Brune Petkovića (60) i Ivana Perišića (74).

Od  66. minute, Vatreni su igrali s igračem više, jer je isključen slovački igrač Robert Mak.

Bila je to zadnja utakmica Hrvatske u skupini, koju su pobjedom nad Slovačkom, osvojili. Hrvatskoj će to biti šesti nastup na europskim prvenstvima, a peti zaredom.

Hrvatska je slavila preokretom na Rujevici nakon što je prvo poluvrijeme gubila s 0-1, a u kišnom drugom poluvremenu su izabranici Zlatka Dalića odličnom igrom postigli tri gola i plasirali se na EURO.

Književnost je aktualna kada je u pitanju politika, očito je Handke za to izvrstan primjer, a osim toga sve više postaje zabava a sve manje spoznaja.

Kako komentirate spornu dodjelu Nobelove nagrade Peteru Handkeu?

U biti to je vrlo kompleksno i pokazuje ukupnost svih svojstava današnjeg evropskoga duha. Naime, u post-kolonijalnoj teoriji ono ”post” tumači se ne kao nešto što je prošlo već kao nešto što nikada nije prevaziđeno. Naime, radi se o tome da je kolonijalni oblik samo promijenio način postojanja, ne i suštinu. Dakle, nije prestao postojati. To se kod nas vidi u najmanju ruku dvostruko, trostruko odnosno mnogostruko. Handke je pisac kojeg fascinira sve ono što i svakog prosječnog Nijemca: narod, mase, prevrati, vojske, snaga, vođa itd. Budući da Njemački kulturni prostor od kraja Drugog svjetskog rata nema takve pojave, odnosno da se one marginaliziraju, nije nimalo neobično da mu se dopao nešto što u takvoj svijesti ”nije nikada prevaziđeno”. Opet, on piše i politički djeluje i u svijetu koji je post-hladnoratovski svijet, dakle u situaciji prijelom jedne povijesne epohe koja je nastupila padom Berlinskoga zida i doslovnog proširenja Evrope. Za njega Balkan, opet kao jedno ”post” mjesto, kao prostor post-jugoslavenskih nacija i država, i stvarno i imaginarno, očito postoji jedino zato da bi se on i drugi njemu slični osjećali bolje. Objasnit ću to. Kompleksni duh germanske malograđanštine, naravno, ne samo nje, uvijek je trebao neku vrstu udaljene depresije u kojoj prevladava zaostalost, zloba, primitivizam i mržnja. Balkan je ispao, već po prirodi krvavih politika i ratova devedesetih, idealna paradigma takve distopje. Mjesto gdje se vidi i pronalazi sve ono zbog čega se kući stavlja ruka na oči, ali se opet to, na žalost, doživljava kao ”stvarni život”, kao onaj primordijalni elan vite kojeg je ”civiliziranosti” Zapada kod sebe donekle i na neko vrijeme uškopila. Naravno, to ne znači da ne postoje tendencije da se to promijeni.

U tom smislu, Handke je postao i svojevrsna veduta našeg kulturnog prostora bez obzira što ga mnogi obezvređuju kao što ga, s druge strane, mnogi i glorificiraju njegovom primjeru, sa ili bez Nobelove nagrade, izvrsno se vidi ta priroda groteske u koju je zapetljana sveukupna suvremena literatura.

Groteske?

Suvremenu književnu situaciju i produkciju prati karakter i priroda groteske. Književnost je aktualna kada je u pitanju politika, očito je Handke za to izvrstan primjer, a osim toga sve više postaje zabava a sve manje spoznaja. Posljedica je to napuštanja senzibilnosti moderniteta kao povijesnog subjekta i vraćanja žiška na svakojake predmoderne rekonstrukcije odnosno kanone, kako kod nas tako i u širem evropskom kulturnom prostoru. Što to ustvari znači kada se skribomani masovno nazivaju ”hrvatskim”, ”srpskim”, ‘bosanskim”, ”slovenskim” i svakakvim drugim piscima ili pjesnicima? Lupetajući o ljubičastom nebu s nijemim pticama, govoreći i trezni bez smisla, služeći se lošim i jeftinim dosjetkama. Književna produkcija tako je dobrim dijelom karikirana na isti način kao i sve drugo. Apsurda ima koliko god hoćete, a iza njih se uvijek u pravilu krije prevara. To najbolje pokazuju naše književne nagrade. Nedavno sam sudjelovao s rukopisom priča ”Smrt Jamesa Joycea i druge priče iz XX. stoljeća”, anonimno naravno, u nagradi ”Drago Gervais” u Rijeci. Iako je rukopis već u početku od većine iz prosudbeno vijeća bio na prvom mjestu, na kraju je nagradu dobila neka zbirka pjesama koja nije bilo ni na popisu prvih petnaestak rukopisa koji su bili izabrani za ozbiljnu konkurenciju. To se sve promijenilo u zadnji čas, naravno, onako kako nekom zbog raznih stvari odgovara, a ne kako je počelo a što je književno vrijedno. Nisam ja tu neki usamljeni primjer, uvijek se tu pronađe poneki ”pametnjaković” koji se sveti rukopisu zbog nedostatka talenta i priprosta misaona i literarna volumena. Zanimljiv je mehanizam koji takve nekompetentne likove uopće pripušta na takva mjesta. No, daleko im kuća. Knjiga će se pojaviti iduće godine i u Hrvatskoj i u Beogradu pa će se onda zaista lako vidjeti o čemu se radi, da sad ne tumačim ono što je nepotrebno.

Nije rijedak slučaj da pisci tu vlastitu ”drugost”, naime, kažete da će knjiga izići i u nas i u Beogradu, koriste i za afirmaciju ali i kao kulturni sinonim za nešto što bi se sad moglo nazvati i ”inostranstvom”.

Možda se to odnosi na mlađe pisce ili one koji tek odnedavna objavljuju i književno stasaju. Moja knjiga ”Nesretan fortuna – Gatalica kneginje Katarine Zrinske” objavljena je u Beogradu još davne 1989. godine. Dvije knjige izašle su mi u Sloveniji, zadnja prije tri-četiri godine, a ovdje čitava gomiletina. Nisam sklon tome da ono što je ”drugo” smještam bilo istočno bilo zapadno. ”Drugost” bi značila da se radi o nečem što je nedostupno i temeljito nedohvatljivo, a sad to očito nije tako. Isto tako određivanje ”drugosti” pokazuje da postoji i veoma jednostavna potreba za mistifikacijom onog ili svega što je od nas odvojeno i da se na neki način podiđe onom istom zloduhu koji ne samo druge nacije već i žene definira kao nešto što je ”drugotno”. Paradoksalno je pri tome također i nametanje ”bezdomnosti” piscima, posebno na ovim prostorima i naročito onda ako osim u svojoj objavljuju i u drugim post-jugoslavenskim zemljama ili književnostima.

Želite reći da su takvi pisci ustvari ljudi bez domovine, neka vrsta apatrida?

Uglavnom nisu. Činjenica je da su mnogi odrasli u jednoj većoj i složenijoj domovini koja je nestala. U tom pogledu i jesmo ”bezdomni”. Naročito je to problematično osjećanje onda kada novonastale domovine, koliko god da ih ima, nisu ostvarile nadanja koja su postojala. Ne mislim tu na pisce nego na sve ljude jer su mnogi očekivali nešto sasvim drugo od ovog što se stvorilo. Međutim, taj povijesni zaokret i inače je u dobrom djelu relativan, Pitanja koja književnosti zadnjih tridesetak godina stavljaju u središte svog interesa na isti su način fragmentaran kao i društva u kojima nastaju, a koja ideološki počivaju na premisama nacionalnih eshatologija. Ako pitate za bezdonost, onda se kao bitna točka pokazuje upravo razlikovanje između izgubljenosti i identiteta. Naime, bitna kritika na kraju modernog društva bili su problemi otuđenja i izgubljenosti modernog čovjeka u globalnom društvu koji su iznijeli potrebu za identifikacijom. Ona je prijelomom povijesne epohe koja se dogodila padom Berlinskoga zida i društvenom i političkom rekonstrukcijom Evrope pronađena u nastupajućom periodu dekadentna nacionalizma, Sada bi narod i nacionalna država trebali čovjeku, dakako i piscu, postati i nomos i topos u kojem bi se kompletno i u cijelosti ostvario i nanovo izgradio i/ili stekao svoj identitet. Praksa, dakle oblici i sadržaji u književnosti, međutim pokazuju da to i nije baš tako jednostavno. Danas postoji čitava gomiletina skribomanskog štiva koja je politički korektno ali književno bezvrijedna. Nacionalni diktat pokazuje se podjednako besplodnim kao i onaj negdašnji partijski koji je producirao tzv. proletersku kulturu, uz to izmiče mu gotovo u pravilu i umjetnička vrijednost djela. Ne samo u književnosti već i u slikarstvu i drugdje. Ako me pitate što bi bio dobro poduzeti onda bi to bila svakako jedna temeljna emancipacija od povijesno usmjerenih soteriologija i ograničenja.

Da li se takva emancipacija za slobodniju književnost može pronaći na našim sveučilištima, katedrama ili sve brojnijim i popularnim radionicama za kreativno pisanje, poeziju i slično.

Na žalost nisam to do sada još primijetio No bilo bi dobro da se izađe iz postojećih obrazovnih i mentalnih šablona. Neke naše katedre i te radionice umnogome podsjećaju na onaj ideološki obrazovni princip kakav je ustanovio i vodio sovjetski pedagog Anton Semjonovič Makarenko, naravno, sada sa promijenjenim predznakom ”žrtvovanja” za narod i nacionalne svetinje. Kod Makarenka koji slovi za pedagoga koja je ”odgajao antifašiste” glavni su bili principi: odgoj u kolektivu, kroz kolektiv i za kolektiv. Takvu praksu odgoja opisao je u romanima ”Pedagoška poema” i ‘Zastave na kulama”. To je vrlo blizu današnjim obrazovnim idealima odgoja za naciju, kroz naciju i u nacionalnom duhu, i to se ne tiče samo književnosti i studija koji se njome bave, već ukupnih obrazovnih intencija. A uz to nisam siguran da se kreativnost odnosno talent može naučiti na nekom kursu, radionici, što već. Ima svega.

Spominjete prijelom povijesne epohe. Možete li pojasniti taj termin i o čemu se ustvari radi?

Uglavnom epohalni događaji i nisu stvar koja je sama po sebi razumljiva. Kod nas je, a i drugdje, to ideja ”obnavljanja naroda”. U teorijskom pogledu, kako je to istaknuto u nacionalnim državotvornim programima s kraja osamdesetih i početka devedesetih godina kod brojnih političkih i kulturnih inicijativa i stranaka, prevladala je metoda kojom bi se cjelokupno redefinirala povijesna epoha. Kao novi sveti totalitet predviđena je nacija, odnosno obnovljeni i sada slobodni narod koji se nalazi u samoj srži povijesnog i svakog drugog interesa. Tu se, naravno, dogodio problem jer prijelom prijašnje povijesne epohe na nacionalnu osnovu nije donio očekivani uzlet. Mnogo toga pokazuje se kao pad ispod već dostignute razine povijesti. Naravno, ne radi se o tome da se ima bilo što protiv bilo kojeg naroda i njegovog identiteta, već se radi o tome da zamišljeni i sprovedeni društveni prevrat nije afirmirao i ostvario bitne civilizacijske vrijednosti za koje se ispočetka zalaglo čime je kotač povijesti vraćen unatrag. Tako ne čude brojna mišljenja ili naslovi knjiga kao onaj od pokojnog Slavka Goldsteina ”1941. Godina koja se vraća”. Negdašnju real-socjalisičku stvarnost brutalno je zamijenila stvarnost genotipske strukture što je stvorilo čitav niz konfliktnih pojava i bio pravim uzrokom ratova devedesetih. Posljedice toga osjećaju se još, kao što je zbog toga i dalje prisutna opasnost novih ekscesa i eskalacija. Obećana narodna ili nacionalna sreća nije ostvarena, ne zato što nije bila gotovo idealistički zamišljena, nego zato što je povijesno nastupila kao rezultat jedne duge i temeljite katastrofalne društvene krize. Meta-nacionalistička intencija i njezin bitni smisao svođenja građanina na etnički-rodovski identitet, ustvari, samo je izvedenica Heideggerovske inačice koja egzistencijalni iskon veže uz naciju (Dasein und Volk). Problemi koji se danas vide i koji su i mogući predmet istraživanja povijesnog mišljenja na tom tragu tiču se problema koje je otvorilo uspostavljanje nacionalnih država i u nas i susjedstvu.

Mislite da kriza socijalističkog sustava koja je bila dugotrajna i golema nije riješena promjenom političke paradigme.

Naravno da nije jer ta kriza nije bila samo političke već ukupne prirode. Promjena političkog predznaka donijela je liberalizam bez kapitala i demokraciju bez odgovornosti. Pokazuje se i da je mit kako je nacionalna država svojom uspostavom ujedno i automatska rekonstrukcija pravne države (kad Jugoslavija, tvrdi se, to nije bila). A opet, socijalističke ideje, njihova praksa i povijest za takvu su metodološku nacionalističku matricu kakvu danas imamo nedopustiva subverzija i neprihvatljivo podsjećanje na jugoslavensku ustavotvornu tradiciju. Već desetljećima često isticani nacionalno-avangardni karakter vlasti pokazuje kako je neodoljivo metodološki sličan onom kakva je u revolucionarnom periodu imala KPJ. I to nije slučajno. Uvriježeni politički mehanizmi i navike prigrliti će i crnog vraga da bi ostali na vlasti i imali koristi.

Nedavno ste objavili novu zbirku pjesama. Što sada pišete?

Da, izdavač Litteris objavio mi je zbirku ”Pjesme izgubljenih ljeta”, i reakcije na nju su veoma dobre. To je mala knjižica s pedesetak pjesama, naravno, nostalgičnih kakav sam i sam. Pišem roman o povratku s fronta u Zagreb. Vraćao sam se dva puta i 91′ i 95′ iz ovih naših ratova, ali to ni slučajno neće biti kao povratak preko brvna ili neki sevdah. Nema banalnih činjenica.

Deveti ‘Diapason festival’, jedinstveno glazbeno događanje koje jednom godišnje okuplja najbolje hrvatske ‘klasičare’, ove je godine posvećen jednom od najljepših i najvoljenijih instrumenata – klaviru, te uz predvodnike domaće scene, u Hrvatsku prvi put dovodi i pijanističko ime svjetskoga glasa.

Festival koji pomno odabranim programom nudi iznimno slušljive evergrine najvećih klasičnih skladatelja za širok krug publike, održat će se od 20. do 22. studenog u velikoj dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda i u tri će večeri ugostiti tri vrhunska klavirska koncerta.

PR

U utorak će Festival otvoriti istaknuti glazbeni duo, koji vežu i profesionalne i privatne spone; Zrinka Ivančić-Cikojević koja se profilira kao jedna od najdarovitijih glazbenica mlađe generacije, ujedno i laureatkinja brojnih domaćih i međunarodnih natjecanja, čime je privukla pažnju i publike i kritike, te donedavni ravnatelj Glazbene akademije u Zagrebu, cijenjeni pijanist te hvaljeni glazbeni pedagog Dalibor Cikojević. Zajedno će svirati Brahmsa, Poulenca i Milhauda, te kao posebnu poslasticu, djelo Borisa Papandopula s predigrom, njegovu lepršavu i mističnu plesnu suitu za dva klavira o horoskopskim znakovima.

PR

Drugu večer festivala, u srijedu u 20 sati, očekuje nas koncert jedne od najhvaljenijih i najnagrađivanijih hrvatskih pijanistica, vrlo mlade, a bombastično uspješne Mije Miljković Đuzel, koja je dosad ostvarila cijeli niz zapaženih solističkih nastupa s renomiranim orkestrima diljem Europe i svijeta, kao i nebrojene nastupe s ponajboljim hrvatskim i inozemnim glazbenicima. Sugestivnom igrom crno-bijelih tipki i nadahnutom umjetničkom interpretacijom, izvodit će Mozartove i Beethovenove sonate vječnoga sjaja, izbor iz djela B. Šipuša te kao šećer na kraju, nezaboravna Chopinova nokturna.

PR

Festival će u petak zatvoriti koncert svjetske pijanističke zvijezde, Rusa Vyacheslava Gryzanova, koji je diplomirao s počastima na Moskovskom konzervatoriju, kasnije i na slavnom američkom Yaleu, a trenutačno je toliko tražen da samo u jednoj godini nastupa na najvećim pozornicama u više od 20 zemalja širom svijeta. Taj svestrani umjetnik svjetsku je slavu stekao bravuroznim izvedbama Chopinovih etida i Bachovih suita, kao i autorskim, fascinantnim aranžmanima poznatih djela klasične glazbe, koji su požnjali kritičarke lovorike, kao i unosan izdavački ugovor s njemačkim Schott Musicom i poznatim Steinway & Sons, za koje je 2018. objavio nosač zvuka ‘Russian Transcriptions’. Svoje klavirsko veleumijeće uživo će prvi put predstaviti hrvatskoj publici, a svirat će. Između ostalog, bajkoviti ‘Cvjetni valcer’ iz baleta ‘Orašar’ P. I. Čajkovskog, Rahmanjinove ‘Romance’ i ‘Talijansku polku’, kao i Borodinov ‘Nokturno za gudački kvartet br. 2’.

Ulaznice se mogu kupiti na blagajni HGZ-a, kao i pretplatna kartica s posebnom cijenom od 100 kuna za sve tri koncertne večeri.

Izvor: DIAPASON FESTIVAL PR

Okusi i mirisi lokalnih, izvornih i tradicijskih kuhinja, vrhunskih vina, pića i „domaćih“ poljoprivrednih proizvoda doživljaj su za „dušu i tijelo“. Doživljaj koji osvaja i ispunjava. Prvi nacionalni Dani Okusa hrvatske tradicije održavaju se od 15. – 25. 11. 2019. g. u više od 100 restorana nosioca standarda Okusi u 10 županija.

Izvor: TZZŽ

S područja Zagrebačke županije na prvim nacionalnim Danima Okusa hrvatske tradicije sudjeluje 10 objekata, nosioca standarda Okusi tradicije zagrebačkoga kraja. U navedenom razdoblju po promotivnoj cijeni od 75 kuna i 95 kuna za tri slijeda moći ćete uživati u tradicionalnim gastronomskim specijalitetima zagrebačkoga kraja, a koje će ponuditi objekti nosioci standarda Okusi tradicije zagrebačkoga kraja; Bistro Babriga (Velika Gorica), Ekopark Krašograd (Pisarovina), Hotel Bunčić (Vrbovec), Hotel Princess (Jastrebarsko), Restoran Ivančić (Jastrebarsko), Izletište Suhina (Sveta Nedelja), Restoran Samoborska klet (Samobor), Seoski turizam Kezele (Ivanić-Grad), Seosko domaćinstvo Stara preša (Šenkovec), Izletište Vina Kos-Jurišić (Sveti Ivan Zelina).

S ciljem povećanja vidljivosti projekta i gastro ponude te jačanja tržišne prepoznatljivosti ugostiteljskih objekata nosioca standarda „Okusi“, TZ Zagrebačke županije po prvi puta dodatno promovira objekte nosioce standarda Okusi tradicije zagrebačkoga kraja koji sudjeluju na manifestaciji putem portala Crno Jaje (www.crnojaje.hr).

Više saznajte na stranici TZ Zagrebačke županije.

 

Izvor: Turistička zajednica Zagrebačke županije

Prva Banka humanog mlijeka otvorena je u petak u Klinici za ženske bolesti i porode u Petrovoj, s namjerom da se prijevremeno rođenoj i teško bolesnoj djeci, kojima nije dostupno majčino mlijeko, osigura humano mlijeko donirano od drugih žena dojilja.

U Hrvatskoj se godišnje prijevremeno rodi oko 2000 djece, a njih oko 400 treba intenzivnu zdravstvenu skrb kako bi preživjelo. Dokazane su dobrobiti majčinog mlijeka za prehranu dojenčadi zbog jedinstvenih nutritivnih i imunosnih svojstava pa će se mlijekom iz te banke najosjetljivijoj skupini djece pružiti najbolja skrb i utjecati na njihovo bolje preživljavanje i vrstu i težinu komplikacija, istaknuli su stručnjaci na otvaranju Banke.

Procjenjuje se da za prehranu najugroženije novorođenčadi, a to su ona težine manje od 1500 grama, na razini cijele Hrvatske treba prikupiti oko 100.000 litara mlijeka, pa je cilj s vremenom zadovoljiti potrebe na razini cijele zemlje.

Prije uporabe donirano mlijeko će proći sve potrebne sigurnosne provjere zdravstvene ispravnosti, kao i darivateljice koje će biti testirane na prenosive bolesti i uzročnike drugih bolesti. Zasad će se prihvaćati mlijeko majki čija djeca nisu starija od godine dana, a sve potencijalne darivateljice mogu se i same javiti u Banku humanog mlijeka.

Banka humanog mlijeka djeluje u sklopu Hrvatske banke tkiva i stanica, te je u njoj osnovan i Centar za dojenje.

UNICEF pomogao opremanje banke i edukaciju zdravstvenih radnika

Predstojnica Ureda UNICEF-a za Hrvatsku Regina M. Castillo istaknula je kako će ova investicija donijeti nemjerljivu korist prijevremeno rođenoj djeci jer je majčino mlijeko za njih hrana, ali i lijek.

“Zahvaljujući donatorima UNICEF je pomogao opremanju Banke humanog mlijeka, uključujući i Centar za laktaciju unutar Banke i svih 13 jedinica intenzivne neonatalne skrbi u bolnicama, s opremom za preradu i skladištenje mlijeka. UNICEF je također osigurao edukaciju zdravstvenih radnika, a trenutno nabavljamo vozilo za prikupljanje i distribuciju doniranog mlijeka”, kazala je Castillo.

Istaknula je da banka i promicanje dojenja u Hrvatskoj idu “ruku pod ruku” s obzirom da Hrvatska ima jednu od najviših stopa dojenja u Europi i svijetu.

Ukupna vrijednost projekta je osam milijuna kuna, od čega je Ministarstvo zdravstva osiguralo pet milijuna za uređenje prostora, dok je za opremanje Banke 3,4 milijuna investirao UNICEF. U tom iznosu je i 1,2 miijuna kuna oporučne donacije preminule liječnice Hede Dubac Šohaj, rečeno je.

“Imati Banku humanog mlijeka znači osigurati rani razvitak i zdravlje djeci čije majke ne mogu dojiti”, rekao je ministar zdravstva Milan Kujundžić dodavši kako Hrvatska i u tom dijelu zdravstvene skrbi nastoji stići razvijene zemlje.

U Europi danas djeluje 239 banaka humanog mliijeka, a u našem okruženju najviše, 37, ih ima u Italiji, osam ih je u Madžarskoj te tri u Srbiji. U Sloveniji se trenutno radi na otvaranju takve banke.

Prvi laktarij, svojevrsna preteča današnjih banaka humanog mlijeka, osnovao je austrijski liječnik hrvatskog podrijetla, Ernst Mayerhofer prije 110 godina u Beču. On je ujedno osnivač prve Klinike za dječje bolesti u Hrvatskoj i nekadašnji dekan zagrebačkog Medicinskog fakulteta.

Izvor: Hina

Teatar Poco Loco u Centru za kulturu Trešnjevka priprema novu predstavu za djecu od 3 do 10 godina Čudesne stranice male Danice, koju po tekstu Dunje Fajdić režira Morana Dolenc te će premijerno biti izvedena u subotu, 23. studenoga 2019. s početkom u 18 sati.

Predstava, u kojoj igraju Zrinka Kušević, te u alternaciji Maja Kovač i Maja Katić, govori o čitanju, o knjigama, o mašti. U njoj zabrinuta mama i djevojčica uplovljavaju u svijet knjiga i maštaju. Zaranjaju u čaroliju slova i kreću u  avanturu u kojoj upoznaju profesora i rijetku pticu, neobično drvo i par čudaka, Juliju s teleskopom i dadilju s jastukom. Čarobno je to i veselo putovanje kroz stranice knjiga u kojem mogu uživati i djeca i njihovi odrasli.

Izvor: CeKaTe

Predstava Čudesne stranice male Danice tematski se nadovezuje na projekt Priča mi se priča, kojeg Teatar Poco Loco provodi već pet godina. Radeći na tom programu članovi Poco Loca iz prve ruke su vidjeli koliko djeca uživaju u pripovijedanju i neposrednom sudjelovanju u njemu. Slušanje i čitanje priča potiče djecu na razgovor s njihovim odraslima, na kreativno izražavanje, upoznaje ih s nekim novim životnim temama. Poistovjetiti se s nekim likom čitatelja može utješiti, poručiti mu da nije sam. Isto tako kroz priče razvijamo empatiju prema drugačijima od nas, ističu u Poco Locu te napominju da bi voljeli ovom predstavom najmlađe uvesti u beskrajni svijet literature, otkriti im djelić svega što se može čitati: od zvijezda do enciklopedije te pritom šapnuti odraslima da budu strpljivi. Treba biti kreativan i pronaći način kako danas djecu upoznati s knjigama, autorima, likovima koji su utjecali na to da i mi postanemo ovakvi ljudi kakvi jesmo.

Autori glazbe i songova u predstavi su Ivana Đula i Luka Vrbanić, scenograf je Miljenko Sekulić, kostimografkinje Morana Dolenc i Dunja Vuković, a oblikovatelj rasvjete Marinko Radočaj.

Nakon premijere predstava je na repertoaru Centra za kulturu Trešnjevka u subotu, 30. studenoga u 11 sati.

Više informacije možete pronaći ovdje.

Izvor: Centar za kulturu Trešnjevka

Kada se prije nekoliko godina pojavio na hrvatskoj političkoj sceni, žestoko kritizirajući način upravljanja HDZ-om od strane tadašnjeg predsjednika Tomislava Karamarka, a sve to na stranačkom Općem saboru koji je za članove te stranke Sveti Gral, samo neupućeni nisu shvatili o kakvoj se osobi radi.

Dapače, već u startu Andreja Plenkovića pratili su podrugljivi opisi poput onih da je ‘’bezličan’’, ‘’umišljen’’, ‘’bahat’’, ‘’ohol’’, ‘’pun sebe’’, tipični bruxelleski ‘’ćato’’, kako su ga nazivali, sve do one uvriježene uvrede o ‘’anemičnom’’.

O, kakva je to pogrešna procjena bila uglavnom su je ‘’ispaljivali’’ oni koji prije toga nisu pratili karijeru ambicioznog Plenkovića u Europskom parlamentu, u kojem je kao naš zastupnik, uz SDP-ovog Tonina Piculu i stranačkog kolegu Davora Stiera, uvjerljivo dominirao među našim izaslanicima.

Svi koji su ga opako vrijeđali, smatrajući ga tehničkim birokratom, nisu shvatili da je za uspjeh u dubokoj političkoj močvari prepunoj krokodila, za opstanak najvažnija lukavost, ali i promišljenost i smirenost.

Buldožer bez milosti

Dokazi kako unatoč dalmatinskoj krvi nema ništa od tog burnog i žestokog temperamenta, vrlo brzo pali su u vodu, jer, hladnokrvni je Plenković poput buldožera pregazio sve ispred sebe. Sve one koji su mu smetali na bilo koji način, uključivši i kolegu i osobnog prijatelja Stiera, na čijem je primjeru pokazao da se neće libiti maknuti bilo koga tko mu stane na put.

Ponosni se Stier maknuo u ‘’ilegalu’’, ne želeći pristajati na Plenkovićeve kombinatorike s notornim trgovcima iz marginalnog HNS-a, a premijer je nastavio svoj put prema slavi. Koliko će ona trajati, za sada je još neizvjesno, uzmu li se u obzir primjeri ranijih predsjednika HDZ-a. Kako govori stranačka legenda koja je prava istina, samo Franjo Tuđman nije bio smijenjen, jer je preminuo prirodnim putem, a svi ostali predsjednici najveće političke stranke u Hrvata prošli su istim putem. Od zvijezda i klečanja pred njima, do izolacije, ignorancije i zatvora (Sanader).

Izbjegne li Plenković tu sudbinu (Jadranka Kosor, Tomislav Karamarko), bit će upisan u stranačku povijest kao jedini koji je opstao u toj stranci prepunoj taština i osvetoljubivih ljudi.

Karamarko ‘’slijep pored zdravih očiju’’

No, da se vratimo malo na početak samo Tomislav Karamarko nije shvatio da je Plenković zmaj koji će ga proždrijeti uz pomoć najvećega od najvećih, Vladimira Šeksa. Čim je ovaj najdugovječniji hrvatski političar stao na stranu poletnog Andreja, Karamarko je mogao računati na to da će biti politički smaknut. Što on, ‘’slijep pored zdravih očiju’’, naravno, nije primijetio.

I tako je, baš poput kolege Ivice Dačića, ratobornog srbijanskog ministra vanjskih poslova i predsjednika Socijalističke partije Srbije (SPS), kojega tamošnji mediji bez imalo oklijevanja uspoređuju s faraonom, obzirom da bez milosti drma tom strankom krenuo utabanom stazom. Po sličnom receptu rješava se svih koji mu nisu po volji, ili se s njime u nečemu ne slažu.

Dok je uz Plenkovića Šeks, Andrej ne treba strahovati. Upravo sada, nakon što je brutalno čvrsto pomeo sve one koji su se usudili zucnuti protiv njega, pritom dobrano pročistivši i lokalne stranačke ogranke, uz pomoć svojih doušnika, osiguravši sebi koračanje crvenim tepihom.

Samo kratki podsjetnik: eliminirao je unutarstranačku oporbu, pokorio, umirio i razbio desnicu, smirio nestašnu Kolindu Grabar-Kitarović i natjerao je na kompromis zbog mira u kući, zaprijetivši joj izostankom stranačke logistike za njezinu novu predsjedničku kandidaturu, a da se spreman i potući, pokazao je u sada već antologijskom obračunu s Mostovim terminatorom Nikolom Grmojom. Šteta što se nisu i fizički zakačili pa da i Hrvati konačno gledaju tučnjavu u Parlamentu, kako je to uobičajeno u manje-više svim tim domovima u svijetu.

Terminator i Rambo

E, onda se ‘’Bruxellskog Plenkija’’ počelo gledati malo drugačije- sada je već krenuo putem Ramba, ali i utirući gotovo turski model svevladanja, nalik onom sultana Erdogana. Jasno, u Hrvatskoj se to ne smije tako otvoreno i javno ni reći, ni zazivati, jer zadnji koji je takve ovlasti imao, bio je Ivo Sanader, a ne, kako se često pogrešno misli, Franjo Tuđman.

Vjerovali smo da takav model više nije moguć te da je došlo vrijeme europskih, uljuđenih HDZ-ovih prvaka.

Dolaskom Andreja Plenkovića zakratko se činilo da je granulo europsko Sunce tolerancije, demokracije i cvjetanja tisuću cvjetova, sve dok on nije pokazao svoju pravu ćud.

Sve njegove pobjede

Kako je već negdje izvrsno napisano: ‘’Suci sude kao u komunizmu, javni mediji su uškopljeni, funkcionalne oporbe nema, slabe institucije kontrole vlasti, demoniziraju se manjine, planiraju se bonus mandati za HDZ…’’. Sve točno i sve potpisujemo.

Progurao je famoznu Istanbulsku konvenciju, za koju su stranački desničari bili uvjereni da će ga srušiti. Na kraju su pognuli glavu, a jednako je tako postupio i u slučaju marakeške konvencije, za koju polovica Hrvata nikada nije ni čula, budimo realni.

Krajem 2018. Plenković je odnio dvije velike taktičke pobjede- micanjem Vlade Galića i Mate Radeljića iz Ureda predsjednice, potpuno je uklonio svoja dva velika protivnika s Pantovčaka, koja su sustavno rovarila protiv njega.

A sada se sprema najveći od svih obračuna – onaj s Milijanom Brkićem, koji je došao glave svakoga s kime je radio, a pritom najviše Karamarka, koji ga je politički i stvorio. Svi koji se u ovom sukobu između Plenkovića i njegovog zamjenika klade na ‘’mitskoga’’ Vasu, opet bi se mogli krivo okladiti. Brkić još nije svjestan da je politički eutanaziran i da u ovom slučaju neće uskrsnuti kao Feniks, kako mu znaju tepati, komentirajući njegove političke akrobacije.

Možda bi to netko Brkiću ipak mogao reći- s Karamarkom je bilo jednostavno, jer potjecali su iz sličnoga obavještajnog miljea. S ovom, visoko sofisticiranom i naizgled uglađenom diplomacijom izučenom do savršenstva, Brkić se ne može nositi.

I da još nešto parafraziramo. ‘’Nikad zadnjih godina ni jedan hrvatski političar nije stajao na vrhu tako dosadno, predvidivo i bezalternativno usamljen kao Andrej Plenković. Čak je i Tuđman imao uvjerljivije protivnike od njega, ako ništa, barem Račana i Mesića. Sanader je imao Milanovića, Milanović Karamarka – a Plenković nema nikoga. Zato može raditi što hoće. Uz sve to uklonjena je Dalija Orešković, izvađeni su zubi zakonu o sprečavanju sukoba interesa, nakon čega će političari nekažnjeno raditi što god im padne na pamet’’, napisao je prije nekoliko mjeseci jedan sjajan analitičar. Pametnome dosta.

Cookies nam pomažu pri pružanju usluga. Korištenjem naših usluga, prihvaćate naše korištenje cookies-a. Vidi više

Cookies Kolačići (COOKIES) Kako bi ova web stranica radila ispravno te da bismo bili u stanju vršiti daljnja unaprjeđenja stranice u svrhu poboljšavanja Vašega iskustva pregledavanja, ova stranica mora na Vaše računalo spremiti malenu količinu informacija (cookies) . Preko 90 % svih web stranica koristi ovu praksu, no prema odredbama Europske unije od 25. ožujka 2011. obvezni smo prije spremanja kolačića zatražiti vaš pristanak. Korištenjem web stranice pristajete na uporabu kolačića. Blokiranjem kolačića i dalje možete pregledavati stranicu, no neke njezine mogućnosti neće Vam biti dostupne. Što je kolačić? Kolačić je informacija spremljena na Vaše računalo od strane web stranice koju posjetite. Kolačići obično spremaju Vaše postavke, postavke za web stranicu, kao što su preferirani jezik ili adresa. Kasnije, kada opet otvorite istu web stranicu internetski preglednik šalje natrag kolačiće koji pripadaju toj stranici. Ovo omogućava stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Kolačići mogu spremati širok raspon informacija uključujući osobne informacije (kao što je Vaše ime ili adresa e-pošte). Ipak, ova informacija može biti spremljena jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu. Zadane aktivnosti spremanja i slanja kolačića Vama nisu vidljive. Ipak, možete promjeniti postavke internetskog preglednika tako da možete sami birati hoćete li zahtjeve za spremanje kolačića odobriti ili odbiti, da pobrišete spremljene kolačiće automatski pri zatvaranju internetskog preglednika i slično. Kako onemogućiti kolačiće Isključivanjem kolačića odlučujete da li hoćete dopustiti pohranjivanje kolačića na vašem računalu. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem internetskome pregledniku. Za informacije o postavkama kolačića, odaberite internetski preglednik koji koristite. Chrome Firefox Internet Explorer 11 Internet Explorer 7, 8, 9, 10 Safari Opera Ako onemogućite kolačiće, nećete moći koristiti neke od funkcionalnosti na web stranicama Vipneta. Što su privremeni kolačići? Privremeni kolačići ili kolačići sesije uklanjaju se s računala po zatvaranju internetskog preglednika. Pomoću njih web-mjesta pohranjuju privremene podatke, poput stavki u košarici za kupnju. Što su stalni kolačići? Stalni ili spremljeni kolačići ostaju na računalu nakon zatvaranja internetskog preglednika. Pomoću njih web-mjesta pohranjuju podatke, kao što su ime za prijavu i zaporka, tako da se ne morate prijavljivati prilikom svakog posjeta određenom mjestu. Stalni kolačići ostat će na računalu danima, mjesecima, čak i godinama. Što su kolačići od prve strane? Kolačići prve strane dolaze s web-mjesta koje gledate, a mogu biti stalni ili privremeni. Pomoću tih kolačića web-mjesta mogu pohraniti podatke koje će ponovo koristiti prilikom sljedećeg posjeta tom web-mjestu. Što su kolačići treće strane? Kolačići treće strane dolaze s reklama drugih web-mjesta (kao što su skočne ili bilo koje druge reklame) koje se nalaze na web-mjestu koje gledate. Pomoću tih kolačića web-mjesta mogu pratiti korištenje interneta u marketinške svrhe. Da li objektivno.hr koristi kolačiće? Da, s primarnim ciljem kako bi naše web stranice vam omogućile bolje korisničko iskustvo. Kakve kolačiće koristi objektivno.hr i zašto Privremeni kolačići (engl. Session cookies) – to su privremeni kolačići koji ističu (i automatski se brišu) kada zatvorite internetski preglednik. Objektivno.hr ih koristi da omogući pristup sadržaju i omogući stvari koje možete učiniti kada se prijavite sa svojim podacima na objektivno.hr. Trajni kolačići (engl. Persistent cookies) – obično imaju datum isteka daleko u budućnosti te će ostati u vašem pregledniku, dok ne isteknu, ili dok ih ručno ne izbrišete. Objektivno.hr koristi trajne kolačiće za funkcionalnosti kao što su “Ostanite prijavljeni”, što korisnicima olakšava pristup stranicama kao registriranom korisniku. Također koristimo trajne kolačiće kako bi bolje razumjeli navike korisnika, tako da možemo poboljšati stranicu prema vašim navikama. Ova informacija je anonimna – ne vidimo individualne podatke korisnika. Da li na web-stranici ima kolačića treće strane? Ima nekoliko vanjskih servisa koji korisniku spremaju limitirane kolačiće. Ovi kolačići postavljeni su za normalno funkcioniranje određenih mogućnosti koje korisnicima olakšavaju pristup sadržaju. Za mjerenje posjećenosti objektivno.hr koristi Google analytics. Ako želite onemogućiti da vam navedeni servis spremaju kolačiće, možete to učiniti: Google Analytics Opt-out. Objektivno koristi kolačiće u svrhu oglašavanja vlastitih proizvoda i usluga, te usluga i proizvoda svojih partnera koji bi korisnika mogli zanimati. Prikazivanje oglasa koje korisniku dostavlja objektivno.hr ili partner omogućuje se putem kolačića koje objektivno.hr, odnosno treća strana može postaviti u Web-preglednik korisnika. Korisnik uvijek može samostalno regulirati primanje kolačića putem postavki svojeg Web preglednika. Dodatne informacija oko isključivanja kolačića Trenutno postoji nekoliko web-stranica za isključivanje pohranjivanja kolačića za različite servise. http://www.allaboutcookies.org/ http://www.youronlinechoices.eu/

Close