PROVODI LI SE KROZ EVIDENCIJE NA SUDOVIMA POLITIČKA KONTROLA RADA SUDACA?!

Hrvatska definitivno prednjači među europskim državama, ali i u svijetu, po iznimno velikom broju sudaca u odnosu na broj stanovnika, a istovremeno iznimno visokom postotku neriješenih predmeta. Ne čudi onda podatak da je Hrvatska temeljem “IZVJEŠTAJA o globalnoj konkurentnosti 2018” Svjetskog ekonomskog foruma (WEF) plasirana po kriteriju neovisnosti pravosuđa na poražavajuće 120. mjesto od 140 […]

Hrvatska definitivno prednjači među europskim državama, ali i u svijetu, po iznimno velikom broju sudaca u odnosu na broj stanovnika, a istovremeno iznimno visokom postotku neriješenih predmeta. Ne čudi onda podatak da je Hrvatska temeljem “IZVJEŠTAJA o globalnoj konkurentnosti 2018” Svjetskog ekonomskog foruma (WEF) plasirana po kriteriju neovisnosti pravosuđa na poražavajuće 120. mjesto od 140 zemalja!

U državi u kojoj je sve moguće, osobito što se pravosuđa tiče, čini se da o ljudskim sudbinama i životima, financijama i obvezama ne odlučuju sudovi i suci, zakon pa čak niti sam Ustav, već posebno organizirana Služba evidencije, praćenja i proučavanja sudske prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Jedno od ključnih prava svakog čovjeka i građanina, kao takvo propisano Ustavom, Pariškom poveljom o pravima te Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pravo je na pravično suđenje. Premda je svima već poznato da pravo i pravičnost često nemaju veze jedno s drugim, upravo bi to pravo na pravično suđenje svakoj osobi, fizičkoj ili pravnoj, državljaninu Republike Hrvatske ili strancu trebalo omogućiti da u Republici Hrvatskoj o njegovim pravima i obvezama neovisan inepristran sud odluči na javnoj raspravi u razumnom roku.

Kontinentalni pravni krug

Hrvatska pripada romansko-germanskom, tzv. kontinentalnom pravnom krugu, što znači da presude suci donose temeljem slobodne ocjene dokaza, primjenjujući relevantne pozitivne propise, odnosno, Ustav, zakone i ostale podzakonske propise. Za razliku od anglosaksonskog sustava tzv ‘’presedana’’, u hrvatskom pravnom sustavu, u teoriji, ranije presude u istim, ili sličnim predmetima nisu od utjecaja na odluku suca u svakom konkretnom predmetu. Premda sudska praksa u Republici Hrvatskoj nije formalan izvor prava, ista se svojom autoritativnošću nameće kao čini se, jedini izvor prava.

Takvom višestoljetnom pravnom sustavu doskočio je upravo naš Vrhovni sud. Naime, Poslovnikom o radu Vrhovnog suda Republike Hrvatske uspostavljena je Služba evidencije, praćenja i proučavanja sudske prakse. Kako samo slovo tog poslovnika kaže, jedna od zadaća tzv. ‘’SUDSKE EVIDENCIJE’’ je ‘’pregled svake odluke i spisa Vrhovnog suda Republike Hrvatske na način da se provjeri je li odluka u skladu s pravnim stajalištem u kojoj ranijoj ili istovremenoj odluci, je li odluka u skladu sa sadržajem spisa, te da se izvrši kontrola zakonitosti odluke.’’

Članak 29. Ustava Republike Hrvatske kaže: ‘’Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.“, dok je pak člankom 118. Ustava propisano: ‘’Sudovi sude na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava.’’

Nadalje, Zakonom o sudovima u članku 14 propisano je: ‘’U Republici Hrvatskoj sudbenu vlast obavljaju redovni i specijalizirani sudovi te Vrhovni sud Republike Hrvatske.“ Iz navedenog proizlazi da suditi mora i može jedino sud, kojeg predstavlja određeni sudac odnosno vijeće toga suda, kojem je predmet dodijeljen u rad, a ne neka Služba suda.

Poražavajući i zabrinjavajući podaci

Zanimljiva je činjenica da Hrvatska definitivno prednjači među europskim državama, ali i u svijetu, po iznimno velikom broju sudaca u odnosu na broj stanovnika, a istovremeno iznimno visokom postotku neriješenih predmeta. Ne čudi onda podatak da je Hrvatska temeljem “IZVJEŠTAJA o globalnoj konkurentnosti 2018” Svjetskog ekonomskog foruma (WEF) plasirana po kriteriju neovisnosti pravosuđa na poražavajuće 120. mjesto od 140 zemalja!

Pa sada ostaje nejasnim zašto Hrvatska onda uopće ima tolike sudove, sudce, suradnike, stručnjake i ine službenike zaposlene u širokoj mreži ‘’neovisnog’’ sudstva, kada u konačnici, nakon deset i više godina navlačenja po raznoraznim sudovima, pred raznoraznim sucima, kada ste već u potpunosti iscrpljeni od borbe za svoja prava, Vaš predmet rješava neka Služba evidencije, praćenja i proučavanja sudske prakse Vrhovnog suda. Ne Vrhovni sud, nego njegova Služba.

Naime, ukoliko i vijeće Vrhovnog suda donese odluku, ona prije negoli vi uopće dobijete priliku istu vidjeti, prolazi kroz tzv. Evidenciju, u kojem slučaju, ukoliko nije suglasna s ranijim stavovima Vrhovnog suda, Evidencija vraća vaš predmet vijeću te mu praktički ‘’naređuje’’ kako suditi.

Svakom laiku jasno je da računica u cijeloj priči ne štima. Ne bi li onda bilo jednostavnije da pristup toj ‘’Evidenciji’’ ima svaki sudac u Republici Hrvatskoj, pa bismo svi skratili i vrijeme i muke, jer bi sudac prvostupanjskog suda odmah bio primoran donijeti određenu odluku te cijele ove višegodišnje priče oko vašeg predmeta ne bi niti bilo?

Sustav se svodi na sljedeće: građani Republike Hrvatske putem poreza i raznih nameta financiraju jako skupi državni aparat, među ostalim i sudstvo. Očekujući da će onda to isto sudstvo kojeg su sami financirali poštivati barem minimum njihovih ustavnih prava, na kraju dana spoznati smo sa činjenicom da je sudstvo zapravo jedna velika farsa iza koje stoji Evidencija.

U Građanskom odjelu Vrhovnog suda na poslovima i proučavanjima sudske prakse rade dva suca VSRH-a, oboje s više od 40 godina staža u pravosuđu, dva suca Županijskog suda u Zagrebu, s više od 30 godina radnog staža i jedan viši sudski savjetnik VSRH-a koji ima više od 20 godina radnog iskustvau pravosuđu, od čega je četiri godine radio
na Vrhovnom sudu. U praksi svog djelovanja, iako Vrhovni sud tvrdi drugačije, praktički je nemoguće da se svaka odluka, presuda suca, vijeća pregledava, obzirom koliko se odluka godišnje donosi, obzirom na zaposlene u evidenciji, ali Vrhovni to demantira, a njega pak demantiraju njegovi statistički podaci.

Sudsku praksu prate i Županijski sudovi. Pa tako saznajemo da na Županijskom sudu u Zagrebu u Službi za praćenje sudske prakse radi pet sudaca. Kada bi svaki od tih sudaca riješio, primjerice, 20 predmeta u mjesec dana, ukupno bi na godišnjoj razini bilo 1.200 predmeta više koji su riješeni, pa nam možda statistika riješenih predmeta ne bi bila toliko loša.

Praksa korištenja ‘’Evidencije’’ kao mehanizma nadzora sudaca osobito je opasna kada se radi o predmetima gdje Republika Hrvatska ima nekakav interes. Tako ‘’Evidencija’’ postaje opasan presedan, jer tako zainteresirani mogu ‘’kontrolirati’’ svaki predmet kada se radi o ‘’zanimljivom predmetu’’ gdje se omogućava da presude koje ne odgovaraju Republici Hrvatskoj budu vraćene vijeću Vrhovnog suda na ponovno odlučivanje, sve dok ne postanu „pogodne“.

Mišljenje Ustavnog suda

Jedini način kojim bi se moglo spriječiti gore navedeno je zahtjev za ocjenu suglasnosti Poslovnika o radu Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa zakonom i Ustavom, a o kojem odlučuje Ustavni sud. Pokušaj stajanja na kraj ovakvom protuustavnom ponašanju sudova već je u tijeku. Naime, početkom godine podnesen je prijedlog Ustavnom sudu za pokretanje postupka ocjene suglasnosti Sudskog poslovnika s Ustavom i zakonom u dijelu u kojem se navodi: ‘’Kod drugostupanjskog suda predmet se smatra dovršenim u trenutku otpravka odluke iz referade suca nakon što je predmet vraćen iz službe evidencije. Služba evidencije dužna je u što kraćem roku od dana prijama spisa isti vratiti u referadu suca. Sudska pisarnica će u daljnjem roku od 8 dana otpremiti odluku sa suda.’’

U prijedlogu podnesenom Ustavnom sudu podnositelj ističe da je navedena odredba Sudskog poslovnika u protivnosti sa Ustavom, Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Zakonom o sudovima, Zakonom o parničnom postupku, Zakonom o upravnim sporovima i Zakonom o kaznenom postupku. Predlaže se Ustavnom sudu privremeno obustaviti postupak izvršenja takve odredbe Sudskog poslovnika te pokrenuti postupak za ocjenu suglasnosti. Sada nam ostaje za pratiti hoće li Ustavni sud pokrenuti postupak, a što bi mogao biti prvi veliki korak prema neovisnijem i transparentnijem sudstvu.

POPULARNE KATEGORIJE