POUČAK ZDRAVKA MARIĆA: Kad se uvaljaš u visoku politiku, puši svojima u jedra i nek te vjetar nosi, budalama ostaju prirodne ljepote

– Hrvati su veseli narod. Ja nisam ni psiholog ni sociolog, ali vjerujem da možemo dati vjeru ljudima da stvari mogu biti bolje. Ova naša zemlja je sjajna za život. Onaj koji je danas nezaposlen vjerujem da se neće složiti, no želim reći da imamo sve, od mora do planina, nacionalnih parkova i ostalih ljepota, […]

– Hrvati su veseli narod. Ja nisam ni psiholog ni sociolog, ali vjerujem da možemo dati vjeru ljudima da stvari mogu biti bolje. Ova naša zemlja je sjajna za život. Onaj koji je danas nezaposlen vjerujem da se neće složiti, no želim reći da imamo sve, od mora do planina, nacionalnih parkova i ostalih ljepota, te općenito velike mogućnosti. Svi veleposlanici s kojima sam se susretao i koji su odlazili iz Hrvatske uvijek su to radili punih očiju suza. Ovdje je, kažu, sve po mjeri – i gradovi, i ljudi, i priroda… – kazao je ministar financija Zdravko Marić u razgovoru s novinarima neposredno nakon što je u Vladi Tihomira Oreškovića bio preuzeo dužnost ministra financija. U tom se razgovoru podrobnije predstavio javnosti, dečko čiji su roditelji, kao i mnogi u Slavonskom Brodu, radili u ‘Đuri Đakoviću’, a ljeta provodili u kampu koji je ta tvrtka imala u Korčuli. Ta je ‘ružna’ socijalistička vremena smijenio još ružniji rat, zbog kojega je na neko vrijeme došao u Zagreb, da bi kasnije tu i studirao, zaposlio se, zaljubio i doktorirao. Korak po korak, eto ga od 2006. godine u Ministarstvu financija, na raznim funkcijama, sve dok početkom 2016. nije postao ministar financija.

Vjerojatno je malo onih kojima nije bilo drago što je zadržao tu poziciju i nakon što je Vlada Andreja Plenkovića smijenila „Gud, gud, gud“ kabinet i riješila nas jednog užasa. Marić je, ako ništa drugo, predstavljao dozu jamstva da ćemo održati kakav-takav kontinuitet u situaciji kad su se počeli bilježiti neki pozitivni pomaci na gospodarskom planu, i to nakon gotovo sedam godina. A i uljuđen je, obrazovan, u javnim nastupima djeluje smireno, kao čovjek koji zna što radi i zašto to radi. Nema iskaznicu HDZ-a, pa i to nekako imponira običnom čovjeku kojemu je već dojadilo da i državnu blagajnu kontrolira netko tko je u toj stranci ispekao zanat. Od tog je imenovanja bio i najmlađi ministar u vladama do tada i dosta je toga obećava taj mladić.

Veliki stručnjak. Ekonomist koji je kao državni tajnik u Ministarstvu financija iz Vlade svojedobno otišao u privatni sektor. Nedugo nakon što je kao predsjednik Nadzornog odbora Hrvatske poštanske banke (HPB) 2010. godine dobio stambeni kredit uz 4 posto kamate, kakav je vrijedio za zaposlenike HPB-a, dok je banka na tržištu nudila stambene kredite od 6,5 do 7,9 posto. I to u vrijeme dok je kao predsjednik Nadzornog odbora nadzirao poslovanje Uprave HPB-a na čelu s Čedom Maletićem, za koju se – nedugo nakon što se Marić vratio u Vladu – pokazalo da si je cijelo vrijeme isplaćivala veću plaću u odnosu na ograničenje iz vladine uredbe koja je vrijedila za tvrtke u državnom vlasništvu. S ratom kredita od 8700 kuna, što je bilo više od tadašnje prosječne bruto plaće na nacionalnoj razini (i danas je!), Marić se našao na mjestu direktora za strategiju i tržište kapitala u Agrokoru. Kud svi Turci koji se zbog izgubljenih izbora iz vlasti jednostavno moraju negdje skloniti, i on je završio kao ‘mali Mujo’. No, nakon samo četiri godine, s povratkom HDZ-a na Vlast, vratio se u Vladu, dok su mediji na sva zvona pisali kako je riječ o stručnjaku koji se dokazao i u privatnom sektoru. Treba li podsjećati – u kompaniji koja je samo nominalno privatna, a zapravo je godinama bila prostor za silne uhljeboviće koji su negdje morali prespavati zimski san od izbora do izbora. A usput i za neke koji su ljude iz javnog sektora poprilično zadužili, kao što je sin državnog odvjetnika, ili Čedo Maletić, bivši direktor HPB-a iz vremena kad je Mariću odobren kredit, na primjer. Samo par mjeseci kasnije, kad se kamenčić iz Agrokora već počeo kotrljati, ministar financija Zdravko Marić, uvjeravao nas je kao „bivši zaposlenik te kompanije i ministar financija koji prati što se događa u svim kompanijama da nema rizika što se tiče obveza u dogledno vrijeme“.

„Kompanija je i dalje u dobrom stanju i da do tako nečega neće doći“, ustvrdio je veliki i dokazani stručnjak Marić na pitanje može li Agrokor doći do bankrota još krajem siječnja, a već u ožujku se mudro izuzimao iz odluka vlasti kojima se ta kompanija spašavala od mogućih posljedica teškog bankrota. I dok se pred javnošću samo potpredsjednica Vlade Martina Dalić histerično smije dok govori o Lex Agrokoru, Marić se za javnost pravi nedostižan.

E, sad: Većinu toga mi već odavno znamo. U većini stvari se taj Marić se zapravo bitno ne razlikuje od mnogih likova koji su se uvaljali u tzv. visoku politiku Hrvatske i u njoj plove tako da jedni drugima pušu u jedra, dok obična raja mlatarajući rukama tone bez glasa, ili se hvataju za prirodne ljepote. Ne razlikuje se zapravo uopće od onih koji nama nude planine, nacionalne parkove i ostale ljepote, a sebi namještaju nadzorne odbore i povoljne kredite, pri čemu je zapravo potpuno svejedno koja je stranka na vlasti. I Zoran Milanović je s 42 godine bio dovoljno mlad da dobije kredit za mlade koji se dodjeljivao osobama mlađim od 40 godina, na primjer. Ne ulijeva ništa više nade ni cijeli SDP, koji je ovih dana pošteno upro da osigura Marićevu smjenu kroz Sabor.

Ukratko, ne razlikuje se taj Marić od većine likova koje smo, unatoč tome što sve znamo, pušili do sada. Svih koji su dobili povlaštene kredite uz povoljnu kamatu, pa izgradili zahod da zavaraju trag novca, svih koji su prepisali radove, muljali s putnim nalozima, isplatama plaća i bonusa… i nikom ništa. Teško je dati odgovor na pitanje zašto to kod nas godinama tako prolazi, osim što se možemo vratiti na početak priče: Hrvati su nekad bili sretan narod, imali smo sve: mora, planine, gradove i nacionalne parkove i prirodu po mjeri čovjeka i uglavnom nismo trebali ni psihologe ni sociologa.

No, došla su neka druga vremena.

POPULARNE KATEGORIJE