Ovaj su tjedan u Saboru odlučili raditi svih sedam dana. Pa, da ne povjerujete. Imali su Tjednovo kako kaže jedan kolega novinar, jer je praznik Tijelova bio usred tjedna i tko bi onda radio. I taj prvi dan, slave. A ostale dane, ne rade.
U Vladi se zakuhalo do usijanja. Blokirana je kao i Sabor, a to traje već dugo. No, sad je i posvađana uzduž i porijeko, nakon što su MOST-ovi ministri i ministrica glasali za opoziv prvog potpredsjednika Tomislava Karamarka. Njemu se s vlasti ne ide, jer ju je jedva dočekao, makar je morao i dijeliti. Nije toliko problematično što je stranka talac njegova ponašanja i vladanja njome, koliko to postaje cijela zemlja. To što je njegova obiteljska situacija vrlo potencijalni sukob interesa, njega tjera na ignoranciju i neodgovornost, uz neprestano pozivanje na domoljublje za koje izgleda samo HDZ ima licenciju. Božo Petrov, u ulozi potpredsjednika Vlade i šefa MOST-a, iako s početka zbunjen i ne previše jak u započetoj krizi vlasti, čvrst je i postojan u traženju da su svi obavezni držati se standarda političkog ponašanja i odgovornosti za djelovanje. Premijer Tihomir Orešković, koji je ‘pao s neba’ na to mjesto, bez ikakva legitimiteta, upravo tako se i ponaša, u stilu iz onog vica ‘’ja nisam odavde’’. I nije uopće. Ali, unatoč tome što ima veliku odgovornost, prema kojoj se odnosi kao prema lanjskom snijegu.
Nakon svečane sjednice Sabora, koju su sramotno izbjegli i šef HDZ-a Tomislav Karamarko i šef SDP-a Zoran Milanović, Božo Petrov je bio vrlo jasan i odrješit. Neka nitko ne pokušava prevesti zastupnike MOST-a na svoju stranu jer to nije dobro za činiti, a pogotovo neka ne daje nikakve ultimatume, to je još nedopustivije. Na pitanje, ako se u Saboru ne izglasa opoziv prvog predsjednika Vlade, hoće li on sâm otići, Petrov odgovara kratkim ‘’da’’, a na ono hoće li tada MOST-ovi ministri ostati u Vladi, kaže isto tako odlučan, ‘’Nacionalno vijeće će to odlučiti’’. Potpuna kriza vlasti, zaštopana zemlja.
Hrvatska, zemlja u propasti, bez budućnosti a natovarena prošlošću, gubi sve što izgubiti može, utopljena u kojekakve strančice i udrugice, iz koje ljudi s olakšanjem odlaze a vraćaju se ako baš drugog izlaza nemaju. Što nas čeka sutra. Ništa, život je negdje drugdje.
