SDP je organizirao okrugli stol ‘’Anitkorupcija – prekasno za riječi, tražimo djela’, na kojem je stranka predstavila plan stvaranja Antikorupcijskog saveza.
Željko Jovanović, predsjednik Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije, istaknuo je kako je ovo poziv na stvaranje antikorupcijskog saveza.
“SDP je jedina prava politička snaga za borbu protiv korupcije, dok je svaki put kad je HDZ na vlasti korupcija rasla. Predsjednici se mijenjaju, korupcija ostaje i razara temelje društva, odnosno institucije. Možemo navesti tri korupcijska vala: prvi je bila privatizacija, drugi Fimi media, treći val je Plenkovićeva vlada”, istaknuo je Jovanović te dodao kako imamo i Vladu koja ni po čemu ne predstavlja volju građana, temeljena je na političkoj korupciji. ‘’Sljedeće godine treba usvojiti novu Strategiju u borbi protiv korupcije, jer ovu smo imali pet godina,’’ rekao je.
Profesor na Fakultetu političkih znanosti, Zdravko Petak, istaknuo je da je temelj svih javnih politika borba protiv korupcije i razbijanje klijentelističkih mreža.
“To je preduvjet da se bilo što drugo napravi i to je dugoročan proces. Mi danas imamo zarobljenu državu, koju karakterizira dominacija koruptivnih, klijentelističkih mreža”, zaključio je Petak.
Saborski zastupnik Arsen Bauk govorio je o važnosti institucije Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa te izrazio nadu da će i druge institucije biti brana negativnih radnji. Dodao je kako kritičnost građana prema korupciji još uvijek nije tolika da se kažnjava na izborima.
Stranka je pozvala sve da “zaborave na ideologije i stranački interes” te podrže SDP u prevenciji i borbi protiv korupcije “jer je stanje alarmantno”.
SDP PROTIV KORUPCIJE: Prekasno za riječi, tražimo djela!
1. Korupcija kvari vlast, loša vlast temelj je korupcije. Od korupcije korist imaju moćni, štetu imaju svi, ali stradaju siromašni i prezreni, zaboravljeni od društva. Puno je riječi rečeno o tome. Malo je učinjeno. Hrvatska je osiromašena i opljačkana zemlja i na toj nesreći neki su se obogatili.
Korupcija, loša vlast i moralno posrnuće razne su riječi za isto. Serije korupcijskih skandala ne govore o slabostima ljudskog karaktera, teretu naslijeđenih navika već su dokaz da se ne radi o pojedincu i njegovom karakteru već sistemskoj posljedici nepostojanja odgovornosti, vladanja bez cilja i vjerodostojnosti. Moralni apeli, duga suđenja i neriješeni skandali, višak nesadržajnih riječi i manjak volje, uništili su nadu i vjeru u vjerodostojnost vlasti i važnost zakona.
Dosta nam je ljudi koji su iznad zakona jer kupuju zastupnike i podršku, kupuju socijalni mir i puštaju da zemlja zaostaje prisvajajući javno dobro pred očima građana za svoje partikularne interese.
Trebaju nam uzori, nužna je dobra i čvrsta praksa uz institucionalni i javni nadzor. Fraza da su zakoni dobri na papiru, ali se ne provode, je laž. Zakon koji ne postiže ciljeve, koji se namjerno zaobilazi od strane baš onih koji ih donose je prevara. Mnogo toga je na papiru rečeno i propisano zakonom, no šuti se na posljedice i učinak. Zakoni koji se izbjegavaju, riječi i deklaracije, političku borbu za društvo smještaju u područje politike i odgovornosti stranaka i zastupnika.
2. Suđenja koja traju desetljeće nikoga ne odvraćaju. Mnogi su razlozi za temeljite reforme sudstva, prije svega nepovjerenje, no nepovjerenje se najviše izgubilo načinom postupanja u slučajevima visoke korupcije. Izmjene kaznenih zakona trebaju povećati kazne za korupcijska djela jer je korupcija akutna društvena opasnost. Treba izmijeniti procesna pravila jer se tumače tako da nisu zaštita prava i istine već postaju labirint za trikove odugovlačenja. Oduzimanje imovine stečenom korupcijom nije samo kazna i sredstvo odvraćanja već i obeštećenje društva. Oduzeta sredstva treba iskoristiti za jačanje svijesti i odgoj protiv korupcije. Kazna za korupciju nije dovoljna i sama za sebe nije efikasna. Kazna nije samo stvar suda već društva, treba osuditi sramotu koja nam se nanosi.
3. Politički sistem mora poticati uključivanje građana u odlučivanje. Korupcija cvate kad puknu veze između vlasti i birača. Birače treba poštivati jer su oni razumni ljudi s kojima dijelimo interese i ciljeve.
4. Političke stranke moraju poticati poštenje svojih članova i ograditi se od korupcionaša. Krivnja je pojedinačna, ali je odgovornost za ugled stvar svih. Za ostavku ne treba pravomoćna sudska presuda već osjećaj odgovornosti za posljedice.
5. Odgovornost je ključni pojam dobre vlasti. Oni koji imaju vlast odgovaraju, kazneno, materijalno i moralno, ali najvažnije odgovaraju politički. Politička odgovornost se testira na izborima, ali se prakticira stalno. Politička odgovornost je posljedica gubitka povjerenja, a ne krivnje, nehaja ili neznanja. U stvarnosti, za političku odgovornost, teret dokaza je na osumnjičenom. Optužbe treba uvjerljivo demantirati inače ostaje sumnja i nepovjerenje.
6. Neovisne institucije kontrole i sprječavanja korupcije sustavno se uništavaju od njihovog nastanka. Uskok je umrtvljen, Povjerenik za informacije je umiren, pučki pravobranitelj ponižen, učinkovita kontrola javnih nabava je upitna, a DIP-ov nadzor financiranja stranaka i kampanja je površan i usko administrativan. Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa je pod stalnim pritiskom. Jasna su nastojanja vlasti da se nezavisne institucije liše sredstava i ovlasti, politički kontroliraju, da se njihovi vodeći ljudi podvrgnu pritisku i zastraše.
7. Država je vlasnik ogromne imovine. Ona se trži, poklanja i uništava da bi se jeftino prodala. Država je loš vlasnik jer se na tome bogate pojedinci koji siromaše Hrvatsku. Javna poduzeća popunjavaju uprave prema političkom ključu, dakle uz političku zaštitu. Javna i komunalna poduzeća su gubitaši i područja raširene korupcija. Loše upravljanje nije samo rizik korupcije već i vanjski znak. Država pripada narodu, a ne strankama.
Upravljačke strukture u ustanovama kojima je osnivač Vlada Republike Hrvatske i trgovačka društva u vlasništvu ili većinskom vlasništvu Vlade Republike Hrvatske moraju kroz partnerstvo i aktivnu suradnju biti usmjerene na uklanjanje svih uzroka i nedostataka koji pogoduju korupciji.
8. Otvorenost vlasti i poštivanje građana sprječava otuđenost i korupciju vlasti. Vlast koja nije u ravnopravnom dijalogu s građanima, koja sve koji misli drukčije smatra neprijateljima ne vodi se ciljevima i namjerama već grubim materijalnima interesima, teži moći i stranačkim, grupnim i osobnim privilegijama. Jedno od javnih istraživanja pokazalo je da bi samo 4% građana prijavilo korupciju ili, još jasnije, 96% to ne bi učinilo. Podizanje javne svijesti o važnosti prijavljivanja korupcije mora ići usporedno s jačanjem integriteta tijela javne vlasti te učinkovitosti pravosuđa.
Mediji trebaju biti slobodni. Ne smije se dozvoliti monopol i koncentracija vlasništva. Imaju pravo objaviti istinu, ali i zauzeti stav prema onom što govore činjenice. Stanje u pojedinim medijima je alarmirajuće, posebno u neprofitnim medijima, jer su oni uz neovisne novinare jedan od glavnih faktora u prevenciji i borbi protiv korupcije.
Vlast je u ime građana i od njih se ne skrivaju činjenice, ciljevi vlasti, troškovi i najmanje ponašanje onih koji su na vlasti. Građani imaju pravo znati, i time se nadzire diskrecija i sloboda odlučivanja.
Zato svi javni podaci moraju biti dostupni u internetskom formatu pogodnom za ponovnu upotrebu po principu otvorenih podataka.
9. Međunarodne obaveze vežu Hrvatsku da poštujemo što smo obećali pri ulasku u EU. Podržavamo ovlaštenja europskog tužitelja za slučajeve visoke korupcije.
10. Korupcija je sramota i ne smije se relativizirati opravdavati okolnostima ili neznanjem. Imovina koja se stječe radom ne može se zaboraviti. Samo bahati skorojevići nemaju predodžbu čega su sve vlasnici. Zato provjera porijekla imovine mora biti jedan od prioriteta institucija, a posebno Porezne uprave.
Pozivamo sve da javno, kao osobe ili kandidati, zaborave na ideologije i stranački interes, da nas podrže i da se priključe u prevenciji i borbi protiv korupcije što bi trebao biti jedan od temeljnih ciljeva svih vlada, kao što je bio cilj ulazak u Europsku uniju, jer je stanje alarmantno.
Ne bojimo se i ne želimo skrivati naše namjere da se:
– ojačaju i zaštite nezavisne institucije nadzora, a posebno Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa,
– sustavno utvrđuje porijeklo imovine, imovinskih kartica i da se oduzima imovina stečena zloupotrebama,
– pooštre kazne i ubrzaju postupci za korupcijske slučajeve,
– uvede stroža i neovisna kontrola javnih nabava, trošenja javnog novca i imovinskih kartica,
– uvede građanski odgoj i obrazovanje za društvo i demokraciju od osnovne škole,
– poštuje i jamči sloboda medija i novinara te da se jačaju istraživačko novinarstvo, neprofitni mediji kao i organizacije civilnog društva,
– omogući proaktivna objava javnih podataka kao jedan od glavnih temelja prevencije korupcije uključujući i edukaciju građana o pravu na pristup informacijama te proces donošenja odluka kroz sudioničku demokraciju,
– učinkovito nadzire financiranje stranaka i kampanja uključujući i referendumske kampanje,
– osigura stručnost, a ne podobnost kod zapošljavanja u javnim poduzećima i drugim institucijama,
– transparentno i učinkovito raspolaže i upravlja javnom imovinom uključujući i procese privatizacija,
– proračuni objavljuju na svim razinama kako bi bili transparentniji i razumljiviji,
– spriječi bijeg krivaca preko granica.
Svaki dužnosnik treba svjedočiti osobnim primjerom.
11. Nemojmo se baviti tumačenjima. Pokažimo se i dokažimo. S riječi na djela.
