Do prije godinu dana politička opcija koju zastupa Željka Markić nije uspijevala pobijediti ni u svojoj mjesnoj zajednici. No sve se promijenilo radikalizacijom određenih svjetonazorskih pitanja i medijskim sukobima koji su na trenutke prelazili mjeru.
Do prije godinu dana politička opcija koju zastupa Željka Markić nije uspijevala pobijediti ni u svojoj mjesnoj zajednici. No sve se promijenilo radikalizacijom određenih svjetonazorskih pitanja i medijskim sukobima koji su na trenutke prelazili mjeru. Budimo sasvim iskreni, Hrvatska nije tako snažno katolički nastrojena kao što bi se to dalo zaključiti po onome kako se deklarira narod. Jer da jest, ne bi taj narod nedjeljom okupirao trgovinske centre nego išao u crkvu. Točno, ima vjernika što varaju bračne parove, lažu, kradu, a ima ih što su, skrivali se od drugih bolje ili lošije, homoseksualci. I mi to znamo jer nismo slijepi. Pa što? Što me briga kako netko drugi živi? Hrvatska nije niti homofobnija od drugih. Jest, svaki prvi Gay pride, onaj u Zagrebu od prije deset godina ili u Splitu odnedavno, bio je praćen iracionalnom mržnjom i agresijom, da bi se ove godine pokazalo da su se ljudi navikli. Novinar sam, a u tom zanimanju ima dosta ljudi koji žive u istospolnim zajednicama i teško je reći da im je to onemogućilo karijere. Dapače, neki su općehrvatske zvijezde. Očito je međutim da je nekim ljudima potrebna radikalizacija, verbalni obračuni, uvrede jer se time hrane. Pri tome jednako mislim na Markićku baš kao i neke njezine oponente. Držim da je njezine svjetonazorske stavove pregazilo vrijeme, ne znam niti jednu ozbiljnu europsku zemlju u kojoj je dominantan taj svjetonazor, ali mi nisu drage vrlo ružne i teške uvrede koje prema njoj odašilju ljudi što se smatraju demokratičnim i liberalnim. Zanimljivo je da medijske zvijezde u nas uvijek postaju oni radikalni, uspjenjeni mitingaši uz čije se javne istupe navija kao na stadionu. Racionalnost, ponajviše na polju ekonomije i organiziranja zdravorazumskog života manje su cijenjeni.
Sa Željkom Markić sam radio. I mogu reći da nikad nije bila novinar. Uostalom, ako jest, neka mi netko kaže koji je to njezin prilog zapamtio. Uvijek je više bila menadžer. Bavila se prevoditeljstvom, zarađivala kao tv organizator i očito pokazivala snažnu sklonost k uredničkim, a sada vidim i političkim funkcijama. Čini se i da je dosta uspješna u poduzeću koje se bavi ispitivanjem djelovanja lijekova. Da joj demokratičnost i nije jača strana vidljivo je bilo u vrijeme referenduma kada je pokušala napraviti selekciju na pozitivne i negativne medije i novinare. Teško nama s onima koji žele da svi oko njih misle navlas isto što i oni. S druge strane, dok je bila šefica, hvalili su je. Pokazivala je socijalnu osjetljivost i posebno bila sklona majkama s malom djecom. Neke druge urednice, nisu bile nimalo fascinirane tuđim obiteljskim obvezama i problemima. Dapače, moguće i zbog siromaštva vlastita emotivna života, nemilosrdno su gazile one koji doma imali bolesnu djecu ili bračne muke. Jer po njima, poslu se treba posvetiti i danju i noću bez prestanka. Zato su novinari cijenili Željku Markić. Moram isto tako reći da je u medijskim nastupima bila vrlo dobra. Pokušavali su je isprovocirati u nekim televizijskim emisijama, ali se sjajno nosila. Nije gubila živce, nervozno praskala i doimala se čvrsto uvjerenom u ono što govori. Naravno da će radikali druge strane, koji su je redovito zasipali uvredama na ovo poludjeti, ali ona je pametna cura koja se zna služiti medijima. Neki drugi što misle da su jako pametni i sposobni nisu znali, zato je njezin referendum i prošao.
Pretpostavljam i da je Željki Markić postalo jasno da je dosegla strop sa radikalizacijom svjetonazorskih pitanja. Doduše, zbog popularnosti u svom biračkom tijelu dobro joj dođe nagrada za homofoba godine. Ali na novom referendumu ona se bavi vrlo ozbiljnim i po Hrvatsku bitnim pitanjem. Jako dobro znamo da su naše stranke ustrojene kao interesne vojske. Čim se netko pobuni protiv autoriteta nedodirljivog predsjednika i onih oko njega, biva izbačen iz stranke. Izbori za Europarlament pokazali su da pojedinci kažnjeni od stranačkih predsjednika mogu briljirati jer im narod vjeruje i daje preferencijalne glasove. Ako prođe njezin referendum i budemo birali one koji nam se sviđaju, smanjit će se moć malih iskompleksiranih svemoćnika i njihovih uhljeba u stranačkim uredima. A takvo što noćna je mora i Milanovića i Karamarka. Zato obojica u ovom trenutku sasvim ignoriraju Željku Markić. Ali ne da se ona. A kako je i dobar organizator, mogla bi svojom medijskom sveprisutnošću zadati glavobolje mnogima.
