MIRELA HOLY O ZELENOM PLANU EU-a, JEDNOM OD PRIORITETA HRVATSKOG PREDSJEDANJA EUROPSKIM VIJEĆEM: “Ili ćemo zakon prirode poštovati, ili nećemo opstati”

Krajem prošle godine novoizabrana Europska komisija predstavila je svoj rad i prirotete te ciljeve. Najvažnije u tome je Zeleni plan, koji treba osigurati održiviji razvoj, prestanak uništavanja okoliša i tranziciju na kružnu ekonomiju, s kojom ne bismo više proizvodili i bacali, nego iskoristiti za drugu proizvodnju. Mirela Holy, bivša ministrica zaštite okoliša i saborska zastupnica, […]

Krajem prošle godine novoizabrana Europska komisija predstavila je svoj rad i prirotete te ciljeve. Najvažnije u tome je Zeleni plan, koji treba osigurati održiviji razvoj, prestanak uništavanja okoliša i tranziciju na kružnu ekonomiju, s kojom ne bismo više proizvodili i bacali, nego iskoristiti za drugu proizvodnju.

Mirela Holy, bivša ministrica zaštite okoliša i saborska zastupnica, članica je Mission boarda za klimatske promjene Europske komisije – jedina iz Hrvatske u tim tijelima EK – najvjerodostojnija i najkompetentnija da govori o zelenoj politici Europske komisije.

Europska komisija predstavila je Zeleni plan EU. Može li Europa postati prvi klimatski neutralan kontinent? Koliko su globalno ekološko stanje i održivost razvoja odlučujuće povezani s time? Može li plan biti i temelj za rast, ali malo drugačiji?

– Nova komisija ima vrlo ambiciozne planove u pogledu zelene transformacije Europske unije te mi je iznimno drago da je nedavno predstavljeni Zeleni novi dogovor usklađen s najavama nove predsjednice Komisije Ursule von der Leyen, ali i s Programom Ujedinjenih naroda za održivi razvoj 2030. Ukoliko će sve države članice pokazati razumijevanje problema, a to nisu samo najveća globalna prijetnja današnjice – klimatske promjene, već i galopirajuća degradacija i siromašenje okoliša i bio raznolikosti, onda bi Europa mogla postati prvi klimatski neutralni kontinent do 2050. godine. Svjesna sam toga da se ova dugoročna vremenska perspektiva pojedincima zabrinutima za okoliš i klimu s jedne strane može činiti predalekom i svojevrsnim odlaganjem rješavanja problema, dok se drugima, onima koji su zainteresirani samo za kontinuirani ekonomski rast može činiti zabrinjavajućim ograničavajućim faktorom za rast europske privrede u situaciji vrlo konkurentnog globalnog tržišta. U svakom slučaju Europska komisija neće imati jednostavni zadatak pomiriti, trenutno se čini, nepomirljive razlike između država članica, ali i različitih interesnih skupina u pogledu na budućnost Europe. No, svi trebaju biti svjesni toga da u srazu prirode i ljudske ambicije usmjerene prema iskorištavanju resursa, na kraju uvijek pobjeđuje priroda jer je ravnoteža temeljni zakon prirode. Ili ćemo taj zakon poštovati, ili nećemo opstati. Ukoliko ne počnemo mijenjati naše načine života, u prvom redu naš ekonomski model koji uspješnost svakog društva temelji na potpuno neodrživom konceptu rasta BDP-a, a to znači i naše obrasce svakodnevnog ponašanja pasivnih konzumenata koje su uvjerili da je kontinuirani rast moguć u situaciji ograničenih prirodnih resursa, ljudski rod neće preživjeti ovo, šesto po redu veliko izumiranje vrsta kojemu već svjedočimo. No, ukoliko nemamo snagu za tu promjenu onda nismo ni zaslužili preživjeti ovo šesto veliko izumiranje. Iako Zeleni novi dogovor nastavlja tradiciju mjerenja uspješnosti društva prema rastu BDP, uvjerena sam kako će se ta pretpostavka s vremenom morati mijenjati. Umjesto ideje ekonomskog rasta, morat ćemo uspješnost društva mjeriti prema kriterijima razvijenosti koja nije povezana s kontinuiranim rastom proizvodnje i potrošnje, već društvene razvijenosti, socijalne pravednosti, poštivanja ljudskih prava i raznolikosti, razvijenosti ljudskog integriteta i slobode društva i pojedinca. Transformacija podrazumijeva i tranziciju prema ekonomiji doživljaja. Zbog toga je važan dio transformacije od linearne prema kružnoj ili cirkularnoj ekonomiji, upravo i koncept kreativne ekonomije.

U svemu se ne može čekati i treba odmah djelovati, radimo li to?

– Ne, nažalost. Iako je potpuno jasno kako je upravo naš ekonomski sistem glavni i odgovorni krivac za sadašnju degradaciju okoliša i s njom povezane klimatske promjene, uvjerenju kako je naša sreća izravno povezana s kupovinom novih proizvoda izuzetno je čvrsto ukorijenjeno u populaciji globalnih potrošača. Kao potrošače su nas uvjerili, iznimno uspješno, kako je naša sreća izrvno povezana s kupovinom novih proizvoda sve niže cijene, ali i kvalitete, koji nam u pravilu uopće nisu potrebni i kupujemo ih za novac koji jako često nemamo, postajući na taj način doživotni robovi različitih kreditnih institucija. Centri ekonomske i financijske moći svoje bogatstvo temelje upravo na fenomenu globalnog konzumerizma i teško će se odreći te moći. Njihovi interesi su intrizično povezani s političkim elitama i medijskim mogulima, a upravo bi mediji i politika mogli inicirati promjenu. Džepovi grass root građanskih inicijativa imaju svijest o tome, ali u ovom trenutku još uvijek ne postoji kritična masa građana koja bi bila u stanju iznijeti ovu promjenu. Stvari se, činjenica je, mijenjaju, to uostalom, pokazuje i nedavno istraživanje Eurobarometra, prema kojem 93 posto Europljana klimatske promjene smatra najvećim problemom današnjeg svijeta te je veliki postotak njih spreman mijenjati svoj način života, ali to je sve premalo i presporo.

Kružna ekonomija je za tranziciju sudbinski značajna, do kuda smo u Europi stigli u tom smjeru?

– Prema nedavno predstavljenom dokumentu Europskog novog zelenog dogovora potrebno je 25 godina, dakle cijela generacija, za transformaciju industrijskog sektora. To znači da bi ta transformacija bila provedena do 2050. godine, ključne odluke i akcije trebaju se pokrenuti u narednih pet godina. Od 1970. do 2017. godine, tvrdi se u dokumentu, godišnja globalna ekstrakcija materijala utrostručila se i nastavlja rasti što predstavlja veliki globalni rizik. Otprilike polovica ukupnih emisija stakleničkih plinova i više od 90 posto gubitka biološke raznolikosti i onečišćenja voda uzrokovano je eksploatacijom resursa i preradom materijala, goriva i hrane. Europska industrija je započela tranziciju s linearne prema kružnoj ekonomiji, ali industrija i dalje sudjeluje s 20 posto emisija stakleničkih plinova u EU. Drugim riječima, i dalje je dominantno linearna, oslanja se na proizvodnju proizvoda iz novih sirovina koji se vade, trguju i prerađuju u robu, te na kraju odlažu kao otpad ili emisije. Samo 12 posto materijala koje industrija EU koristi u ovom trenutku dolazi od recikliranja, tvrdi se u dokumentu.

Uzgoj hrane, s jedne strane, a veliko bacanje hrane, s druge strane, ugrožavaju eko sistem, a gotovo milijarda ljudi na planetu je na rubu gladi ili u gladi…

– Da, upravo tako. Zbog toga je nužna ukupna promjena ekonomskog modela. Drago mi je da Europski zeleni novi dogovor, unatoč nastavku usmjerenosti na rast BDP-a, veliku pozornost posvećuje upravo tzv. pravednoj tranziciji što je vidljivo i iz ovog grafikona.

Ekološki aktivisti više nisu ”čuđenje u svijetu”. No, oni zasigurno ne mogu sami učiniti išta. Je li to pitanje opet politike, ili, ipak, ima još odlučujućih javnih, nevladinih, ekonomskih faktora?

– Za promjenu je s jedne strane potrebno postojanje kritične mase u javnosti koja ima snagu inicirati promjenu, prvenstveno pritiskom na političare, potom i na medije, kako bi se utjecalo i na promjenu odnosa prema gospodarima svijeta. Problem klimatskih promjena i degradacije okoliša i siromašenja resursa nije problem tehnologije, već činjenice da oni koji kontroliraju ovaj ekonomski model, a i fosilna goriva koja su još uvijek na prvom mjestu pokretača globalne ekonomije, još uvijek raspolažu s velikim količinama fosilnih izvora te se nisu spremni odreći ekstra profita koji dolaze iz tih izvora. No, s druge strane, promjene mogu biti inicirane i od samih gospodara svijeta koji u tome mogu prepoznati svoj dugoročni interes. Određene pozitivne naznake novih vjetrova mogle bi se iščitati iz činjenice da gospodari novca, svjetski bankari, počinju financirati i gurati projekte vezane uz tzv. zelenu tranziciju. Primjerice, Rockefelleri su financirali putovanje preko Atlantika Grete Thunberg, neupitne zvijezde klimatske revolucije. Putovi novca u pravilu najbolje ukazuju na nove ekonomske i financijske interese gospodara novca i ekonomske moći. Iz toga se može zaključiti da je tranzicija u samim začecima, ali je ipak počela. Žao mi je što je to ponovno inicirano interesima gospodara novca, a ne voljom građana. No, to je odgovornost svih nas i našeg nekritičnog odnosa prema strukturi društva u kojem živimo.

POPULARNE KATEGORIJE