MARIN ŠAREC Stadion treba srušiti!

Najavljujući investiranje 250 milijuna kuna u uređenje maksimirskog stadiona, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić ponovno je otvorio vječnu temu obnove tog sportskog objekta. Vječnu zato jer je, prema želji prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, ta obnova započela još 1997. godine! Prema nedavnom Bandićevom priznanju u tu je „obnovu” do sada utrošeno 800 milijuna kuna, da bismo danas […]

stadion-1

Najavljujući investiranje 250 milijuna kuna u uređenje maksimirskog stadiona, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić ponovno je otvorio vječnu temu obnove tog sportskog objekta. Vječnu zato jer je, prema želji prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, ta obnova započela još 1997. godine! Prema nedavnom Bandićevom priznanju u tu je „obnovu” do sada utrošeno 800 milijuna kuna, da bismo danas imali ovo što imamo – ništa. „Ma, može moj prijatelj Bandić uložiti još 250 milijuna, može još i više, no ja vas uvjeravam da taj stadion nikada neće biti završen. Nikad! Neće jer njega, zapravo, treba srušiti!”, rekao je prije nekoliko dana bivši hrvatski nogometni izbornik Miroslav Ćiro Blažević u jednoj televizijskoj raspravi.Kako smo došli do toga da ni s milijardu kuna ulaganja (?!) ne možemo urediti/obnoviti jedan običan nogometni stadion?

Neostvariv megalomanski projekt 

Odlazeći u lipnju 2000. godine s mjesta direktora Dinama, ali i još puno puta nakon toga, Mirko Novosel je govorio: ”Da je Franjo Tuđman živio samo dva mjeseca dulje, imali bismo završen maksimirski stadion za 60 tisuća gledatelja. Trebalo nam je samo još trideset radnih dana da se u funkciju stave poslovni prostori ispod sjeverne tribine. Do tada smo uložili oko 100 milijuna maraka i trebalo je investirati još oko 20 milijuna da stadion bude potpuno završen”. Ne ulazeći u Novoselove što-bi-bilo-da -je-bilo argumente, skloniji smo tvrdnji da je projekt uređenja maksimirskog stadiona bio osuđen na propast i prije početka radova. Prije svega zbog megalomanskog plana da se Turinin arhitektonski biser pretvori u (samo) nogometni stadion sa 65 tisuća sjedećih mjesta. Naši građevinski stručnjaci tvrde da je cijenu nekog stadiona najlakše izračunati tako da se broj sjedećih mjesta pomnoži sa 3000 eura pa je sasvim jasno da taj stadion nije mogao biti jeftiniji od 180 ili 200 milijuna eura, naročito ne u Hrvatskoj.

„Cijene tog projekta vrlo su različite, ovise od izvora do izvora. No, za mene je puno gore to što se od samog početka nije znao krajnji cilj izgradnje, za taj projekt nikada nije napravljena potrebna dokumentacija. Nije se odgovorilo na pitanje koje su javne potrebe uvjetovale izgradnju stadiona, niti je utvrđen javni interes za takav sportski objek. Pri izgradnji maksimirskog stadiona trebalo je prvo utvrditi potrebe i želje građana, zatim ih stručno iskazati pa izraditi projektnu dokumentaciju”, kaže arhitekt Krešimir Ivaniš, stručnjak za sportske objekte i dugogodišnji predsjednik Komisije za sportskograditeljstvo i okoliš pri Hrvatskom olimpijskim odboru.

CO i T-HT odustali od poslovnih prostora
Ivaniš ni malo ne dvoji oko toga što bi danas trebalo napraviti s maksimirskim stadionom: ”Kada sam još radio na fakultetu nekoliko sam puta išao na ‘obavijesne razgovore’ kod nadređenih zbog mojih izjava o stadionu. Govorili su mi da radim protiv struke. Bandić sada priča o natkrivanju postojećih tribina, no to je sasvim besmisleno i time se ništa ne rješava. Nema, naime, nikakve sumnje da maksimirski stadion treba srušiti! On se više ni na koji način ne može obnoviti i spasiti. Konstrukcija starih tribina bila je ugrožena još prije dvadesetak godina, budući da je na mnogim mjestima otpao zaštitni sloj armature. Još mi je onda Pero Đukan iz IGH-a tvrdio da obnova takvog stadiona ne može biti isplativa investicija”.
Maksimarski neimari su, međutim, tvrdili drukčije. Još 1999. tvrdili su da postoji velik interes za poslovne prostore ispod sjeverne tribine, no te su se tvrdnje ubrzo pokazale neutemeljenima. Prvi je, svojedobno, prijedlog da se sjedište njegove tvrtke preseli u Maksimir odbio Suad Rizvanbegović, bivši direktor Croatia osiguranja i veliki prijatelj predsjednika Tuđmana, a od takve je ideje odustalo i vodstvo Hrvatskog telekoma.
Iako, nema nikakve sumnje da se radi o vrlo atraktivnoj lokaciji, zbog koje, između ostaloga, zagrebački gradonačelnik Bandić i danas inzistira na dovršetku radova na maksimirskom stadionu. Procjene su, naime, da bi se 25 tisuća kvadrata poslovnog prostora moglo prodati po cijeni od 1500 eura po kvadratnom metru. Samo, za to bi stadion prvo trebalo završiti, a to se već 17 godina neuspješno pokušava.
Bilo je, podsjećamo, i drukčijih prijedloga. U vrijeme kad se gospodarska kriza još nije nazirala pokušalo se, uz obnovu maksimirskog, Dinamu izgraditi i novi stadion na Kajzerici za 15 tisuća gledatelja te napraviti i atletski stadion. U listopadu 2006. raspisan je, tako, međunarodni javni natječaj na kojem je 2007. odabrana ponuda AlpineBau od 4,9 milijardi kuna, koje bi grad Zagreb trebao isplatiti tijekom 24 godine! Trebalo je, međutim, proći čak šest godina da bi se odustalo od od tog nerazumnog projekta.
Ostati u Maksimiru
A prema Krešimiru Ivanišu razuman bi projekt trebao izgledati ovako: ”Stadion bi, istina, trebalo srušiti, ali bi trebalo i zadržati postojeću lokaciju za novi. Dijelomom zbog tradicije, a dijelom i zbog toga što na tom mjestu već postoji 30 posto potrebne infrastrukture, zbog dobre prometne povezanosti (željeznica, gradski prijevoz), parkinga i ostalih pogodnosti. Nakon što se napravi program potreba – a to je po meni stadion s najviše 25 tisuća sjedećih mjesta – trebalo bi raspisati međunarodni natječaj”.
Nešto bi, smatraju arhitekti i građevinski stručnjaci, trebalo naučiti i od susjeda Slovenaca. Oni su svoje ”nogometne potrebe” riješili 2010. sa Stadionom Stožice uLjubljani. Taj stadion ima 16 tisuća sjedećih mjesta i koštao je 30 milijuna eura. Njegovo korištenje, pak, stoji 18 tisuća eura po utakmici, a grijanje trave 1000 eura na noć.
O svemu tome, i još koječemu drugome, treba misliti prije negoli se krene u novu avanturu s maksimirskim stadionom. Prije 17 godina glavni argument bio je ”da će se na tom stadionu moći igrati i finalne utaknice nogometne Lige prvaka”. Valjda smo u međuvremenu postali pametniji. Ili barem baratamo pametnijim argumentima…

Kronologija obnove stadiona
Jesen 1997. – Arhitekti Branko Kincl i Nikola Filipović izradili su prvi projekt preuređenja stadiona, nakon čega su na istočnu i južnu tribinu postavljena sjedala, a godinu dana poslije srušena je sjeverna tribina;
Prosinac 1998. – Tadašnji Dinamov direktor Mirko Novosel najavljuje završetak radova na sjevernoj tribino do 21. ožujka 1999. godine, a okončanje svih radova do 30. lipnja 2000.;
Prosinac 1999. – Mirko Novosel: Sve je to gnjilo. Južnu tribinu treba srušiti, ona je za to i predviđena;
Prosinac 1999. – Obustavljeni su radovi na stadionu;
Svibanj 2001. – Milan Bandić: Za dovršetak zapadne tribine treba još 15 do 20 milijuna DEM, sačuvat ćemo atletsku stazu i do kraja godine stadion privesti svrsi;
Lipanj 2001. – Bandić najavljuje investiciju vrijednu 15 milijuna DEM za završetak sjeverne tribine i nastavak radova na zapadnoj. Radovi bi trebali započeti u kolovozu i trajali bi šest mjeseci;
Siječanj 2002. – Milan Bandić: Kraj svih radova do srpnja 2003.;
Svibanj 2003. – Vlasta Pavić, tadašnja gradonačelnica: Nadam se da će stadion biti gotov za dvije godine;
Svibanj 2003. – Vlasta Pavić prilikom obilaska gradilišta najavljuje završetak sjeverne i zapadne tribine do kraja 2004.;
Siječanj 2004. – Bandić: Do kraja 2005. stadion mora biti gotov!;
Veljača 2004. – Bandić najavljuje završetak radova na sjevernoj tribini do 15. lipnja 2004., a okončanje svih radova na stadionu do 2005. godine;
Ožujak 2004. – Milan Bandić: Uopće ne sumnjam da će sjeverna tribina biti završena do 15. lipnja;

Studeni 2004. – U proračunu Grada Zagreba za 2005. planira se 66 milijuna kuna za nastavak radova u Maksimiru, a kao rok za okončanja obnove stadiona spominje se kraj 2006. ili početak 2007. godine;

Travnja 2005. – Milan Bandić najavljuje referendum o nastavku ulaganja i radova u Maksimiru;
Siječanj 2006. – Ladislav Prežigalo, pročelnik Gradskog ureda za gospodarstvo, najavljuje da će Grad stadion dati u 15-godišnju koncesiju njemačkoj tvrtki Alpine Project Finance, koja će stadion završiti 2007. godine;
Prosinac 2006. – Bandić najvaljuje početak radova u drugoj polovici 2007., a okončanje do kraja 2008. godine.
Listopad 2007. – IGH i Jure Radić predlažu alternativno rješenje – jeftin stadion na Laništu. Tada gradonačelnik Bandić najavljuje referendum kojim bi građani trebali odrediti lokaciju stadiona;
Listopad 2009. – Skupština Grada Zagreba odbacila je prijedlog o raspisivanju referenduma o sudbini stadiona;
Ožujak 2010. – Milan Bandić: Stadion Maksimir bi po mom mišljenju trebalo konzervirati na deset godina jer sada nije vrijeme za gradnju velebnih zdanja. Za pet, deset godina, možda, tko zna;
Lipanj 2011. – Milan Bandić: Nemam kuraža da potpišem investiciju od 200 milijuna eura bez da znamo što građani misle;
Listopad 2012. – Grad je odustao od rekonstrukcije maksimirskog stadiona i gradnje novog na Kajzerici. Natječaj na kojemu je kao ponuditelj izabrana austrijska tvrtka Alpina , koja je za 1,9 milijardi kuna trebala obaviti posao, poništen je;
Prosinac 2013. – Milan Bandić: Maksimirski stadion obnovit ćemo do 2015. Krov stadiona će se financirati putem međunarodnog natječaja. Južna i istočna tribina također će na natječaj, a rebalansom proračuna u 2014. osigurat će se sredstva iz proračuna za sjevernu i zapadnu tribinu.

Zašto im treba stadion u Maksimiru
1. Bandiću i Šukeru bilo bi puno lakše naći opravdanje za gradnju kampa hrvatske nogometne reprezentacije na Sveticama, svega nekoliko kilometara od centra hrvatske metropole, ali i svega 100 metara od maksimirskog stadiona;2. Nogometna reprezentacija dobila bi službeni nacionalni stadion u Zagrebu, pa Šuker i Hrvatski nogometni saveza više ne bi morali objašnjavati Splićanima, Osječanima i ostalima zašto se sve utakmice nacionalne vrste igraju u Zagrebu;
3. S uređenim maksimirskim stadionom Hrvatski nogometni savez bi kandidirao Zagreb i eliminiraao Split iz utrke za suorganizacijom Europskog nogometnog prvenstva 2020.
4. Mamićev GNK Dinamo konačno bi igrao na stadionu koji svojim izgledom i komforom ne bi odudarao od lažne slike njegovog mega-uspješnog poslovnog i sportskog projekta;
5. Poslovni prostori ispod sjeverne tribine potencijalno su dobar izvor prihoda gradu Zagrebu i ostalim vlasnicima lokala.

POPULARNE KATEGORIJE

Cookies nam pomažu pri pružanju usluga. Korištenjem naših usluga, prihvaćate naše korištenje cookies-a. Vidi više

Cookies Kolačići (COOKIES) Kako bi ova web stranica radila ispravno te da bismo bili u stanju vršiti daljnja unaprjeđenja stranice u svrhu poboljšavanja Vašega iskustva pregledavanja, ova stranica mora na Vaše računalo spremiti malenu količinu informacija (cookies) . Preko 90 % svih web stranica koristi ovu praksu, no prema odredbama Europske unije od 25. ožujka 2011. obvezni smo prije spremanja kolačića zatražiti vaš pristanak. Korištenjem web stranice pristajete na uporabu kolačića. Blokiranjem kolačića i dalje možete pregledavati stranicu, no neke njezine mogućnosti neće Vam biti dostupne. Što je kolačić? Kolačić je informacija spremljena na Vaše računalo od strane web stranice koju posjetite. Kolačići obično spremaju Vaše postavke, postavke za web stranicu, kao što su preferirani jezik ili adresa. Kasnije, kada opet otvorite istu web stranicu internetski preglednik šalje natrag kolačiće koji pripadaju toj stranici. Ovo omogućava stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Kolačići mogu spremati širok raspon informacija uključujući osobne informacije (kao što je Vaše ime ili adresa e-pošte). Ipak, ova informacija može biti spremljena jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu. Zadane aktivnosti spremanja i slanja kolačića Vama nisu vidljive. Ipak, možete promjeniti postavke internetskog preglednika tako da možete sami birati hoćete li zahtjeve za spremanje kolačića odobriti ili odbiti, da pobrišete spremljene kolačiće automatski pri zatvaranju internetskog preglednika i slično. Kako onemogućiti kolačiće Isključivanjem kolačića odlučujete da li hoćete dopustiti pohranjivanje kolačića na vašem računalu. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem internetskome pregledniku. Za informacije o postavkama kolačića, odaberite internetski preglednik koji koristite. Chrome Firefox Internet Explorer 11 Internet Explorer 7, 8, 9, 10 Safari Opera Ako onemogućite kolačiće, nećete moći koristiti neke od funkcionalnosti na web stranicama Vipneta. Što su privremeni kolačići? Privremeni kolačići ili kolačići sesije uklanjaju se s računala po zatvaranju internetskog preglednika. Pomoću njih web-mjesta pohranjuju privremene podatke, poput stavki u košarici za kupnju. Što su stalni kolačići? Stalni ili spremljeni kolačići ostaju na računalu nakon zatvaranja internetskog preglednika. Pomoću njih web-mjesta pohranjuju podatke, kao što su ime za prijavu i zaporka, tako da se ne morate prijavljivati prilikom svakog posjeta određenom mjestu. Stalni kolačići ostat će na računalu danima, mjesecima, čak i godinama. Što su kolačići od prve strane? Kolačići prve strane dolaze s web-mjesta koje gledate, a mogu biti stalni ili privremeni. Pomoću tih kolačića web-mjesta mogu pohraniti podatke koje će ponovo koristiti prilikom sljedećeg posjeta tom web-mjestu. Što su kolačići treće strane? Kolačići treće strane dolaze s reklama drugih web-mjesta (kao što su skočne ili bilo koje druge reklame) koje se nalaze na web-mjestu koje gledate. Pomoću tih kolačića web-mjesta mogu pratiti korištenje interneta u marketinške svrhe. Da li objektivno.hr koristi kolačiće? Da, s primarnim ciljem kako bi naše web stranice vam omogućile bolje korisničko iskustvo. Kakve kolačiće koristi objektivno.hr i zašto Privremeni kolačići (engl. Session cookies) – to su privremeni kolačići koji ističu (i automatski se brišu) kada zatvorite internetski preglednik. Objektivno.hr ih koristi da omogući pristup sadržaju i omogući stvari koje možete učiniti kada se prijavite sa svojim podacima na objektivno.hr. Trajni kolačići (engl. Persistent cookies) – obično imaju datum isteka daleko u budućnosti te će ostati u vašem pregledniku, dok ne isteknu, ili dok ih ručno ne izbrišete. Objektivno.hr koristi trajne kolačiće za funkcionalnosti kao što su “Ostanite prijavljeni”, što korisnicima olakšava pristup stranicama kao registriranom korisniku. Također koristimo trajne kolačiće kako bi bolje razumjeli navike korisnika, tako da možemo poboljšati stranicu prema vašim navikama. Ova informacija je anonimna – ne vidimo individualne podatke korisnika. Da li na web-stranici ima kolačića treće strane? Ima nekoliko vanjskih servisa koji korisniku spremaju limitirane kolačiće. Ovi kolačići postavljeni su za normalno funkcioniranje određenih mogućnosti koje korisnicima olakšavaju pristup sadržaju. Za mjerenje posjećenosti objektivno.hr koristi Google analytics. Ako želite onemogućiti da vam navedeni servis spremaju kolačiće, možete to učiniti: Google Analytics Opt-out. Objektivno koristi kolačiće u svrhu oglašavanja vlastitih proizvoda i usluga, te usluga i proizvoda svojih partnera koji bi korisnika mogli zanimati. Prikazivanje oglasa koje korisniku dostavlja objektivno.hr ili partner omogućuje se putem kolačića koje objektivno.hr, odnosno treća strana može postaviti u Web-preglednik korisnika. Korisnik uvijek može samostalno regulirati primanje kolačića putem postavki svojeg Web preglednika. Dodatne informacija oko isključivanja kolačića Trenutno postoji nekoliko web-stranica za isključivanje pohranjivanja kolačića za različite servise. http://www.allaboutcookies.org/ http://www.youronlinechoices.eu/

Close