Share

MARIN ŠAREC Bandiću, Zagreb 2016. nije domaćin Univerzijadi!

Te godine su Zagreb i Rijeka domaćini trećih Europskih sveučilišnih igara, ali Bandić priča o nepostojećoj Univerzijadi jer mu je to dobar spin za konačno uređenje maksimirskog stadiona za koji će potrošiti još 250 mil. kuna

bandićPosljednjih dana zagrebački gradonačelnik Milan Bandić u raznim medijima stalno ponavlja nekoliko više, manje istih rečenica: „Zagreb je u srpnju 2016. domaćin Univerzijade. U tu svrhu potrošit ćemo oko 200 milijuna eura. Obnovit ćemo studentska naselja na Cvjetnom i Savi, od čega će biti pola europskih, a pola zagrebačkih para. Ostalih 100 milijuna kuna će se potrošiti za rekonstrukciju Doma sportova i izgradnju nove multifunkcionalne dvorane na DIF-u. Za potrebe Univerzijade 2016. moramo konačno urediti i maksimirski stadion. Dovršetak neće koštati puno. Oko 100 milijuna kuna za natkrivanje sjeverne tribine, a zapad i sjever zajedno će koštati 250 milijuna kuna. U sportske objekte, osim Arene, nije se ulagalo od 1987. godine i Univerzijade.”

 

No, Zagreb 2016. nije domaćin Univerzijade! Niti se svjetske studentske igre održavaju u parnim godinama, niti je Zagreb kandidirao za domaćinstvo bilo kojih, nakon onih famoznih održanih 1987. godine. Ne znam smeta li me više to stalno Bandićevo ponavljanje evidentne neistine ili to što ga nitko od novinara nije ni pokušao ispraviti. Što bi značilo da i oni misle kako će Zagreb 2016. (opet) ugostiti najbolje studente sportaše svijeta.

Istina je, rekoh, da 2016. nema nikakve Univerzijade, niti će je tako skoro biti u nekoj državi zapadnog svijeta. Zašto? Zato što posljednjih godina organizacija svjetskih studentskih igara uvelike sliči organizaciji Olimpijskih igara, naročito kada je riječ o spektakularnim i skupim građevinskim zahvatima. Univerzijada 2011 je, tako, održana u kineskom Shenzhenu i koštala je oko 3 milijarde dolara, dok su troškovi prošlogodišnje u ruskom Kazanu (ili Kazanju) iznosili čak 4.5 milijardi dolara! Slijede svjetske studentske igre u južnokorejskom Gwangjuu 2015., na Tajvanu 2017. pa u Braziliji 2019. Misli li još uistinu netko da bi Zagreb mogao biti domaćin Univerzijade bilo koje, a posebice „nepostojeće” 2016. godine?

Pomoć Mamiću i eliminiranje Poljuda

Te godine su, međutim, Zagreb i Rijeka domaćini trećeg izdanja Europskog sveučilišnih igara. Prve takve igre održane su 2012. u Cordobi, a domaćin ovogodišnjih je Rotterdam. Troškovi organizacije su četiri i pol milijuna eura, a najveći dio snose sami natjecatelji (njih oko 4000) jer njihova participacija iznosi 65 eura po danu. Istina je i to da će u Zagrebu sudionici biti smješteni u studentskim domovima Sava i Cvjetno te da u Rijeci za tu svrhu treba završiti kampus na Trsatu.

No, sve to za ovu priču nije naročito bitno. Važna je tek ona Bandićeva rečenica kojom najavljuje završetak 15-godišnje obnove maksimirskog stadiona, u koji je dosad ulupano oko 800 milijuna kuna, a prema riječima zagrebačkog gradonačelnik potrošit će se još 250 milijuna.
Nepostojeća Univerzijada 2016. tek je, dakako, dobar spin za konačno uređenje maksimirskog stadiona, što je, pak, važno za rješavanje čak četiri velika „nogometna problema”.

1. Mamićev GNK Dinamo konačno će igrati na stadionu koji svojim izgledom i komforom neće odudarati od (lažne) slike mega-uspješnog poslovnog i sportskog projekta;
2. Nogometna reprezentacija dobit će službeni nacionalni stadion, pa Šuker i društvo iz Hrvatskog nogometnog saveza više neće morati objašnjavati Splićanima, Osječanima i ostalima zašto se sve utakmice nacionalne vrste igraju u Zagrebu;
3. Bandiću i Šukeru će piti puno lakše naći opravdanje za gradnju kampa hrvatske nogometne reprezentacije na Sveticama, svega nekoliko kilometara od centra hrvatske metropole, ali i svega 100 metara od (uređenog) maksimirskog stadiona;
4. S uređenim maksimirskim stadionom bit će puno lakše eliminirati splitski Poljud iz utrke za suorganizacijom paneuropskog nogometnog EP-a 2020.

Razbacivanje milijunima

Dakle, da rezimiramo. Pričom o investiranju 200 milijuna eura u natjecanje čija organizacija košta 4.5 milijuna eura (Europske sveučilišne igre) i uz, svjesno ili ne, pogrešno spominjanje natjecanja (Univerzijada) koje je Ruse lani koštalo 4.5 milijardi dolara treba prije svega pomoći – nogometu. „Mazanje vrata debeloj guski”, rekli bi naši stari…

P.S. Ovo je zgodna prigoda da se prisjetimo kako je financirana Univerzijada u Zagrebu 1987. Najveći iznos sredstava za organizaciju pristigao je iz saveznog poreza na promet. Vlada i Skupština Jugoslavije su, naime, posebnim zakonom o Univerzijadi ustupili organizatorima prihode porez na promet od prodaje proizvoda koji su nosili simbole Univerzijade. Na taj je način prikupljeno čak 80 milijardi dinara, što preračunato iznosi oko 250 milijuna današnjih eura. Najveći dio tih sredstava, 62 milijarde dinara, slio se na račun Univerzijade u prvih sedam mjeseci 1987. Što je srpski političar Mihajlo Švabić početkom 1988. Skupštini SFRJ nazvao – pljačkom stoljeća!