KOME SLUŽI ZDRAVSTVO: Službenici kao (na)silnici

Neiscrpno je vrelo priča iz stvarnosti našeg zdravstva, poput velikog reality showa koji nikad ne staje i zato, ne prestaje. Ne samo da svatko želi da nema bolesti, nego da ništa ne treba, jer se tad neće morati suočavati s onima koji u sistemu zdravstva rade, a prema njima sudeći, svi smo mi tu radi njih a […]

Neiscrpno je vrelo priča iz stvarnosti našeg zdravstva, poput velikog reality showa koji nikad ne staje i zato, ne prestaje. Ne samo da svatko želi da nema bolesti, nego da ništa ne treba, jer se tad neće morati suočavati s onima koji u sistemu zdravstva rade, a prema njima sudeći, svi smo mi tu radi njih a ne oni radi nas.

Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ima područni ured u Novom Zagrebu, u Remetincu, i kad ih ne bismo uopće trebali, bilo bi to potpuno i najsretnije rješenje. Nije uopće važno što trebate, slijedi mučenje. Službenici teško pozdravljaju, još teže odgovaraju na upit, što znači da daju ništa. Osmijeh je očito odavno prognan iz njihovog posla. Ali zato onog drugog – nereda – ima u izobilju.

Posve je uobičajeno teško dobiti telefonom vezu, ne samo informaciju ili uputu, ali zato kad dođete tamo, jedna od dvije referentice bez imalo neugode na službenoj liniji privatno razgovara unedogled. Na upit nećete dobiti odgovor, ali vrlo često “stići” će vas kolutanje očiju u stilu ”što sad ona hoće”. Sušta neljubaznost i potpuna neprofesionalnost. Dolazak u HZZO nije hir nikoga od nas, upućeni smo tamo, da bismo ostvarili svoja prava. Umjesto da rade svoj posao, pomažu ljudima u tome, većina su njih (na)silnici. Tu ne prolazi ni ona misao – da se ne zna tko je lud, tko zbunjen, a tko normalan.

Iz Remetinečke ispostave HZZO-a, gotovo da nema onoga tko je trebao nešto, a nije bio na rubu živčanog sloma. Tamošnji službenici imaju ono što je inače rijetko kod nas, tradiciju takvog ponašanja dugu dvadeset godina, samo se generacije smijenjuju. Odsustvo ljudskosti, uz nedostatak novca, temeljni je problem našeg zdravstva, i posve je vjerojatno da bez ovog prvog neće biti ni drugog.

Osim dobro poznatog pitanja, što zapravo Ministarstvo zdravlja radi, da ne može barem jedan resor dovesti u red ni u čemu i niti na jednoj razini, drugo je pitanje zašto ljudi idu u posao u kome se radi s ljudima, ako taj posao nije posao za njih. Ako niste za prodaju, nećete raditi u njoj. Promašaji u radu s ljudima u javnom sektoru gotovo su nepopravljivi. Ali, kao i u mnogočemu kod nas. Ali, Varga nas uvjerava u suprotno. No, jel ikoga briga?

POPULARNE KATEGORIJE