Novinari HRT-a koji su danima izvještavali s poplavljenih područja, pojavom Svjetskog nogometnog prvenstva „potisnuti” u svijesti ljudi, iako stanovnici poplavljenih područja i dalje muku muče sa životom, dobili su nakon dana i pustih noćim provedenih na poplavljenim dijelovima, vrativši se na posao u matičnu kuću – pismenim putem otkaze.
Novinari HRT-a koji su danima izvještavali s poplavljenih područja, pojavom Svjetskog nogometnog prvenstva „potisnuti” u svijesti ljudi, iako stanovnici poplavljenih područja i dalje muku muče sa životom, dobili su nakon dana i pustih noćim provedenih na poplavljenim dijelovima, vrativši se na posao u matičnu kuću – pismenim putem otkaze. Niti policajci, hitne liječničke službe, niti vatrogasci, niti novinari – nemaju radnog vremena. S jednom bitnom razlikom, da se novinarima mogu dati otkazi u roku odmah.
Do jeseni naime, HRT planira smanjiti tj. ugasiti dopisništva, pa će se tako riješiti i novinara u njima, kao „tehnološkog viška”. Novinar nikada nije bio „tehnološki višak”, jer kamere ne govore, ne snimaju same od sebe, ne rade priopćenja, niti se javljaju s poplavljenih područja. Stoga se Radman, „dosjetio” kako će se riješiti novinara, te tako „uštedjeti” i smanjiti od sadašnjeg 51 zaposlenog, na 22 dopisnika koji će biti „one man band”, te će samostalno snimati i montirati priloge, i biti „specijalci” na terenu.
Multipraktik
Tako je još u siječnju ove godine odlučeno da se dopisništva ukinu, a zaposle multifunkcionalni, i „multipraktik” individualni dopisnici u u Karlovcu, Krapini, Sisku, Slavosnkom Brodu, Županji, Koprivnici Virorvitici, Metkoviću, Gospiću Požegi i Vukovaru, a sve je to rezultat „racionalizacije i restrukturiranja” aktualnog glavnog ravnatelja HRT-a Gorana Radmana.
Već je prvih šest „multipraktika” do sada prošlo obuku, a novih devet se educira za nove „one man band” dopisnike. To je 15. Gdje su ostali do 22, nije poznato. Oprema za njih nabavljena, koštala je HRT 1,8 milijuna kuna, a na javnoj televiziji očekuju da će im uloženo donijeti uštedu. Hoće, ali samo ako pribroje i otkaze koje su podijelili.
„Odluka o ukidanju dopisništava i istovremenom raspisivanju natječaja dio je Plana restrukturiranja HRT-a prihvaćenog od strane Vlade RH, čiji je glavni cilj efikasno poslovanje i održivi razvoj do 2017. uz troškove od 95 posto ukupnih prihoda te stvaranje moderne multimedijske organizacije čiji je cilj bolje ispunjavanje javne funkcije”, kažu iz HRT-ove službe za odnose s javnošću, dodajući da će dopisnici nastaviti kontinuirano izvještavati s područja koja su dosad pokrivala dopisništva i izvršavati sve svoje sadašnje lokalne i regionalne obaveze. Šefovi HRT-a otkaze dopisnicima tumače kao „jačanje dopisničke mreže”. Dakle, upravo se ovim priopćenjem Hrvatska država načelno složila s otkazima, umjesto da „bere brigu” o svojim građanima, pa makar oni bili i novinari, i kaže Radmanu: „složi to drugačije – ne mogu ljudi na cestu” – poduprla je njegov plan „restrukturiranja” odnosno otkaza. Ne rade li oni, nema punjenja državne blagajne iz niti jednog propalog sektora. Nikako shvatiti…
Otkazi s blagoslovom države
Istovremeno se ta ista država, koja se busa u prsa sa socijalnim pitanjima, nije bavila otkazima dopisnika, napose onima, kojima je to jedini prihod u obitelji. Koga je briga u Vladi RH da li ljudi u otkazu, imaju što za jesti, i kako će otplaćivati kredite? Pih!
Upravo su ljudi iz dopisništva odradili „lavovski” dio posla u poplavljenoj Slavoniji, izvještavajući u čizmama bez spavanja i radnog vremena, a sada će ih većina završiti na ulici ili još gore, na burzi rada. Kojem je novinaru burza pronašla posao u struci, nije poznato. „Multipraktik zaposlenik – mogao bi istovremeno i imati i Konzumovu karticu za gablec na terenu, sakupljati nagradne bodove, te ih predati Radmanu. I to je novac, zar ne?
Prilikom izbora, „multipraktika”, navodno se nisu vadila imena iz šešira, već se vodilo dosadašnjim radom i kvalitetom, tekstovima i pukog fotografiranja, koje su trebali snimiti, kako bi se vidjelo „imaju li oko za kadar”, jer će ubuduće biti i novinari i snimatelji. Dodatan posao je i montaža. Jedan će raditi sve.
Nigdje u svijetu nema takve logistike dopisništava u Hrvatskoj: da je novinar ujedno i snimatelj i montažer. Ne idu uzalud cijele ekipe na teren. No Hrvatska, uvodi, posve nov način informiranja iz „katedrale duha”, te će biti prva i jedina u svijetu, koja će imati „tri u jedan” – dok „multipraktik”, ne crkne kao magare pod pritiskom rokova.
Radman – brojke i slova
Radmana zanimaju isključivo brojke, te tvrdi – drugačije od novinara, mada su oni već godinama na televiziji, a on „pao s neba na ravnateljsko mjesto”, da je on u pravu. Radman niti poznaje tematiku, niti barata materijom, jer da je tako, ne bi radio ovo što sada radi. A u nekoj novoj kataklizmi, poplavi ili potresu, vidjet će se kako će novi tv-video novinari, snimajući sami sebe, javljati u živo, u stand up-u, istovremeno držeći papir s tekstom u ruci ili čitajući s „blesimetra”, montirati itd. Kako će to izgledati, bolje da nikada ne vidimo, niti doživimo, ali ako i bude, ide na Radmanovu sramotu i neznanje. Možda uđemo u Guinessovu knjigu rekorda, po gluposti.
Jedan glas protiv
No Mate Radeljić, član NO odbora HRT-a odbio je sudjelovati u radu hitne sjednice NO-a HRT-a, koja bi trebala dati suglasnost za sklapanje trogodišnjeg ugovora između HRT-a i Hrvatskog društva skladatelja (HDS-ZAMP), vrijednog oko 67,5 milijuna kuna, što bi prevedeno značilo da bi ZAMP u naredne tri godine od HRT-a dobio, ako ćemo „mak na konac” točno 67.414.728,96 kuna. Za to Radman ima novaca. Valja upamtiti da ravnatelj tehnologije HRT-a Boris Sruk koji je sudjelovao u pregovorima sa ZAMP-om, živi u stanu koji je pod ovrhom HDS-a-ZAMP-a, te da je u sukobu interesa, ovim ugovorom, a stan „ovršen” od ZAMP-a, može ga u svakom trenutku iseliti, pa bi Sruk završio na ulici. Bolje da se plati ZAMP-u u tom slučaju, da Sruk ne postane beskućnik.
Radeljić podsjeća kako je točka „ZAMP” trebala biti na redu još prije desetak dana, no tada je skinuta, na njegovo inzistiranje, jer su materijale umjesto osam dana prije, dobili svega 20 sati prije sjednice. Očitovanje Radeljić na ovo potonje, nikada eksplicitno nije dobio. Samo formalne odgovore, u kojima baš ništa nije odgovoreno.
Izjednačeno s najvećim kriminalom
Ravnatelj televizije, Goran Radman ima novac za ZAMP, a nema za novinare i dopisništva. Ovo što radi kao ravnatelj, ravno je najvećem kriminalu, pod okriljem Države, koja drži svoju nacionalnu televiziju. No njoj su oduvijek, kao i svakoj Vladi smetali novinari. Kopaju, „burgijaju”, dosadni su, i tako dalje, pa mirno prelazi preko otkaza novinarima, čime jasno pokazuje svoju „socijalnu stranu”, mada još uvijek daju izjave pred čitavim ekipama HRT-a.
Čak je u neku ruku i dobro ukinuti dopisništva i maknuti novinare, jer „multipraktik” neće stići snimiti, svaku „fufu” od funkcionera, za nacionalnu televiziju i davati joj prostora u bljezgaranju, iz kojeg se ne može izvući niti jedan dobar kadar, a kamoli suvisla rečenica za središnji Dnevnik, recimo.
Hrvatska Vlada voli da su joj građani gladni i bez posla, te da kopaju po kantama i smeću, mada se ovo smeće može tretirati i kao nešto drugo, što bi novinare „zakačilo” da kopaju po njemu. Kako drugačije protumačiti ovo prihvaćanje „racionalizacije”, i otkaze ljudima, koji su dali sve od sebe za nju, po danu i po noći, nacionalnoj televiziji? To je kao da im je sama Vlada poručila: „Ne trebate nam više – rekli smo sve što smo željeli reći”. Slijedi zatamnjenje kadra.
