IZBORI U EUROPSKOJ UNIJI: Europa je drugačija, ali nije Bannonova

Sudbonosni izbori, kako su izbore u Europskoj uniji ocijenile velike stranke političkog centra, ali nerijetko i javnost, a svakako jako važni, okončani su. Većina od tri četvrtine birača Europske unije i sada je, kao i do sada, glasala za proeuropske stranke. Preuzimanje vlasti desnih populista i ekstremista u Europskom parlamentu, pokazalo se nerealnim. Ideolog američkog predsjednika […]

Sudbonosni izbori, kako su izbore u Europskoj uniji ocijenile velike stranke političkog centra, ali nerijetko i javnost, a svakako jako važni, okončani su. Većina od tri četvrtine birača Europske unije i sada je, kao i do sada, glasala za proeuropske stranke. Preuzimanje vlasti desnih populista i ekstremista u Europskom parlamentu, pokazalo se nerealnim.

Ideolog američkog predsjednika Donalda Trumpa, Steve Bannon, koji se pola godine posvetio desničarskom rušenju Europe, nije učinio ništa. Osim onog očekivanog, stvaranja nereda. I uznemiravanja svih gdje se god pojavio. Da je uspio, ne bi se javno morao hvaliti kako je završeno integriranje Europe, tako da se može vratiti tamo odakle je došao na Stari kontinent.

Duboko nepoznavanje Europe i potpuno nerazumijevanje povijesti i tradicije te nacionalnih karakteristika, čovjeka čiji je jedini program rušenje svega postojećeg, učinilo je zapravo smiješnim. Opasan je vrlo, ali i ridikulozan kao i većina tih identitaraca i populista.

Pobornik oličenja mraka Dartha Vadera (zlokobnog lika iz Ratova zvijezda), pokretač alt-right pokreta u SAD i opskurnog desničarskog Breitbart News Networka, No, u Europi, može se reći na sreću, nema supermacista uopće niti toliko rasista, a nema toliko teoretičara zavjera da bi postali svi skupa mainstream, iako su ovi svoje ‘’blago’’ uspjeli prenijeti ovamo. Reakcija birača na ove izbore to je manipulatoru iz SAD pokazala jasno, svjesni svih onih koji rade na ‘’rasturanju’’ EU, izašli su na izbore u velikom broju i potvrdili EU.

Obećanje rasturača je ispunio samo talijanski ministar unutrašnjih poslova Mateo Salvini – stavivši se na čelo krajnje desnih snaga.

Liberalni, demokratski model u EU je pobijedio pa makar i s regionalno sumnjivim akcentima. U Francuskoj su desni populisti Marine Le Pen po drugi puta na europskim izborima pokazali kao najjača snaga u zemlji, ali za 0,80 posto prednosti pred pratiteljima. Marine Le Pen je imala takav rezultat, još i malo bolji, na prošlim eu izborima, ali joj to baš ništa posebno nije značilo na nacionalnoj razini niti će joj značiti za ikakav prevrat Francuske. Slučaj Žutih prsluka dobro to pokazuje, koji se ipak nisu kandidirali na eu izborima, pokreta koji je gotovo nestao jer je postao nasilan i rušilački – tu se nalaze ekstremisti svih vrsta – takvog ga zemlja ne treba.

U Italiji je trijumfirao Salvini, što nije iznenađenje, jer je na vlasti vlada krajnje desnice i populista. U Mađarskoj su desni populisti odavno državna stranka broj 1.

i sigurna pobjeda Victora Orbána se gotovo podrazumijevala. I u Poljskoj su ostali najjača snaga, iako su zabilježili pad glasova i dobili ozbiljne oponente u konzervativcima i građanskim snagama. Ali lošije nego očekivano su prošli desničari u Njemačkoj, Austriji, Danskoj, Nizozemskoj, Finskoj i Španjolskoj. Porast njihovih mandata u EU je u podnošljivim granicama, ali i u okvirima limita, kojeg prema pravilu postignu. Kako se nacionalistima neće uspjeti organizirati u jednom klubu zastupnika – nakon prošlih izbora iako nešto ojačani bili su u tri kluba – oni će remetiti rad parlamenta ali ga neće moći spriječiti, a pogotovo ne voditi.

Ali ono što je bilo sudbinsko na ovim izborima je jasno izjašnjavanje za zaštitu okoliša i političare koji zastupaju tu politiku. Zeleni val zapljusnio je dijelove EU i podario Zelenima čak i neočekivani porast glasova. Njihov zastupnički klub biti će najvjerojatnije veći nego klub zastupnika desnih populista, okupljenih oko Salvinija, što je veliki uspjeh. Očito su demonstracije i prosvjedi mladih u cilju zaštite klime, ali i iznevjerena očekivanja, mobilizirali birače mlađe od 30 godina. No, to se desilo samo u dijelovima Zapadne Europe, prije svega u Njemačkoj, Francuskoj, Portugalu, Luksemburgu, Švedskoj i Finskoj. U istočnoj i jugoistočnoj Europi Zeleni i politika zaštite životne sredine, nisu imali gotovo nikakvu ulogu, većina tih zemalja živi u snovima nacionalnih država.

Sudbina je snažno došla do etabliranih stranaka političkog centra, tzv. narodnih stranaka. Oba politička bloka i demokršćani i socijaldemokrati zabilježili su gubitak glasova, proporcionalan dobitku koji bilježe Zeleni i Liberali. Velike narodne stranke više neće biti u stanju, da jedna s drugom slažu većinu. Za to će im biti potrebni svakako Liberali, a možda i Zeleni. Jednostavna formula, prema kojoj bi glavni kandidat grupe koja je osvojila najveći broj glasova, a to su demokršćani, postao šef Europske komisije, a onda Parlamenta i Vijeća, više ne vrijedi i neće se tako dogoditi.

Sudbonosni izbori su odlučeni, u pravcu Europe, iako s fragmentiranim parlamentom. Na izbore je izašlo 50 posto birača, najviši odaziv u prošlih 20 godina. Porast broja ljudi koji su izašli na izbore nošen je nadprosječnom mobilizacijom birača u Njemačkoj, Francuskoj, Španjolskoj i Poljskoj. No, u nekim članicama EU poput Bugarske, Slovenije i Slovačke je izlaznost pala ili je ostala na zabrinjavajuće niskoj razini..

A, u Velikoj Britaniji, gdje su izbori s obzirom na predstojeći Brexit bili potpuno suvišni, izlaznost se nije srozala na nulu već je čak porasla, a birači su još jednom željeli dati oduška svojoj frustraciji i poslali su iznenađujuće veliki broj proeuropskih liberala u Strasbourg.

Europska unija ostaje ono, što je sve vrijeme bila: šarena i raznolika, koja je prisiljena na kompromise i suradnju.

Perfidno djelovanje novog populizma kojim se postepeno narušava postojeći ustroj precizno je objasnio Steve Bannon. Prvo, populist – brexitovac, Trump, brazilski predsjednik, netko treći – iznese sumnjivu, rubno bizarnu tvrdnju za koju dobar dio biračkoga tijela (ne)može procijeniti da je laž ili ludost, ili jedno i drugo. Poanta nije u tome što se govori, već u reakciji koju izgovoreno izazove. Nakon što svi protivnici takve retorike kažu da, ipak, nije dobro demonizirati cijelu jednu naciju, religiju ili rasu, Ne obazirući se na to, što je do reakcije liberalnih snaga došlo upravo radi rasplamsane retorike populista, ta reakcija koristi se kao ključan dokaz da, razni ljevičari, globalisti, liberali i kapitalisti zagovaraju prava manjina nad pravima većine i da bogataši koji s onime što imaju – malo njih, u odnosu na svijet, ima golemo bogatstvo – zagovaraju društvene promjene, bojeći se revolucionarnih promjena, ovih ili onih, koje ruše sve.

POPULARNE KATEGORIJE