U kratkom vremenu, dok su neki drugi, stariji od njega, bili dobri u Svjetskom kupu, Istok Rodeš je postao najbolji hrvatski skijaš. Mladi je Varaždinac, od naslova svjetskog slalomskog juniorskog prvaka, prošao je turbulentno, s usponima i padovima, do seniorskog svijeta skijanja. Kao i u tenisu, taj put nije jednostavan, a rijetko je strelovit.
S obzirom na uobičajenu skijašku odsutnost od doma, da bismo razgovarali s 22-godišnjakom koji ima i razigranosti i zrelosti, trebalo ga je ‘’uloviti’’.
– To je bilo sve dio nekakvog puta koji sam ja davno zamislio, samo mi je osvajanje bilo još veća motivacija za dalje. Od juniorskog naslova, trebalo mi je dvije sezone da se razvijem u seniorskoj konkurenciji. Bilo je teško, ali davno sam odlučio da hoću biti skijaš, uspio sam – govori o svom odrastanju na skijama.
Obitelj je posvećena njegovoj sportskoj karijeri, otac Mario je bio alpinist himalajac, a majka Davorka ritmička gimnastičarka, a to je zasigurno odredilo bavljenje sportom za Istoka. Sestra Nensi nije sportašica.
– Moj otac bio je dobar alpinist, koji je odlazio i na himalajske ekspedicije pa sam i ja s njim krenuo u planine. No, kako alpinizam može biti životno opasan sport, a moj otac je tako izgubio nekoliko prijatelja, stavio me na skije i to već kada sam imao samo dvije, a da bi već sa četiri godine rekao da ću ja biti dobar skijaš. Otac je i danas uz mene, uz trenera Kvasteka i servisera Ružića, vanjski je član mog tima koji je gotovo na svim mojim utrkama.
Mama ima svoj plesni studio s 200-tinjak djece, a bila je ritmička gimnastičarka. Za ples nemam nikakvog osjećaja, antitalent sam Sestra je rekla da je njoj na skijanju hladno i da može na skijanje s nama samo ako imamo dobar hotel s bazenom. Kako su roditelji mene prihvatili kako nekoga tko je svima, pa tako i profesorima u školi, kazao da mu je skijanje najvažnije, tako su i nju prihvatili kao nekoga tko hoće ići u školu i biti drukčije dijete – kaže Istok.
Djed na majčinoj strani bio je gradonačelnik Varaždina, a djed s očeve strane je bio zastupnik u Saboru.
– (smijeh) Mi smo malo čudna obitelj, neuobičajena, a ide nam.
Istok Rodeš jedini je hrvatski skijaš koji je osvojio slavnu dječačku utrku Toppolino (2011.) i svjetski juniorski naslov (2016. u Sočiju).
– Vjerujem da neću ostati i jedini!
Ljubav prema skijanju kod mladog je skijaša bez granica.
– Stao sam na skije s jednom godinom i nešto sitno, a tata mi je bio alpinist pa me jednostavno upoznao s planinama i skijanjem. ‘Skužio’ je da sam se zaljubio u skijanje i ništa me drugo nije zanimalo. Bilo je bitno da me roditelji nisu tjerali niti na jedan trening, već je svaki odlazak bio moja odluka i želja – objašnjava i ne zaboravlja reći ono što ga se i često pita:
– Nemam osjećaj da sam kao klinac u ičemu bio zakinut. Radio sam ono što volim i nitko me ni na što nije tjerao. Imao sam normalno djetinjstvo, a s mnogim frendovima iz tog vremena i danas sam super. Nekome su bitni izlasci, a meni su sportski rezultati.
Varaždinac je vrlo mlad, skijanjem vladaju kako se to voli reći, veliki dečki. Pred Rodešom je još mnogo godina na skijama. U Svjetskom kupu, na olimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima.
– Pa, nadam se da ćete gledati još desetak godina, moj cilj je barem dva puta nastupiti na olimpijskim igrama.
Iako je skroman i nenametljiv i lišen bilo kakve euforije, Rodešu je san biti najbolji.
– Ljubav prema skijanju i želja za biti najbolji. To su dvije stvari koje me vode u životu. Ovo prvo zasigurno nikad neće nestati jer ću skijati i kad se više ne budem mogao profesionalno natjecati. A kad ću završiti karijeru? Kad ostvarim ono što sam si zacrtao i kad nestane ono što me gura prema naprijed. Svakako želim pobjeđivati i biti prvi. Ne idem u utrku da bih bio sedmi ili osmi, nego da budem na postolju ili da bih pobijedio. Ono što trebam, kad sam se probio među seniorima, kontinuitet je, niz rezultata među najboljom desetoricom ili petnaestoricom.
Dok ne stekne stabilnost i postojanost na skijaškim padinama, slalom mu je glavna disciplina, no, s vremenom to će se proširiti.
– Volim sve četiri discipline. Vrlo je teško biti uspješan u Svjetskom kupu u sve četiri, iako je moguće imati pobjede u svakoj od njih. Za sebe mislim da u slalomu itekako mogu biti dominantan, a u ostale tri vrhunski. Za sada jednostavno tražim put kroz slalom da se probijem u Svjetskom kupu, a tek onda mogu razmišljati o ostalima. Najprije u kombinaciji pa onda i u drugima, a možda ću najprije pridodati veleslalom.
Završio je varaždinsku Prvu privatnu gimnaziju – koju pohađa i njegova sestra – sa solidnim uspjehom, s obzirom na odsustvo iz Varaždina pola godine. No, studij mu zasad nije na pameti. Jednog dana, može biti.
– Sad me ništa takvog ne zaokuplja. Takav sam, ono što me ne zanima, o tome na razmišljam da bi se bavio. Ali, naravno, tko zna što će biti jednog dana…
Slobodnog vremena, kao i većina sportaša, Istok nema previše.
– Cijeli dan mi je uglavnom ispunjen, nema baš mnogo vremena za nešto drugo osim skijanja. Kad imam slobodnoga vremena, onda gledam serije, igram videoigre, a često i kartamo. Veliki sam fan serija, sad gledam ‘Picky Blinderse’, ‘Suits’ i ‘Ballerse’, nedavno sam pogledao ‘Sinove anarhije’. Što se kartanja tiče, tu je sve jasno, kartam belu.
Nakon uspješnih utrka i zapaženih plasmana u Svjetskom kupu, za Rodeša se nešto, ipak, promijenilo, kažu da je jedan od najzanimljivijih djevojkama.
– Kako bi me to svaka hrvatska djevojka poželjela, nitko me ni ne prepoznaje, to baš nije moguće! – šali se na svoj račun istok. – Sad se mnogo više govori i piše o meni, ali ja to ne pratim nimalo.
