EKSKLUZIVNO SLOBODAN PROSPEROV NOVAK, POVIJEST NEČITANJA: Venecijansko groblje hrvatskih knjiga ili kako su Hrvati voljeli svoje klasike

Oduvijek su naši ljudi željeli znati nešto više o čitanju naših starijih knjiga, željeli su znati o tomu koliko su bile čitane, kolike su im bile naklade, koliko su pojedina izdanja trajala na tržištu i uostalom jesmo li mi danas bolji čitatelji od naših, ali više nema nepoznanica te se svako malo provode različite ankete, […]

Oduvijek su naši ljudi željeli znati nešto više o čitanju naših starijih knjiga, željeli su znati o tomu koliko su bile čitane, kolike su im bile naklade, koliko su pojedina izdanja trajala na tržištu i uostalom jesmo li mi danas bolji čitatelji od naših, ali više nema nepoznanica te se svako malo provode različite ankete, pobrajaju hitovi, uočavaju književni neuspjesi i hvale uspjesi. Pitali smo se, dakle, često, ali nismo znali odgovoriti na to pitanje iz prošlosti, na pitanje o tomu što su nekoć bili hitovi, a nije se znalo ni koliko je primjeraka naših kultnih knjiga, koje su obilježile hrvatsku duhovnost, uopće bilo tiskano i kakvim su se ritmom čitale.

Zbog nepostojanja tih podataka, a i zbog vlastite oholosti, mi smo naše pretke i njihove elite često idealizirali pa smo bili, a pokazat će se bez razloga, uvjereni kako je književnost prirodno bila stoljećima ukorijenjena u vrlo širokom narodnom spektru. Bili smo skloni vjerovati da se nekoć, za razliku od današnjeg vremena, više čitalo, da su se knjige gutale i dobro prodavale. Držićeva Tirena, Marulićeva Judita, Ranjinine Pjesni razlike, Gundulićeve Suze sina razmetnoga da su stoljećima bile hitovi. Često se kao argument toj davnoj intenzivnoj čitateljskoj navici isticalo onih nekoliko sačuvanih reklamnih letaka na kojima su venecijanski prodavači hrvatskih knjiga na svojim bancima na Riva degli Schiavoni nudili djela domaćih pisaca, koji su bili hitovi na hrvatskom Parnasu i koje su Hrvati kad bi se našli u Veneciji kupovali i onda nosili u svoj zavičaj.

Najstariji poznati knjižarski popis dostupnih knjiga pripadao je mletačkim tiskarima iz obitelji Ginammi i datiran je u 1633., a mlađi još slavniji popisi pripadali su knjižaru Bartolu Occhiju. Ti su popisi su često bili reproducirani i sačuvani su uglavnom u verzijama iz početka XVIII. stoljeća. Kao argument velikoj čitanosti knjiga među Hrvatima često se navodila činjenica da je mladi Fran Krsto Frankopan, čekajući na smaknuće u Bečkom Novom Mjestu, čitao najsuvremenije knjige pa da je tako prevodio u tamnici netom objavljenu Molièreovu komediju o Georgesu Dandinu. Čitanost se zatim potkrepljivala činjenicom sačuvanosti čak nekoliko stotina rukopisnih primjeraka Gundulićeva “Osmana”.

Senzacija o kojoj sada mogu obavijestiti javnost odnosi se na činjenicu da je sve što se do danas znalo o tržištu hrvatskim knjigama bilo velika obmana. Temelj takvoj tvrdnji nalazi se u novim i vrlo obilnim podacima koji nam stižu iz barokne Venecije, gdje se stoljećima nalazilo najvažnije nalazište hrvatskih knjiga i njihovih starijih izdavača. Sve što se zna o starijim hrvatskim čitateljskim navikama povezano je s tim gradom u kojem je otisnuto gotovo 75 posto svih hrvatskih knjiga do vremena Ljudevita Gaja i ilirskih preporoditelja. Ovi novi podaci o tržišnoj sudbini hrvatskih knjiga povezani su s trenutkom smrti jednoga venecijanskog knjižara 1678. Tada, kad su mrtvačevoj ostavštini prišli vjerovnici i javni bilježnici, bilo je u njegovu skladištu na tisuće neprodanih hrvatskih knjiga. Taj posve šokantan podatak nije ničim uzbudio proračunate venecijanske birokrate, nego su oni sve što su našli do u detalj popisali, ostavljajući vrlo precizne podatke o formatu, o cijeni, a onda i o količini tih neprodanih hrvatskih knjiga. Njihov popis pravo je književno groblje. Taj strašni popis dokaz je da Hrvati, jednako kao ni danas, nisu baš previše čitali i dokaz je da je Matoš bio u pravu kad je tvrdio da u nas ima, doduše, književnika, ali ne i književnosti! Zanimljivo je da je na tom venecijanskom strašnom popisu popisana čitava jedna hrpa današnjih rijetkosti hrvatske nacionalne knjižnice, ali ono što je strašno te su knjige s toga popisa ovdje u stanju totalne nepročitanosti i neprodanosti.

Taj dokument popis je naslova koji su se kod pokojnog knjižara kiselili neprodani i nečitani ne samo po nekoliko godina nego su neki ondje čamili i dulje od cijeloga stoljeća. Zaslugu da se došlo do ovoga šokantnog otkrića, koje vrlo precizno određuje sudbinu hrvatskih knjiga na tržištu u sredini 17. stoljeća, ima pokojni profesor knjižničarstva Aleksandar Stipčević, jedno vrijeme glavni urednik Hrvatskog biografskog leksikona, pisac slavne knjige o Ilirima i niza neprolaznih monografija o socijalnoj povijesti knjige. Krenulo se naime tragom jedne starije talijanske studije o venecijanskom izdavaču i knjižaru Marku Ginammiju, inače čovjeku našeg podrijetla kod koga su Hrvati rado tiskali knjige jer je on kao i njegovi preci poznavao naš jezik. U nekoj od fusnota te starije talijanske studije o Ginammiju našao je profesor Stipčević podatak da se u Veneciji u državnom arhivu čuva i jedan vrlo detaljni inventar hrvatskih knjiga koje su u trenutku smrti nađene u skladištu venecijanskog slabije poznatog knjižara Francesca Brogiollija.

I doista u venecijanskom arhivu sačuvan je taj dokument kojim se baš i ne možemo ponositi, taj popis u čijim jedinicama hrvatska čitateljska navika umire od stida. Evo o čemu se radi!

Venecijanski javni bilježnik koji je nakon Brogiollijeve smrti sačinio inventar njegova magazina nije, naravno, znao hrvatski jezik. Zbog toga je njegov popis vrlo živopisan, a pokatkad nama danas smiješan, ali je činjenica da se svi detalji tog inventara mogu danas razjasniti i razumjeti. Bilježnikova je zadaća bila popisati svu zatečenu Brogiollijevu ostavštinu, on je nakanio naznačiti količinu i vrijednost nađenih predmeta. Knjigama koje je zatekao bilježnik je davao vrlo sažete opise, u nekim slučajevima on i nije znao razlikovati autora od naslova pa je tako knjige Ivana Bunića Vučića nazvao Vochia misleći da im je piščev nadimak naslov! A ima slučajeva kada se sam taj bilježnik, ili uz nečiju pomoć, odlučio prevoditi hrvatske naslove na talijanski jezik. U nekim prilikama griješio je zbog brzopletosti pa bi mu Hektorovićevo “Ribanje” postalo “Ribaine”, a ima slučajeva kada je naslovnice hrvatskih knjiga fiksirao do neprepoznatljivosti.

Ipak, njegov inventar ima stanovitu pravilnost pa se sastoji od precizno uspostavljenih vijesti o broju primjeraka knjiga što ih je popisivač zatekao u knjižarevu posjedu, a onda još slijedi rekonstrukcija naslova knjige. Naveden je njezin format, a onda i cijena koju je bilježnik odredio sam ili je ona već bila određena. Cijenu je navodio u mletačkim lirama i soldinima. Uz veći dio popisanih knjiga stavljao je i oznaku jezičnog medija pa mu je oznaka in slavo svakako imala značiti da će se isti naslov i ubuduće teško prodavati. Zaključak je nakon čitanja ovoga dokumenta da je u ovom mletačkom skladištu bilo oko 30.000 neprodanih izdanja starih hrvatskih pisaca. Čitavo jedno knjižnično groblje. I sad neka netko kaže da Hrvati sve manje čitaju, da su slavna vremena iza nas. Kako to reći kad je nakon čitanja ovog venecijanskog dokumenta jasno da što se tiče slavnih vremena ona mogu biti tek pred nama a nikako iza nas.

Toliko sam htio reći o ovoj temi, ali ne da bih uzdrmao nacionalni ponos nego da mu dadem nešto razloga za upitanost i promjenu. Danas kad je svugdje oko nas u snaženju pobjednički mentalitet neka snažnije uputi prema knjigama i njihovom čitanju.

POPULARNE KATEGORIJE

Cookies nam pomažu pri pružanju usluga. Korištenjem naših usluga, prihvaćate naše korištenje cookies-a. Vidi više

Cookies Kolačići (COOKIES) Kako bi ova web stranica radila ispravno te da bismo bili u stanju vršiti daljnja unaprjeđenja stranice u svrhu poboljšavanja Vašega iskustva pregledavanja, ova stranica mora na Vaše računalo spremiti malenu količinu informacija (cookies) . Preko 90 % svih web stranica koristi ovu praksu, no prema odredbama Europske unije od 25. ožujka 2011. obvezni smo prije spremanja kolačića zatražiti vaš pristanak. Korištenjem web stranice pristajete na uporabu kolačića. Blokiranjem kolačića i dalje možete pregledavati stranicu, no neke njezine mogućnosti neće Vam biti dostupne. Što je kolačić? Kolačić je informacija spremljena na Vaše računalo od strane web stranice koju posjetite. Kolačići obično spremaju Vaše postavke, postavke za web stranicu, kao što su preferirani jezik ili adresa. Kasnije, kada opet otvorite istu web stranicu internetski preglednik šalje natrag kolačiće koji pripadaju toj stranici. Ovo omogućava stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Kolačići mogu spremati širok raspon informacija uključujući osobne informacije (kao što je Vaše ime ili adresa e-pošte). Ipak, ova informacija može biti spremljena jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu. Zadane aktivnosti spremanja i slanja kolačića Vama nisu vidljive. Ipak, možete promjeniti postavke internetskog preglednika tako da možete sami birati hoćete li zahtjeve za spremanje kolačića odobriti ili odbiti, da pobrišete spremljene kolačiće automatski pri zatvaranju internetskog preglednika i slično. Kako onemogućiti kolačiće Isključivanjem kolačića odlučujete da li hoćete dopustiti pohranjivanje kolačića na vašem računalu. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem internetskome pregledniku. Za informacije o postavkama kolačića, odaberite internetski preglednik koji koristite. Chrome Firefox Internet Explorer 11 Internet Explorer 7, 8, 9, 10 Safari Opera Ako onemogućite kolačiće, nećete moći koristiti neke od funkcionalnosti na web stranicama Vipneta. Što su privremeni kolačići? Privremeni kolačići ili kolačići sesije uklanjaju se s računala po zatvaranju internetskog preglednika. Pomoću njih web-mjesta pohranjuju privremene podatke, poput stavki u košarici za kupnju. Što su stalni kolačići? Stalni ili spremljeni kolačići ostaju na računalu nakon zatvaranja internetskog preglednika. Pomoću njih web-mjesta pohranjuju podatke, kao što su ime za prijavu i zaporka, tako da se ne morate prijavljivati prilikom svakog posjeta određenom mjestu. Stalni kolačići ostat će na računalu danima, mjesecima, čak i godinama. Što su kolačići od prve strane? Kolačići prve strane dolaze s web-mjesta koje gledate, a mogu biti stalni ili privremeni. Pomoću tih kolačića web-mjesta mogu pohraniti podatke koje će ponovo koristiti prilikom sljedećeg posjeta tom web-mjestu. Što su kolačići treće strane? Kolačići treće strane dolaze s reklama drugih web-mjesta (kao što su skočne ili bilo koje druge reklame) koje se nalaze na web-mjestu koje gledate. Pomoću tih kolačića web-mjesta mogu pratiti korištenje interneta u marketinške svrhe. Da li objektivno.hr koristi kolačiće? Da, s primarnim ciljem kako bi naše web stranice vam omogućile bolje korisničko iskustvo. Kakve kolačiće koristi objektivno.hr i zašto Privremeni kolačići (engl. Session cookies) – to su privremeni kolačići koji ističu (i automatski se brišu) kada zatvorite internetski preglednik. Objektivno.hr ih koristi da omogući pristup sadržaju i omogući stvari koje možete učiniti kada se prijavite sa svojim podacima na objektivno.hr. Trajni kolačići (engl. Persistent cookies) – obično imaju datum isteka daleko u budućnosti te će ostati u vašem pregledniku, dok ne isteknu, ili dok ih ručno ne izbrišete. Objektivno.hr koristi trajne kolačiće za funkcionalnosti kao što su “Ostanite prijavljeni”, što korisnicima olakšava pristup stranicama kao registriranom korisniku. Također koristimo trajne kolačiće kako bi bolje razumjeli navike korisnika, tako da možemo poboljšati stranicu prema vašim navikama. Ova informacija je anonimna – ne vidimo individualne podatke korisnika. Da li na web-stranici ima kolačića treće strane? Ima nekoliko vanjskih servisa koji korisniku spremaju limitirane kolačiće. Ovi kolačići postavljeni su za normalno funkcioniranje određenih mogućnosti koje korisnicima olakšavaju pristup sadržaju. Za mjerenje posjećenosti objektivno.hr koristi Google analytics. Ako želite onemogućiti da vam navedeni servis spremaju kolačiće, možete to učiniti: Google Analytics Opt-out. Objektivno koristi kolačiće u svrhu oglašavanja vlastitih proizvoda i usluga, te usluga i proizvoda svojih partnera koji bi korisnika mogli zanimati. Prikazivanje oglasa koje korisniku dostavlja objektivno.hr ili partner omogućuje se putem kolačića koje objektivno.hr, odnosno treća strana može postaviti u Web-preglednik korisnika. Korisnik uvijek može samostalno regulirati primanje kolačića putem postavki svojeg Web preglednika. Dodatne informacija oko isključivanja kolačića Trenutno postoji nekoliko web-stranica za isključivanje pohranjivanja kolačića za različite servise. http://www.allaboutcookies.org/ http://www.youronlinechoices.eu/

Close