EKSKLUZIVNO SLOBODAN PROSPEROV NOVAK: Zagonetni Ivan Krušala, hrvatski književnik i crnac, osvojio je Rusiju prije gotovo 400 godina

Vrlo aktualna priča o tomu kako je jedan hrvatski književnik, k tomu još i crnac, prije 398. godina o ruskoj geografiji doznao čak i više od današnjih hrvatskih navijača. Ovaj veliki putnik o svom je višegodišnjem putovanju ostavio trag u jednom neobičnom sonetu nakon kojega je poludio i vratio se u svoj rodni grad na […]

Vrlo aktualna priča o tomu kako je jedan hrvatski književnik, k tomu još i crnac, prije 398. godina o ruskoj geografiji doznao čak i više od današnjih hrvatskih navijača. Ovaj veliki putnik o svom je višegodišnjem putovanju ostavio trag u jednom neobičnom sonetu nakon kojega je poludio i vratio se u svoj rodni grad na obali hrvatskog Jadrana.

U ovim danima ponosa i slave hrvatskog nogometa ruska geografija postala je našom svakodnevicom. Svi s lakoćom nabrajaju tamošnje gradove, rijeke i planine, preseljavaju se s Modrićem i njegovim momcima širokim prostranstvima Rusije. Upravo zato odlučih ispričati priču o jednom neobičnom hrvatskom književniku kojemu je u prvoj polovici 18. Stoljeća ruska geografija postala sudbina. Priča je to neobična o našem književniku koji je, da ova priča bude još luđa, bio crnac pa je svakako on prvi, a čini mi se za sada i jedini hrvatski književnik te rase. On se kao dječarac zvao Hasan Usagić bio je Turčin , ustvari podrijetlom iz Mistre na grčkom Peloponezu. Postao je hrvatskim piscem nakon što su ga Peraštani u jednoj bitci potkraj 17. stoljeća u vodama sjeverne Afrike za vrijeme žestoke pomorske bitke. Preplašenog dječarca Hasana odvode pobjednici najprije u Perast gdje ga otkupi i posini neki Matija iz roda Krušala, građanin peraški koji ne imaše vlastita poroda. Dječaka prevedu na kršćansku vjeru, te on preuzme »poćajkovo« prezime, a na krstu mu dadoše ime Ivan.

Sa stravom Ivan se Krušala čitavog života prisjećao one pomorske bitke. Svaki put kad su pod perašku rivu stizali okrvavljeni brodovi puni turskih zarobljenika, u duši bi se dječakovoj obnavljale strašne slike, oživljavali neugodni vonjevi izmiješanog puščanog praha, krvi i znoja, vidio bi Ivan alias Hasan zakrvavljeno purpurno more, čuo bi predsmrtne hroptaje ranjenih pomoraca. S tim sjećanjima, mladić je iz Perasta otišao na studij teologije. Najdulje se školovao u Rimu, i to upravo na Kolegiju za svježe pokrštenike, a onda je svoje apeninsko učenje okončao još i doktoratom u Padovi. Vrativši se 1704, kući u Perast učen i čvrst u vjeri, jedno je vrijeme zamjenjivao na dužnosti i peraškog opata. Upravo tada, valjda da stavi ljutu travu na ljutu ranu svojih sjećanja, spjeva ovaj crnac omanji ep Od boja Peraškoga u kojem, kako sam kaže, »malo vještan od jezika slovinskoga«, opjeva tursku opsadu Perasta iz godine 1654. i pojavu Gospe, koju on zove Ženom s velikim slovom Ž, a koja se usred krvave bitke ukazala na vrhu tvrđave i svojom sjajnom, svijetlom i bijelom pojavom na čudesan način zaustavila turski napad. Bio je taj spjev o i svojevrstan uvod u drugi, ruski i posvema začudni, dio Ivanova života.

Perast je, čini se napustio u proljeće 1719. Naglo je isplovio za Veneciju ne rekavši nikome ništa o svojim namjerama i o razlozima svoga puta. Čini se da ga je na odlazak pismima nagovorio Matija Zmajević, i sam Peraštanin, koji je u to vrijeme bio prognanik i koji će koju godinu kasnije postati admiral flote Petra Velikoga u Petrogradu, te utemeljitelj ruske riječne mornarice na Donu, a pred smrt i guverner u Astrahanu.

Ivan se Krušala neko vrijeme prema njegovoj sugestiji zadržao u Mlecima gdje je upoznao jednu grupu budućih ruskih mornara i budućih pomorskih zapovjednika koje je podučavao talijanskom jeziku. Na lagunama se dao nagovoriti, od tajnog savjetnika ruskog cara ,nekog Crnogorca Save Vladisavića, da se na neko vrijeme preseli u Petrograd i da ondje nastavi svoju učiteljsku karijeru. Nemiran duh Ivanov ponudu prihvati i došavši u Petrograd neko vrijeme se ,kako se vidi iz dokumenata, ondje smirio te je mirno podučavao talijanskom jeziku tamošnje pomorce, ali i svakoga drugoga koji je takvu poduku uopće htio. U Petrogradu živio je Krušala sve do 1725, nesvjesno pripremajući novu fazu ruskog mediteranskog imperijalizma koji će buknuti posebno u drugoj polovici 18. stoljeća, a koji neće izgubiti energiju čak ni u našem vremenu, barem sve do ulaska Crne Gore u NATO ali to je već sad druga priča. Ona zbog koje pričam život ovog crnog hrvatskog književnika tek je sad počinjala! Naime svoj monotoni učiteljski život Ivanu je Krušali dozlogrdio i u njemu se jednog hladnog petrogradskog dana nešto prelomi, te on naglo odluči otići pješke što na konju preko čitave Rusije, sve tamo do Kine. Kao što je nekoć žurno i skrivećki napustio Perast i otputio se u Veneciju, tako je i sada žurno i tajanstveno otišao na svoj neobičan put.

Za vrijeme putovanja od Petrograda do Vladivostoka na dalekom istoku i natrag nije se, čini se, bavio nekim prethodno obavještajnim ili kartografskim poslom. Njega su tek primamile daljine, osjetio je zov velikog i nepoznatog ruskog carstva. Moguće je da je njegova zadaća bila posvema sportska jer, propješačivši čitavu europsku i azijsku Rusiju stvar je posve zamjerna. Bilo kako bilo Ivan Krušala na petrogradski dvor vratio se 1729, dakle točno četiri godine nakon polaska, a da sa sobom nije donio ništa drugo nego tek jedno majušno književno djelo, jedan od najčudnijih soneta ikada napisanih u povijesti svjetske književnosti. I dok su se drugi sa sličnih putovanja vraćali s naramcima rukopisa i diplomatskih promemorija, s putopisima i zbirkama crteža, kolekcijama leptira i čudnih biljaka, ili s učenim traktatima i arheološkim nalazima, Ivan Krušala, hrvatski književnik turskog podrijetla, vratio se u Petrograd sa svoga ruskog putovanja samo s jednim jedinim sonetom u kojem je vrlo pedantno i posvema vjerno opisao najznamenitije toponime što ih je susreo na svom putu. Krušalin izvorno na talijanskom napisani sonet ima nešto dulji podnaslov Put perastanskog opata viteza Crussale od carskoga Petrograda po Velikoruskom carstvu sve do Kine, a u prijevodu Mate Marasa napravljenom za ovu prigodu taj sonet glasi:

Mraznim stazama od Moskve do Ingrije,
pa Vladimir, Murom, te Nisovu, Oku,
na kolima prijeđoh, i Volgu duboku,
gdje Čeremiš pogan jed u srcu krije.
Prijeđoh preko Vjatke k Permu, u ravnicu
rijeke Kame kojoj Sal izvore tvori,
te šumama kročih prema Rifej–gori
po vječnom snijegu kroz užas i tmicu.
Suhih nogu zatim Ob i Tobol prođoh,
i Jenisej, diku cijele Sibirije,
minuh pustu već barabinsku nizinu.
Niz Imav u Saku u Tungusku dođoh,
kroz neplodan Daur, preko Mongolije,
desno od Koreje, stigoh i u Kinu
pred kojom se uzdizaše
drevni zid ko čudo–uzaludna stijena
spram divljih Tatara, ljubitelja plijena.

Kao da se čitava ruska geografija uselila u ovaj nepravilni Krušalin sonet, u to djelo koje je svojevrsni putopisni haiku, geografska autopsija Rusije, tekst po svemu izniman i neponovljiv. Bio je Krušala vjerojatno prvi Hrvat a svakako i prvi crnac koji je uopće posjetio Kineski zid, ali njemu to i nije bilo posebno čudo. Za ovoga najvećeg patnika među domaćim tadašnjim književnicima, najveće čudo bilo je da je taj drevni čudesni zid ustvari jedna »uzaludna stijena«. Jer dok govori o uzaludnosti, Krušali svakako treba vjerovati na riječ, barem stoga jer je on bio ekspert za uzaludnost. Sudeći po ovom jedinstvenom putopisnom sonetu Krušalin put ipak nije bio uzaludan. Naime, nakon četiri godine pisac se s putovanja vratio ne samo s tim, svakako jednim od najluđih soneta hrvatske književnosti, nego je za vrijeme toga putovanja i sam poludio. Kako svjedoče neki, ne baš neuvjerljivi izvori, Krušala je u Petrograd stigao potpuno poremećena uma, ali je ipak još bio toliko svjestan da se požuri što prije vratiti u svoju adoptivnu domovinu, u svoj Perast. Tu je, pomračene svijesti, odmah po povratku i preminuo, i to u prosincu 1735. samo 293. godine prije nego što je ruskim putevima, što željeznicom, što zrakoplovima, što autobusima, što vlastitim prijevozom, autima, biciklima i mopedima tisuće Hrvata putovali za svojim nogometaškim herojima.

Za nas je danas ovaj Ivan Krušala alias Hasan Usagić bio i ostao zagonetkom. Naime, njegov život dobar je poučak o uzaludnosti ili je ovo možda priča o čovjeku koji je u ruskim prostranstvima i pred Kineskim zidom prije trio stoljeća iskušavao nešto najvažnije: on je ondje pokušao izmjeriti dubinu svoje duše. A mi danas u Rusiji mjerimo svoju sposobnost da budemo nacija koja može pobijediti i sebe i druge.

POPULARNE KATEGORIJE

Cookies nam pomažu pri pružanju usluga. Korištenjem naših usluga, prihvaćate naše korištenje cookies-a. Vidi više

Cookies Kolačići (COOKIES) Kako bi ova web stranica radila ispravno te da bismo bili u stanju vršiti daljnja unaprjeđenja stranice u svrhu poboljšavanja Vašega iskustva pregledavanja, ova stranica mora na Vaše računalo spremiti malenu količinu informacija (cookies) . Preko 90 % svih web stranica koristi ovu praksu, no prema odredbama Europske unije od 25. ožujka 2011. obvezni smo prije spremanja kolačića zatražiti vaš pristanak. Korištenjem web stranice pristajete na uporabu kolačića. Blokiranjem kolačića i dalje možete pregledavati stranicu, no neke njezine mogućnosti neće Vam biti dostupne. Što je kolačić? Kolačić je informacija spremljena na Vaše računalo od strane web stranice koju posjetite. Kolačići obično spremaju Vaše postavke, postavke za web stranicu, kao što su preferirani jezik ili adresa. Kasnije, kada opet otvorite istu web stranicu internetski preglednik šalje natrag kolačiće koji pripadaju toj stranici. Ovo omogućava stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Kolačići mogu spremati širok raspon informacija uključujući osobne informacije (kao što je Vaše ime ili adresa e-pošte). Ipak, ova informacija može biti spremljena jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu. Zadane aktivnosti spremanja i slanja kolačića Vama nisu vidljive. Ipak, možete promjeniti postavke internetskog preglednika tako da možete sami birati hoćete li zahtjeve za spremanje kolačića odobriti ili odbiti, da pobrišete spremljene kolačiće automatski pri zatvaranju internetskog preglednika i slično. Kako onemogućiti kolačiće Isključivanjem kolačića odlučujete da li hoćete dopustiti pohranjivanje kolačića na vašem računalu. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem internetskome pregledniku. Za informacije o postavkama kolačića, odaberite internetski preglednik koji koristite. Chrome Firefox Internet Explorer 11 Internet Explorer 7, 8, 9, 10 Safari Opera Ako onemogućite kolačiće, nećete moći koristiti neke od funkcionalnosti na web stranicama Vipneta. Što su privremeni kolačići? Privremeni kolačići ili kolačići sesije uklanjaju se s računala po zatvaranju internetskog preglednika. Pomoću njih web-mjesta pohranjuju privremene podatke, poput stavki u košarici za kupnju. Što su stalni kolačići? Stalni ili spremljeni kolačići ostaju na računalu nakon zatvaranja internetskog preglednika. Pomoću njih web-mjesta pohranjuju podatke, kao što su ime za prijavu i zaporka, tako da se ne morate prijavljivati prilikom svakog posjeta određenom mjestu. Stalni kolačići ostat će na računalu danima, mjesecima, čak i godinama. Što su kolačići od prve strane? Kolačići prve strane dolaze s web-mjesta koje gledate, a mogu biti stalni ili privremeni. Pomoću tih kolačića web-mjesta mogu pohraniti podatke koje će ponovo koristiti prilikom sljedećeg posjeta tom web-mjestu. Što su kolačići treće strane? Kolačići treće strane dolaze s reklama drugih web-mjesta (kao što su skočne ili bilo koje druge reklame) koje se nalaze na web-mjestu koje gledate. Pomoću tih kolačića web-mjesta mogu pratiti korištenje interneta u marketinške svrhe. Da li objektivno.hr koristi kolačiće? Da, s primarnim ciljem kako bi naše web stranice vam omogućile bolje korisničko iskustvo. Kakve kolačiće koristi objektivno.hr i zašto Privremeni kolačići (engl. Session cookies) – to su privremeni kolačići koji ističu (i automatski se brišu) kada zatvorite internetski preglednik. Objektivno.hr ih koristi da omogući pristup sadržaju i omogući stvari koje možete učiniti kada se prijavite sa svojim podacima na objektivno.hr. Trajni kolačići (engl. Persistent cookies) – obično imaju datum isteka daleko u budućnosti te će ostati u vašem pregledniku, dok ne isteknu, ili dok ih ručno ne izbrišete. Objektivno.hr koristi trajne kolačiće za funkcionalnosti kao što su “Ostanite prijavljeni”, što korisnicima olakšava pristup stranicama kao registriranom korisniku. Također koristimo trajne kolačiće kako bi bolje razumjeli navike korisnika, tako da možemo poboljšati stranicu prema vašim navikama. Ova informacija je anonimna – ne vidimo individualne podatke korisnika. Da li na web-stranici ima kolačića treće strane? Ima nekoliko vanjskih servisa koji korisniku spremaju limitirane kolačiće. Ovi kolačići postavljeni su za normalno funkcioniranje određenih mogućnosti koje korisnicima olakšavaju pristup sadržaju. Za mjerenje posjećenosti objektivno.hr koristi Google analytics. Ako želite onemogućiti da vam navedeni servis spremaju kolačiće, možete to učiniti: Google Analytics Opt-out. Objektivno koristi kolačiće u svrhu oglašavanja vlastitih proizvoda i usluga, te usluga i proizvoda svojih partnera koji bi korisnika mogli zanimati. Prikazivanje oglasa koje korisniku dostavlja objektivno.hr ili partner omogućuje se putem kolačića koje objektivno.hr, odnosno treća strana može postaviti u Web-preglednik korisnika. Korisnik uvijek može samostalno regulirati primanje kolačića putem postavki svojeg Web preglednika. Dodatne informacija oko isključivanja kolačića Trenutno postoji nekoliko web-stranica za isključivanje pohranjivanja kolačića za različite servise. http://www.allaboutcookies.org/ http://www.youronlinechoices.eu/

Close