EKSKLUZIVNI INTERVJU IVO JOSIPOVIĆ: ‘Hrvatska nije tužna zemlja’

Predsjednik Ivo Josipović u razgovoru za Objektiv govori o lošim i dobrim potezima vlade, imidžu države u svijetu i stanju u medijima ▪ Je li Hrvatska danas tužna država? Ne bih rekao da je Hrvatska tužna država. Ima, naravno, pojava koje nas čine tužnima – primjerice, ono što se nedavno dogodilo u Vukovaru – ali, […]

Predsjednik Ivo Josipović u razgovoru za Objektiv govori o lošim i dobrim potezima vlade, imidžu države u svijetu i stanju u medijima

▪ Je li Hrvatska danas tužna država?

Ne bih rekao da je Hrvatska tužna država. Ima, naravno, pojava koje nas čine tužnima – primjerice, ono što se nedavno dogodilo u Vukovaru – ali, Hrvatska je, rekao bih, i zemlja u kojoj ima i uspjeha, i optimizma, i mnogo osobne i obiteljske sreće. Mi smo mala zemlja, međusobno se ipak dobro poznajemo i mislim da moramo brinuti jedni za druge, voditi računa o tome da se međusobno ne sukobljavamo i da ne radimo jedni protiv drugih. Trošimo mnogo vremena na stvari koje ponekad druge čine nesretnima, umjesto da više vodimo računa o tome da je život kratak, da ga treba iskoristiti najbolje što možemo i da najčešće možemo uskladiti svoje želje sa željama i potrebama drugih ljudi. Više puta sam rekao da je Hrvatska danas ipak jedna manje-više „normalna” zemlja, sve sličnija drugim europskim državama. Htio bih da budemo i bolji od toga, ali na tome moramo raditi svi zajedno i solidarno.

▪ Primjetno je  da u gotovo svakom javnom istupu pokušavate ohrabriti hrvatske građane, uliti im optimizam. Zlobnici bi rekli da je to stoga što zapravo po Ustavu i nemate pravih ovlasti, pa Vam preostaje jedino verbalno. Ne slažem se s time, no, imaju li te Vaše poruke utjecaja na građane? Što Vam govore kada s njima razgovarate?

Ustavna i politička pozicija Predsjednika Republike – dakle, bez obzira na njegove ili možda jednog dana njezine osobine kao osobe – doista je takva da je javni zagovor jedno od najjačih sredstava koje pripada toj funkciji. Vjerujem u uvjeravanje, u razum, u sposobnost ljudi da razgovaraju i da ne samo slušaju nego i čuju. To je bit demokracije.

Demokracije nema u društvu u kojem argumenti nemaju nikakvu snagu. Demokracija je stalna rasprava o relevantnim društvnim pitanjima, o onima koja su legitimno u javnoj sferi. Kad ne bismo vjerovali u ljudski razum, u sposobnost da se čuje i razumije argument onog drugog, ne bi nam preostalo ništa osim sile – a silu treba izbjegavati. Nadam se da moje poruke zvuče realistično, a ne ni pretjerano pesimistično ni pretjerano optimistično. Moja je dužnost i da upozorim kad vidim da neke stvari ne vode u dobrom smjeru, ali i da ohrabrim one koji rade u korist javnog dobra. To i činim. Politička snaga koju predsjedniku daje činjenica neposrednog izbora od građana često je važnija od neke formalne ovlasti.

▪ U nekoliko ste navrata kritizirali rad vlade, poput ”glasa razuma”. Nije mi namjera ”navlačiti” Vas kontra Milanovićeve ekipe, jer očito rade najbolje kako znaju, ali što biste Vi izdvojili kao njihove kvalitetne poteze, a gdje su promašili?

Mislim da ova vlada dobro radi svoj posao, ali – kao i u slučaju svake druge vlade – ponekad ima stvari za koje svaki naš građanin, pa tako i ja, mislimo da bi se mogli bolje odraditi. Kad se kritizira, važno je biti fair i konstruktivan. Ne smijemo zaboraviti da je svaka vlada – baš kao i svaki predsjednik Republike – u našoj zemlji demokratski izabrana, i da konačnu riječ o njenom uspjehu ili euspjehu imaju građani. Među uspjesima sadašnje vlade istakao bih uvođenje reda i odgovornosti u mnogim područjima: počevši od financijskih i poreznih pitanja, preko popisa birača do reguliranja statusa građevina itd. Vlada je uspješno uvela zemlju u Europsku uniju, što je velikim dijelom i zasluga prethodnih vlada, koje su na tome uporno i uspješno radile.

Općenito, sadašnja vlada je podigla razinu poštivanja zakonitosti, nastavila je borbu protiv korupcije i kriminala, a također je nastavila i sa politikom zaštite manjinskih i ljudskih prava – što su sve vrlo pozitivni pomaci. Kad se radi o kritici, radije je izravno upućujem kad mislim da treba, nego preko medija. No, kao i većina naših građana, smatram da bi se puno više moralo napraviti u pitanjima gospodarskog oporavka, a naročito zapošljavanja – posebno mladih ljudi.
Ali, ima i drugih subjekata u samom gospodarstvu koji imaju odgovornost za sadašnje stanje i obavezu da rade na gospodarskom oporavku. U slabije točke Vladina djelovanja ubrojio bih i određenu nespretnost u tretiranju nekoliko „velikih ideoloških pitanja” kojima se država bavi već mjesecima.

▪ Je li, po Vašem mišljenju, porezna presija na građane ipak prevelika? Na koncu doista sve ide po našim džepovima, a oni su već odavno prazni.

Odgovor ovisi o tome što očekujemo od države. Danas, kada je kriza zaista velika i kada je socijalna država na velikim iskušenjima, važno je da se teret očekivanih socijalnih benefita, od kvalitetnog zdravstva, besplatnog obrazovanja, do socijalne skrbi, što urednije ostvaruje. A trošak je moguće namiriti samo iz poreza. Čudi me da neki mediji težnju da se uredno naplaćuju postojeći porezi, dakle, ne uvođenje novih poreza, tretiraju kao pojačanu poreznu presiju.

No, kao građaninu mi je važno da se novac koji se ubire porezima troši transparentno i u korist javnog tj. općeg interesa. Mi smo dosad imali dva problema: prvi je bio u tome što su mnogi uspjevali izbjeći plaćanje poreza, a drugi – što je puno novca završilo u privatnim džepovima.

To vidimo kroz suđenja za korupciju i kriminal. Također, čak i gdje nije bilo korupcije i kriminala, ponekad se novac poreznih obveznika trošio nerazumno i bez ikakvih učinaka. Koraci koji su učinjeni pod ovom vladom su koraci u dobrom smjeru – a važno je i da se u tome ustraje. Porez nije samo „namet”, to je instrument povezivanja građana s državom i to na način da građanin osjeti i vidi da je on vlasnik države, da je država njegov instrument, a da joj je on „gazda”. To je ključno ne samo za funkcioniranje države, nego i za njen demokratski karakter. A posebno u vremenima krize, bitno je da se teret javnih izdataka rasporedi pravedno, da oni koji imaju više, više i participiraju.

▪ Hipotetički – kada biste Vi bili predsjednik Vlade, što biste prvo učinili?

To je doista hipotetičko pitanje. Vjerujete mi – posao kojeg obavljam je toliko zahtjevan da ne tražim novi, niti se u tom smislu mogu postaviti u „cipele” premijera. Ali, zasigurno, zajedno s cijelom Vladom, tražio bih način da se potakne gospodarski razvoj. Sigurno i Vlada premijera Milanovića nastoji isto. Ono što mislim da bi svaka vlada trebala prvo učiniti jest otklanjanje brojnih birokratskih, često potpuno nerazumnih i tromih procedura koje odbijaju i domaće, i strane ulagače.

▪ Puno putujete – kakva je percepcija Hrvatske u svijetu?

Mislim da je ona bolja nego što je bila ikad ranije. Ulazak u Europsku uniju je povećao ne samo ugled naše zemlje, nego i njen utjecaj. Postali smo vidljiviji. Povrh toga, mnogi ljudi našu zemlju poznaju – bili su ovdje kao gosti, najčešće kao turisti. Važno je da nas bolje prepoznaju i po proizvodima i po brendovima, ali na tome moramo još raditi. Ukratko, mislim da nemamo većih problema s identitetom, niti s percepcijom drugih o nama. Ali, ima i negativnih napisa, posebno kada je riječ o primjerima netolerancije, korupcije ili ugrožavanja ljudskih prava.

Posljednji vukovarski događaji imali su vrlo loš odjek među stranim diplomatima i medijima. Slično je i s povremenim nacionalističkim ispadima ili aktima kojima se direktno ili indirektno priziva ustaštvo, poput Šimunićeva ispada na utakmici s Islandom. Ni lutanje vezano za europski uhidbeni nalog nije doprinijelo ugledu Hrvatske. Ali, zato je sve više pozitivnih napisa i komentara o Hrvatskoj, njenim ljepotama i uspjesima naših ljudi, koje, izgleda, više zapažaju strani nego naši mediji.

▪ Što bismo mogli učiniti pa da konačno doista postanemo zanimljiva destinacija za inozemne ulagače, osim što godinama slušamo kako oni odustaju jer ne mogu preskočiti silne birokratske prepreke?

Trebali bismo se prestati bojati da će nas netko drugi „okupirati” kroz investicije, ili da će nas „opljačkati”. I mene ponekad čudi da smo tako zatvoreni prema stranim investicijama, a svake godine k nama dolaze milijuni stranaca. Mnogi naši ljudi radili su u inozemstvu. Dakle, strance i strane poduzetnike dobro poznajemo. Mislim da je u našoj svijesti još uvijek vrlo jaka protekcionistička svijest – očekivanje da nas netko mora „zaštititi” pred drugima, a naročito pred strancima. Mnogi se plaše stranih investitora, jer se suviše oslanjaju na razne mjere poticanja i zaštite od strane države. Ali, na otvorenom tržištu država nije glavni akter. Ona je tu samo u slučaju krajnjeg problema, ali ne i kao stalni oslonac. Oni koji se stalno oslanjaju na druge, nikad neće sami naučiti hodati.

Nemamo se čega plašiti – niti smo manje sposobni niti manje marljivi od ostalih u svijetu. Uostalom, i naši ljudi imaju priliku investirati drugdje, pa i to treba iskoristiti. A kao pravnik, prepoznajem brojne komplicirane i trome procedure, nerazumne birokratske zahtjeve i odsustvo nužne fleksibilnosti države kao servisa kvalitetnog gospodarstva. Kao što sam rekao prije, nastojao bih otvoriti Hrvatsku kao atraktivno tržiše, ponajprije otklanjanjem brojnih birokratskih zapreka s kojima se sreću gospodarstvenici, domaći i strani.

▪ U osjetljivom pitanju Crkve mislite li da je ona možda prešla granicu, jer, potpuno je evidentno, umjesto da daje nadu građanima, veliki broj svećenika još dodatno potpiruje netrpeljivost prema vladi, koju smatraju ponajprije ”crvenom”, ”neokomunističkom”…?

Mislim da je to malo preteška ocjena, a i inače nisam sklon generalizacijama. Kao što znate, od početka svog mandata pokazivao sam interes za poziciju i djelovanje raznih vjerskih zajednica, te sam s njima uspostavio vrlo dobre odnose. Ništa nije smetalo to što osobno ne pripadam nijednoj crkvi, odnosno što nisam religiozan. Razgovarali smo uvijek s mnogo međusobnog uvažavanja. Istodobno, ja sam zagovornik sekularizma, i u tome mislim da u ovoj zemlji nisam usamljen.

Mislim da nije ispravno da se inzistira na tome da crkve nemaju mjesta u društvu, odnosno da bi trebale biti samo „privatna stvar”. Ali, istodobno, nema ni mjesta dociranju i patroniziranju društva. Mi živimo u demokratskom društvu, gdje vlast pripada narodu, a obavljaju je legitimno izabrani predstavnici naroda. Nametanje samo jednog pogleda na svijet nikad nije dobro. Važno je da svi učinimo sve što možemo da povećamo razinu međusobnog uvažavanja i priznavanja – to mi se čini kao najbolja formula za stabilnost i uspjeh društva.

▪ Jesu li građani izgubili optimizam, ali i vjeru u budućnost?

Bilo bi mi žao ako jesu – ali, mislim da nisu. Naši ljudi ipak znaju da su u životu imali mnogo lošijih i dramatičnijih situacija nego što su ove danas. Sjetimo se samo ratnih stradanja, pa duboke ekonomske krize neposredno nakon rata, pa moralne krize kroz koju smo prolazili… Nikad nismo živjeli u vremenima koja su bila izvrsna. A opet, ni u teškim vremenima nije nas napuštala vjera u budućnost i u vlastite snage. Mislim da nam toga ne nedostaje ni danas. No, znate, vjera i optimizam su nužni, ali nisu dovoljan razlog za uspjeh. Važno je iskoristiti vjeru u budućnost i optimizam, kako bismo i stvorili bolju budućnost. Budućnost samo dijelom ovisi o okolnostima – najvećim dijelom ipak ovisi o nama samima. Nemamo nikakvog stranog gospodara, i nitko nam ne spriječava da budemo poduzetniji, efikasniji, da više brinemo o sebi, o svojima i o društvu u cjelini.

▪ Kako se osjećate kada razgovarate s ljudima i vidite njihovu nemoć, neimaštinu, očaj… a zapravo im ne možete pomoći?

To je, vjerujte, najteži dio mog sadašnjeg posla. Svakodnevno komuniciram s građanima, a primam i između 200 i 300 pisama, e-mailova, poruka preko društvenih mreža ili telefonskih poziva građana. Doista mi je teško kad vidim da je učinjena nepravda, a nema mogućnosti da se ona ispravi, ili da se radi o čovjeku koji je bez svoje krivice zapao u tešku situaciju. Ponekad je ljudima već i pozornost i lijepa riječ utjeha – ali, ja se zalažem za društvo u kojem neće biti nepravde i u kojem će svi ljudi živjeti u dostojanstvu. Koliko god to bilo teško, važno je ipak da svaka osoba koja obnaša javnu dužnost zna za takve slučajeve – to nas čini osjetljivijima i odgovornijima kad donosimo odluke. Dužni smo pomoći gdje možemo, a svakako smo dužni voditi računa da naša politika i naši zakoni stvaraju pravednije društvo.

▪ Ima li Hrvatska uopće šanse u ovakvoj Europskoj uniji, posebice što je sada vidljivo da u mnogim segmentima uopće nismo bili pripremljeni za ulazak?

Hrvatska ima šanse u Europskoj uniji, i u njoj ih ima više nego da je ostala izvan Unije. Pitanje je kada je neka zemlja potpuno pripremljena za ulazak – i bismo li bili bolje pripremljeni da je ulazak trajao duže? Jedan dio posla treba obaviti i po ulasku. Mi smo uvijek naglašavali da s ulaskom u EU-u ne prestaju reforme, te da u bitnim stvarima, kao što su ekonomski razvoj i politička integriranost u samu Uniju, posao na neki način tek počinje ulaskom u EU-u. Hrvatska je mala zemlja, ali na njoj je da iskoristi ve prilike koje ima, i da time postaje utjecajnija i uspješnija nego što joj njena veličina ili brojnost njenog stanovništva „propisuju”.

▪ Što mislite o stanju medija u Hrvatskoj? Ono, naime, nikada nije bilo u lošijoj i težoj situaciji…

Možda nije najprimjerenije da osoba na javnoj dužnosti govori o medijima – to nikad nije bila dobra praksa. Nadam se da će i naši mediji iskoristiti priliku koja im se pružila ulaskom zemlje u EUu. Barem vam tema ne nedostaje, a također ni talentiranih profesionalaca. Vrlo općenito, mislim da je glavni problem medija, iz kojega često proizlazi i upitnost neovisnosti te kvaliteta pisanja,
ekonomska nesigurnost. Pri tome mislim na ekonomske probleme samih medija, ali, još i više novinara. Mnogi odlični novinari ostali su bez posla, neki su mediji propali, mnogi se boje za svoju budućnost.

POPULARNE KATEGORIJE

Cookies nam pomažu pri pružanju usluga. Korištenjem naših usluga, prihvaćate naše korištenje cookies-a. Vidi više

Cookies Kolačići (COOKIES) Kako bi ova web stranica radila ispravno te da bismo bili u stanju vršiti daljnja unaprjeđenja stranice u svrhu poboljšavanja Vašega iskustva pregledavanja, ova stranica mora na Vaše računalo spremiti malenu količinu informacija (cookies) . Preko 90 % svih web stranica koristi ovu praksu, no prema odredbama Europske unije od 25. ožujka 2011. obvezni smo prije spremanja kolačića zatražiti vaš pristanak. Korištenjem web stranice pristajete na uporabu kolačića. Blokiranjem kolačića i dalje možete pregledavati stranicu, no neke njezine mogućnosti neće Vam biti dostupne. Što je kolačić? Kolačić je informacija spremljena na Vaše računalo od strane web stranice koju posjetite. Kolačići obično spremaju Vaše postavke, postavke za web stranicu, kao što su preferirani jezik ili adresa. Kasnije, kada opet otvorite istu web stranicu internetski preglednik šalje natrag kolačiće koji pripadaju toj stranici. Ovo omogućava stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Kolačići mogu spremati širok raspon informacija uključujući osobne informacije (kao što je Vaše ime ili adresa e-pošte). Ipak, ova informacija može biti spremljena jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu. Zadane aktivnosti spremanja i slanja kolačića Vama nisu vidljive. Ipak, možete promjeniti postavke internetskog preglednika tako da možete sami birati hoćete li zahtjeve za spremanje kolačića odobriti ili odbiti, da pobrišete spremljene kolačiće automatski pri zatvaranju internetskog preglednika i slično. Kako onemogućiti kolačiće Isključivanjem kolačića odlučujete da li hoćete dopustiti pohranjivanje kolačića na vašem računalu. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem internetskome pregledniku. Za informacije o postavkama kolačića, odaberite internetski preglednik koji koristite. Chrome Firefox Internet Explorer 11 Internet Explorer 7, 8, 9, 10 Safari Opera Ako onemogućite kolačiće, nećete moći koristiti neke od funkcionalnosti na web stranicama Vipneta. Što su privremeni kolačići? Privremeni kolačići ili kolačići sesije uklanjaju se s računala po zatvaranju internetskog preglednika. Pomoću njih web-mjesta pohranjuju privremene podatke, poput stavki u košarici za kupnju. Što su stalni kolačići? Stalni ili spremljeni kolačići ostaju na računalu nakon zatvaranja internetskog preglednika. Pomoću njih web-mjesta pohranjuju podatke, kao što su ime za prijavu i zaporka, tako da se ne morate prijavljivati prilikom svakog posjeta određenom mjestu. Stalni kolačići ostat će na računalu danima, mjesecima, čak i godinama. Što su kolačići od prve strane? Kolačići prve strane dolaze s web-mjesta koje gledate, a mogu biti stalni ili privremeni. Pomoću tih kolačića web-mjesta mogu pohraniti podatke koje će ponovo koristiti prilikom sljedećeg posjeta tom web-mjestu. Što su kolačići treće strane? Kolačići treće strane dolaze s reklama drugih web-mjesta (kao što su skočne ili bilo koje druge reklame) koje se nalaze na web-mjestu koje gledate. Pomoću tih kolačića web-mjesta mogu pratiti korištenje interneta u marketinške svrhe. Da li objektivno.hr koristi kolačiće? Da, s primarnim ciljem kako bi naše web stranice vam omogućile bolje korisničko iskustvo. Kakve kolačiće koristi objektivno.hr i zašto Privremeni kolačići (engl. Session cookies) – to su privremeni kolačići koji ističu (i automatski se brišu) kada zatvorite internetski preglednik. Objektivno.hr ih koristi da omogući pristup sadržaju i omogući stvari koje možete učiniti kada se prijavite sa svojim podacima na objektivno.hr. Trajni kolačići (engl. Persistent cookies) – obično imaju datum isteka daleko u budućnosti te će ostati u vašem pregledniku, dok ne isteknu, ili dok ih ručno ne izbrišete. Objektivno.hr koristi trajne kolačiće za funkcionalnosti kao što su “Ostanite prijavljeni”, što korisnicima olakšava pristup stranicama kao registriranom korisniku. Također koristimo trajne kolačiće kako bi bolje razumjeli navike korisnika, tako da možemo poboljšati stranicu prema vašim navikama. Ova informacija je anonimna – ne vidimo individualne podatke korisnika. Da li na web-stranici ima kolačića treće strane? Ima nekoliko vanjskih servisa koji korisniku spremaju limitirane kolačiće. Ovi kolačići postavljeni su za normalno funkcioniranje određenih mogućnosti koje korisnicima olakšavaju pristup sadržaju. Za mjerenje posjećenosti objektivno.hr koristi Google analytics. Ako želite onemogućiti da vam navedeni servis spremaju kolačiće, možete to učiniti: Google Analytics Opt-out. Objektivno koristi kolačiće u svrhu oglašavanja vlastitih proizvoda i usluga, te usluga i proizvoda svojih partnera koji bi korisnika mogli zanimati. Prikazivanje oglasa koje korisniku dostavlja objektivno.hr ili partner omogućuje se putem kolačića koje objektivno.hr, odnosno treća strana može postaviti u Web-preglednik korisnika. Korisnik uvijek može samostalno regulirati primanje kolačića putem postavki svojeg Web preglednika. Dodatne informacija oko isključivanja kolačića Trenutno postoji nekoliko web-stranica za isključivanje pohranjivanja kolačića za različite servise. http://www.allaboutcookies.org/ http://www.youronlinechoices.eu/

Close