DALIJA OREŠKOVIĆ, ODVJETNICA I BIVŠA PREDSJEDNICA POVJERENSTVA ZA ODLUČIVANJE O SUKOBU INTERESA: Pohvale sa svih strana, samo zato što je radila svoj posao!

Spora pravda nije pravda. Dugogodišnji sporovi, od kojih neki traju i više desetljeća, iskaz su velike nemoći. Čak i odluke koje, nakon tolikih godina čekanja, sadržavaju pravdu, nemaju ni snagu ni značenje jer onome tko je presudu čekao, život je prošao. Kao u romanu Mihaila Ljermontova Junak našeg doba, odvjetnica Dalija Orešković postala je u […]

Spora pravda nije pravda. Dugogodišnji sporovi, od kojih neki traju i više desetljeća, iskaz su velike nemoći. Čak i odluke koje, nakon tolikih godina čekanja, sadržavaju pravdu, nemaju ni snagu ni značenje jer onome tko je presudu čekao, život je prošao.

Kao u romanu Mihaila Ljermontova Junak našeg doba, odvjetnica Dalija Orešković postala je u ovom vremenu junakinja našeg doba. Pravi je paradoks, ili ironija života, što je heroinom postala jer je radila svoj posao. Nježna žena od koje su svi strahovali.

Dalija Orešković bila je, na taj hrvatski način, žrtva rušenja institucija koje rade svoj posao, a Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa utrlo je put nepotkupljivom pristupu i vlasti i oporbi. Sama njegova bivša predsjednica bila je jednako oštra i beskompromisna prema svim dužnosnicima. Povjerenstvo se svojim radom prometnulo u tijelo koje je imalo gotovo apsolutnu potporu javnosti i da se jednako zamjerilo i vlasti i oporbi, a bilo je u daleko većem cilju jačanja neovisnih institucija koje su svojevrsni društveni arbitar.

Je li bilo pritisaka na Povjerenstvo?

– Naravno da ih je bilo, ali pod time ne mislim na izravne zahtjeve, urgiranja ili ucjene da se određeni predmet riješi na određeni način. Pritisak proizlazi iz konteksta situacija. Primjerice, neposredno nakon što je Povjerenstvo donijelo odluku o pokretanju postupka protiv ministrice Dalić zbog potencijalnog sukoba interesa koji proizlazi iz činjenice da je njezin suprug član Uprave u INA-i, predsjednik Hrvatskog sabora je izjavio kako smatra da Povjerenstvo želi sebi uzeti ovlasti koje mu objektivno ne pripadaju te da bi se trebala razmotriti i zakonska rješenja. Pri tome je pokazao, kako uopće ne razlikuje područje sukoba interesa od već počinjenog koruptivnog kaznenog djela I korupcije. Kako bi se takva izjava mogla protumačiti nego kao pokušaj pritiska na neovisnu instituciju. Takva izjava šalje jasnu poruku što su želje predsjednika parlamenta, dakle, ili će se promijeniti tumačenja i primjena Zakona od strane Povjerenstva, ili će se promijeniti Zakonska odredba koja definira što je to potencijalni sukob interesa te ovlasti Povjerenstva da o njemu odlučuju, ili će se, pak, promijeniti ljudi koji u tom Povjerenstvu donose odluke o tome. Podjednako neprimjerene su bile i izjave predsjednice države koja je sasvim legitimno postupanje Povjerenstva usporedila s “velikim bratom”, a posebno njezinom “ad personam” napadu na čelnu osobu u bivšem sastavu Povjerenstva posebno. Unatoč takvim situacijama, u razdoblju u kojem sam bila predsjednica, uvijek sam govorila kako pritisaka na Povjerenstvo nema. To je bio moj način zaštite institucionalnog integriteta. Drugim riječima, na tijelu je odgovornost da svoje zadaće provodi onako kako to Zakon određuje, ignorirajući pri tome grmljavinu i želje trenutačnih političkih autoriteta.

Povjerenstvo nije trebalo ni smjelo biti samo ono što je tražila od Hrvatske Europska komisija…

– Smisao postojanja Povjerenstva je jačanje integriteta, transparentnosti, vraćanja povjerenja građana u tijela javne vlasti. Namjera je bila uspostaviti standarde dobre prakse, definirati na konkretnim primjerima što su to naše zajedničke vrijednosti, kakvo se ponašanje očekuje od dužnosnika. Nije smak svijeta čak i kad je netko prozvan da se nalazi u etički neprimjerenoj situaciji. To je prilika da dužnosnici, a onda i svi drugi, nešto nauče – ali za to treba imati širinu pogleda.

Problem je u tome što smo mi kao društvo površni. Imamo građane koji u najvećem broju ne znaju dovoljno o ulogama i o važnosti pojedinih institucija. S druge strane, naši zastupnici se i sami gube u poimanju sukoba interesa i korupcije. Poanta sukoba interesa je postojanje sumnje u nepristranost – doslovno to i ništa više.
Jedan obični primjer sukoba interesa; trener nogometne momčadi u jednoj školi treba izabrati kapetana između tri dječaka od kojih je jedan njegov sin. Trener se mora izuzeti jer bi svi sumnjali u objektivnost njegove prosudbe, taman sin bio najbolji. Trener treba dati kolegi ili djeci da biraju između sebe – tako se upravlja sukobom interesa, što u slučaju dužnosnika radi Povjerenstvo.
Potencijalni sukob interesa je situacija u kojoj postoji mogućnost da dužnosnik iskoristi svoj položaj kako bi promicao, ostvario ili zaštitio neki svoj privatni interes ili interes povezane osobe. A, ako takvu mogućnost i iskoristi, onda se već može raditi ili o počinjenju nekog od zabranjenih djelovanja iz nadležnosti Povjerenstva ili o počinjenju nekog kaznenog djela.

Smatrate li da nakon prvog mandata Povjerenstva građani znaju što je to sukob interesa i zašto ga je nužno pratiti i sankcionirati?

– Teško mi je to sa sigurnošću reći. Vjerujem i nadam se, da smo dobro počeli. Kroz pet godina to ne može pustiti korijenje, trebaju proći generacije i generacije, da bi se ustalilo. Oni koji žele Povjerenstvo eliminirati, uvijek ‘’potežu’’ isti argument, da takav zakon (o sprečavanju sukoba interesa u obnašanju javne dužnosti, nap.a.) ni tijelo, nemaju sve države. Nemaju istina je, ali ne govore koje su to države. Uglavnom zapadne demokracije, jer im nije potreban takav nadzor rada dužnosnika, no to ne znači da su bez ikakva nadzora. Zadaće slične onima koje ima Povjerenstvo obavlja Porezna uprava i različita etička tijela. No u tim državama, čim se u javnosti pojavi ozbiljna naznaka da se pojedini dužnosnik našao u kompromitirajućoj situaciji, politička kultura sili na povlačenje s javne dužnosti.

Jesu li vas iznenadile čestitke i odobravanje koje često doživljavate?

– Radila sam samo svoj posao! Nije normalno da se to ističe kao nešto veliko. Isticanje mene kao neki pozitivan primjer šalje poruku da Hrvatska nije zemlja u kojoj je sasvim uobičajeno da se profesionalno radi svoj posao i poštuje slovo zakona, pa kada se to čini, onda je to velika stvar. Ne bi trebala biti nipošto. Naprotiv, to bi trebao bi biti uobičajeni i početni, osnovni standard ponašanja i djelovanja.

Smeta vam što se toliko govori o Povjerenstvu i vama?

– Pa, da. Iz mog kuta, osobnog, ja sam passé u tome, nema me više. Ne znam je li uopće dobra poruka da me u tome svjetlu ima u javnosti.

Donosi li okretanje nove-stare stranice u vašoj karijeri i mogući politički angažman?

– Nemam takvih planova. Politički se ne pronalazim nigdje, nigdje ne pripadam; ne sviđa mi se način na koji se formiraju politike u postojećim političkim strankama, ne sviđa mi se politička kratkovidnost i isključivost, to neprestano sebeljublje, ne vidim ni jednu opciju koja vodi istinsku brigu o građanima i razvoju društva. Postoje brojni “pokreti otpora”, no oni su uglavnom neartikulirani, ili nemaju kadrovske kapacitete, čine se čak potencijalno destruktivnijima od bipolarnosti HDZ-a i SDP-a koji desetljećima nisu ponudili korak naprijed. Novi koji su došli na političku scenu i tu stranačku monolitnost promijenili, nisu se previše iskazali.
Mi samo tonemo. Sve se to u konačnici svodi na valjanje u blatu, a od toga koristi nemaju oni o kojima bi država najviše trebala voditi računa. To je razlog zašto sada ne razmišljam o političkom angažmanu.

Okruženje i atmosfera u kojem je naše društvo, nisu poticajni niti dobri za angažman?

– Velikim dijelom zatrovano i duboko podijeljeno društvo, u neprestanim svađama i sukobima, uglavnom oko povijesnih ili sporednih tema u odnosu na stvarne, aktualne egzistencijalne probleme, bez tolerancije, prihvaćanja ideja koje dolaze od onih koji razmišljaju drugačije te sve veći nedostatak empatije prema socijalno ugroženima i isključenima. Teško da je to poticajno za ozbiljan politička angažman. Baš suprotno tomu, odvraća sve veći broj građana u kojima je trebao biti naš razvojni potencijal, od života u takvom društvu, u kojem više ne vide nikakvu perspektivu i zato veliki broj njih odlazi.

Vratili ste se odvjetničkom poslu, a više ništa vjerojatno nije isto.

– Nije isto, a niti slično onome, što sam ostavila kad sam otišla u Povjerenstvo. Drugo je vrijeme, drugačije su stranke, drugačiji su i izazovi, a i ja sam se promijenila. Ne mogu se ni vratiti u komfor vlastite anonimnosti koju sam imala prije. Promijeniti mentalni sklop i prijeći iz jedne uloge u drugu, nije mi teško, mogu to lako. Veliki sam borac, što uključuje i ići glavom kroz zid, ne predajem se. Ali, zapravo krećem ispočetka, ne baš kao da sam položila pravosudni i tek otvorila svoj ured, ali iz početka. U prošlih pet godina, suprug je ured prilagodio sebi, a sada ga opet trebamo prilagoditi nama, moramo se ponovno naviknuti raditi zajedno. Nije to baš jednostavno kad su supružnici u pitanju. Tim više što sam zbog pravila koja me obvezuju kao bivšeg dužnosnika, suprugu morala prenijeti sva prava upravljanja i donošenja poslovnih odluka prve godine dana. Pa, je to onda povod i za mnogo zafrkavanja, ali ponekad i svađa. Mnogo je administrativnog posla većeg ili manjeg, koji se mora napraviti kako bismo ponovno mogli funkcionirati u dvoje.

U svemu tome se zapravo dobro osjećam zato što odvjetništvo daje veliku slobodu, možda nigdje nema veće, jer mogu disponirati s onim što je najvrednije, a to je vrijeme.

Što mislite da je hrvatsko pravosuđe, koje već desetljeća čeka reformu, kakvo je sudstvo?

– Spora pravda, nije pravda! Postoji razlika između prava i pravde. Nekad su pravno ispravne odluke, u suštini duboko nepravedne. One bi mogle poslužiti za detekciju problema kada bi pravosudni sustav za to imao dovoljno sluha. Među najvećim problemima našeg pravosuđa su svakako i dugotrajni procesi, osobito oni koji traju desetljećima. Trebalo bi i same suce pitati gdje su problemi, gdje su slabe točke i kako ih riješiti, jer čak i one odluke koje su nakon tolikih godina čekanja zadovoljile pravdu, nemaju više ni snagu ni značenje jer je onome koji je tu presudu predugo čekao, život već prošao. Ali to nije problem samo sudstva, to je problem cijelog sustava. Treba ustvrditi što je loše u zakonima i što u njima mijenjati. Iskustva u izmjenama osjetljivih zakona prilično su loša, od ovrha, blokiranih, stečajnih nagodbi…
Stanje u pravosuđu govori o sustavu u kojem se problemi ne prepoznaju i u kojem nedostaju učinkoviti mehanizmi, kojima će iskustva u primjeni pojedinog zakona naći svoj put do zakonodavca. A, upravo bi u tome trebao biti ključ donošenja dobrih odluka.
Vlast se ne bi smjela shvaćati kao trenutak u kojem možeš što god hoćeš, kao što to rade naši političari, trebala bi biti velika odgovornost i obaveza donošenja odluka, a da sustav ide naprijed. Zato je stanje u pravosuđu samo refleksija stanja društva, pravosuđe je njegovo zrcalo.

Što bi bilo najbitnije i najznačajnije za napraviti?

– Možemo, a i morali bismo, napraviti zdrave temelje za budućnost. Za mene je uspostava vladavine prava temelj svega. Pravni sustav treba biti takav, da se zna što se u njemu u određenoj situaciji može očekivati, o kome god da se radi. Svi bi pred zakonom trebali biti jednaki. Sinkope i neučinkovito rješavanje korupcijskih predmeta političkih moćnika, potkopavaju povjerenje u pravičnost. Sve dok pravosuđe ne pokaže da je pravo isto za sve, ne možemo početi graditi zdrave temelje za nove generacije.

U društvu prevladava, nažalost, agresivna odbojnost prema drugima i drukčijima…

– To postaje sve veći problem koji nas sputava i ne vodi nikuda, osim u propast. Možda nismo prepoznali kada su se pojavili prvi znaci radikalizacije pojedinih stavova i navodno naših zajedničkih, prevladavajućih i većinskih svjetonazora i nismo niti reagirali na vrijeme. Takva vrsta agresivnosti s vremenom prelazi u sukob. U svakom „ratu“ oni koji su ga osmislili dobro zarađuju, dok ljudima uništavaju živote.

Istanbulska konvencija, oko čega i zašto se ‘’ratuje’’, a što joj je suština?

– Suština je izgubljena u vrlo uspješnoj i opasnoj manipulaciji pojedinih društvenih skupina. Umjesto razgovora o unaprjeđivanju zaštite žena od obiteljskog nasilja, usvajanje ove konvencije iskorišteno je za širenje novih fobija. Osnovno je demokratsko pravo iskazati svoje mišljenje, neslaganje pa tako i organizirati prosvjed. No, ono što bi nas sve trebalo duboko zabrinuti je činjenica da protivnici usvajanja ove konvencije iznose tvrdnje koje s njom nemaju nikakve veze, i s time su uspjeli zaslijepiti mase. Ili, sasvim jednostavnim riječima, moj identitet, osobni, spolni, vjerski, nacionalni, a niti bilo koji drugi pa tako niti identitet moje obitelji ni na koji način ne ugrožava bilo koja riječ niti odredba niti tumačenje, koje bi proizlazilo iz teksta ove konvencije. S druge strane, užasavam se društva koje će smatrati da se pravo na državnu, institucionalnu zaštitu od nasilja može priznati samo onima za koje će crkva i pojedine društvene skupine smatrati da odgovaraju njihovoj predodžbi o ćudoređu. Kao vjernika, boli me i to što u državi koja je u posljednja dva desetljeća korupcijom oglodana do same kosti, crkva glavnu perverziju, „ugrozu“ nacionalnih interesa i suštine hrvatstva, vidi u homoseksualnim ili transrodnim osobama.

Imate zajednički ured sa suprugom, a koji je uz vaš stan. To je vrlo dobar način, čini se, da imate jedno i drugo. Vaše dvije djevojčice, šestogodišnjakinje, zgodno doživljavaju sve to, nakon što više niste predsjednica Povjerenstva…

– Djeca doživljavaju sve na svoj način. Njih dvije, prije svega, osjećaju da sam više vremena s njima, da su barem za sada, češća jutra u kojima nema velike užurbanosti i mogu im se više posvetiti. Razumiju da je ured naš život i izvor naše egzistencije. Ponekad im vikendom dopustim da se igraju odvjetnika i klijenta u konferencijskoj dvorani, no sve češće im zadajem i neke male zadatke. Primjerice, da razvrstaju markere i spajalice, poslože ladice, probuše neke nevažne papire koje sam proučavala i uvežu ih u plastični spis. To je naše druženje i igra poslodavca i radnika kroz koju ih učim kako novac nastaje kako bi ga kasnije znale cijeniti. One su moji mali uredski pomoćnici koji za obavljeni zadatak zarade po kunu, a poslije odlučuju kako će potrošiti ono što im je u kasici. Jako su zadovoljne u toj igri i ponosne na sebe.

POPULARNE KATEGORIJE

Cookies nam pomažu pri pružanju usluga. Korištenjem naših usluga, prihvaćate naše korištenje cookies-a. Vidi više

Cookies Kolačići (COOKIES) Kako bi ova web stranica radila ispravno te da bismo bili u stanju vršiti daljnja unaprjeđenja stranice u svrhu poboljšavanja Vašega iskustva pregledavanja, ova stranica mora na Vaše računalo spremiti malenu količinu informacija (cookies) . Preko 90 % svih web stranica koristi ovu praksu, no prema odredbama Europske unije od 25. ožujka 2011. obvezni smo prije spremanja kolačića zatražiti vaš pristanak. Korištenjem web stranice pristajete na uporabu kolačića. Blokiranjem kolačića i dalje možete pregledavati stranicu, no neke njezine mogućnosti neće Vam biti dostupne. Što je kolačić? Kolačić je informacija spremljena na Vaše računalo od strane web stranice koju posjetite. Kolačići obično spremaju Vaše postavke, postavke za web stranicu, kao što su preferirani jezik ili adresa. Kasnije, kada opet otvorite istu web stranicu internetski preglednik šalje natrag kolačiće koji pripadaju toj stranici. Ovo omogućava stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Kolačići mogu spremati širok raspon informacija uključujući osobne informacije (kao što je Vaše ime ili adresa e-pošte). Ipak, ova informacija može biti spremljena jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu. Zadane aktivnosti spremanja i slanja kolačića Vama nisu vidljive. Ipak, možete promjeniti postavke internetskog preglednika tako da možete sami birati hoćete li zahtjeve za spremanje kolačića odobriti ili odbiti, da pobrišete spremljene kolačiće automatski pri zatvaranju internetskog preglednika i slično. Kako onemogućiti kolačiće Isključivanjem kolačića odlučujete da li hoćete dopustiti pohranjivanje kolačića na vašem računalu. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem internetskome pregledniku. Za informacije o postavkama kolačića, odaberite internetski preglednik koji koristite. Chrome Firefox Internet Explorer 11 Internet Explorer 7, 8, 9, 10 Safari Opera Ako onemogućite kolačiće, nećete moći koristiti neke od funkcionalnosti na web stranicama Vipneta. Što su privremeni kolačići? Privremeni kolačići ili kolačići sesije uklanjaju se s računala po zatvaranju internetskog preglednika. Pomoću njih web-mjesta pohranjuju privremene podatke, poput stavki u košarici za kupnju. Što su stalni kolačići? Stalni ili spremljeni kolačići ostaju na računalu nakon zatvaranja internetskog preglednika. Pomoću njih web-mjesta pohranjuju podatke, kao što su ime za prijavu i zaporka, tako da se ne morate prijavljivati prilikom svakog posjeta određenom mjestu. Stalni kolačići ostat će na računalu danima, mjesecima, čak i godinama. Što su kolačići od prve strane? Kolačići prve strane dolaze s web-mjesta koje gledate, a mogu biti stalni ili privremeni. Pomoću tih kolačića web-mjesta mogu pohraniti podatke koje će ponovo koristiti prilikom sljedećeg posjeta tom web-mjestu. Što su kolačići treće strane? Kolačići treće strane dolaze s reklama drugih web-mjesta (kao što su skočne ili bilo koje druge reklame) koje se nalaze na web-mjestu koje gledate. Pomoću tih kolačića web-mjesta mogu pratiti korištenje interneta u marketinške svrhe. Da li objektivno.hr koristi kolačiće? Da, s primarnim ciljem kako bi naše web stranice vam omogućile bolje korisničko iskustvo. Kakve kolačiće koristi objektivno.hr i zašto Privremeni kolačići (engl. Session cookies) – to su privremeni kolačići koji ističu (i automatski se brišu) kada zatvorite internetski preglednik. Objektivno.hr ih koristi da omogući pristup sadržaju i omogući stvari koje možete učiniti kada se prijavite sa svojim podacima na objektivno.hr. Trajni kolačići (engl. Persistent cookies) – obično imaju datum isteka daleko u budućnosti te će ostati u vašem pregledniku, dok ne isteknu, ili dok ih ručno ne izbrišete. Objektivno.hr koristi trajne kolačiće za funkcionalnosti kao što su “Ostanite prijavljeni”, što korisnicima olakšava pristup stranicama kao registriranom korisniku. Također koristimo trajne kolačiće kako bi bolje razumjeli navike korisnika, tako da možemo poboljšati stranicu prema vašim navikama. Ova informacija je anonimna – ne vidimo individualne podatke korisnika. Da li na web-stranici ima kolačića treće strane? Ima nekoliko vanjskih servisa koji korisniku spremaju limitirane kolačiće. Ovi kolačići postavljeni su za normalno funkcioniranje određenih mogućnosti koje korisnicima olakšavaju pristup sadržaju. Za mjerenje posjećenosti objektivno.hr koristi Google analytics. Ako želite onemogućiti da vam navedeni servis spremaju kolačiće, možete to učiniti: Google Analytics Opt-out. Objektivno koristi kolačiće u svrhu oglašavanja vlastitih proizvoda i usluga, te usluga i proizvoda svojih partnera koji bi korisnika mogli zanimati. Prikazivanje oglasa koje korisniku dostavlja objektivno.hr ili partner omogućuje se putem kolačića koje objektivno.hr, odnosno treća strana može postaviti u Web-preglednik korisnika. Korisnik uvijek može samostalno regulirati primanje kolačića putem postavki svojeg Web preglednika. Dodatne informacija oko isključivanja kolačića Trenutno postoji nekoliko web-stranica za isključivanje pohranjivanja kolačića za različite servise. http://www.allaboutcookies.org/ http://www.youronlinechoices.eu/

Close