Plaća na jednostavnijim poslovima je između 25 i 30 tisuća eura godišnje bruto, a radnicima nude i jeftiniji smještaj koji ih ne bi trebao koštati više od 350 eura, piše utjecajni njemački list Spiegel.
U slučaju plaće od 25.000 eura bruto to znači da bi radniku ostalo između 1600 i 1700 eura netto.Ovo je, naime, samo jedan od oglasa kojima se hrvatske građane poziva na rad u inozemstvo, gdje im se ne nude basnoslovno visoke plaće, ali zasigurno sasvim pristojne, kao i mogućnost dostojanstvenog života. Dakle, sve ono čega u Hrvatskoj, posebice posljednjih deset godina praktički više nema.Istovremeno, predsjednica Hrvatske, Kolinda Grabar-Kitarović, ponovno je ovih dana oštro kritizirala premijera Andreja Plenkovića i njegovu Vladu, ”zakucavši” ih opet po pitanju iseljavanja i odlaska naših ljudi, mahom mladih.
“Nažalost, mladi odlaze za boljima plaćama i lakšim životom što se dodatno loše odražava na tešku demografsku situaciju. Kad sam rekla da smo u demografski izvanrednom stanju koje zahtijeva izvanredne mjere, neki su govorili da pretjerujem. Ovih dana predsjednik Vlade istaknuo je da je Vlada zbog izvanrednog stanja u kojem se našao Agrokor morala posegnuti za izvanrednim mjerama. Trebalo je spasiti oko 40 tisuća radnih mjesta. Taj veliki trud Vlade treba pozdraviti i svakako ga objektivno priznati. No, samo prošle godine iz Hrvatske je iselilo 80.000 ljudi, od čega samo u Njemačku 40.000. Što je to onda ako nije izvanredno stanje koje traži izvanredne mjere”, oštro je poručila Grabar-Kitarović. I dodala kako ”parcijalne mjere poput povećanja kvota za uvoz radnika iz inozemstva neće riješiti problem”.
Upozorila je, s punim pravom, kako nema više vremena. “Primarna je zadaća stvarati uvjete za ostanak ljudi i dostojanstven život sviju. Nemamo vremena za nove apstraktne demografske strategije, već nam treba konkretan akcijski plan sveobuhvatnih mjera za demografski oporavak zemlje, posebice uključujući stvaranje uvjeta za znatnije povećanje plaća, i to odmah”, rekla je i pozvala Vladu i Sabor da se u potpunosti posvete tom pitanju.
Dok vodeći hrvatski demografi već godinama, a posljednjih nekoliko očajnički apeliraju da se zaustavi ovo silovito iseljavanje građana, jer Hrvatskoj već prijeti i izumiranje, a državom je potpuno zavladala ”bijela kuga”, premijer Plenković i njegova ekipa i dalje žive u svojemu filmu ružičastih oblaka. Ukoliko se i dotakne ove problematike, komentira je svojim tipičnim nerazumljivim birokratskim rječnikom u kojemu je nešto rekao, ali opet zapravo nije ništa korisno, a ni učinkovito.
Ako premijer i njegovi ministri, u državi s nešto više od četiri milijuna stanovnika, ne razumiju da je brojka od gotovo 100.000 ljudi koji su napustili svoju domovinu zastrašujuća, a da je to već odavno postalo i pitanje od strateškog nacionalnog i državnog značenja, onda nam je sudbina jeziva do beznađa. Pa čak je i ”kraljica Balkana” s Pantovčaka shvatila da su Hrvati u dubokoj provaliji. Ne više na rubu, već u samoj crnoj rupetini. No, očekivati od Plenkovića da shvati katastrofu u kojoj se nalazimo, ravno je šansama za dobitak euro jack-pota.
