BRODOGRADNJA: Jedino što smo naučili od Poljske – prepustiti Crkvi da vlada

Poljska je velika zemlja, koja je u tranziciji napravila put od tisuću milja, napredujući gdje Hrvatska i nikad nije bila. Prestigla nas je odavno, prije deset godina, a Hrvatska je više dostići neće. Naš je cilj dostići barem tu 2008. prije velike krize. No, Poljska, koju je Azra davno opjevala u pjesmi ‘’Poljska u mom […]

Poljska je velika zemlja, koja je u tranziciji napravila put od tisuću milja, napredujući gdje Hrvatska i nikad nije bila. Prestigla nas je odavno, prije deset godina, a Hrvatska je više dostići neće. Naš je cilj dostići barem tu 2008. prije velike krize.

No, Poljska, koju je Azra davno opjevala u pjesmi ‘’Poljska u mom srcu’’, vrlo je  ambivalentan slučaj zemlje, jer je društveno prilično zaostala zemlja, u čeličnom zagrljaju Crkve, a apsolutno je najbolja od novih članica EU, čak i u rangu s nekim starim članicam Unije. Od te Poljske, koju stalno ističemo kao najbolju u ovome i onome, što imamo. Nismo naučili ništa i nismo spremni napraviti ništa, osim prepustiti Crkvi da preuzme društvo.

Najveće pomake na ljestvici razvijenosti nakon 1990. godine ostvarilo je pet država koje su provodile duboke i radikalne tržišne reforme – tri baltičke države Litva, Estonija, Latvija te Poljska i Slovačka.

Poljsko dostizanje i pretjecanje Hrvatske bilo je rezultat uspjeha Poljske (koja je daleko najuspješnija bivša komunistička, ali i europska država nakon 2008.) i hrvatskog neuspjeha (Hrvatska je uvjerljivo najmanje uspješna bivša komunistička država u tom razdoblju, a u cijeloj Europi neuspješnija je samo Grčka). S tom razlikom, što više nije bilo rata i nepotpune države, kao opravdanja za Hrvatsku.

U tome se ističe kvaliteta institucija: vladavina prava, zaštita vlasničkih prava i rast koji nije doveo do povećanja nejednakosti u raspodjeli dohotka i bogatstva. Govori se o socijalno odgovornom tržišnom gospodarstvu, konzistentnim i kontinuiranim ekonomskim politikama i reformama, što bi se moglo odrediti kao predvidivost i jasno usmjerenje politika. Spominje se i gotovo konsensualna težnja za sustizanjem zapadnih susjeda. To bi se možda moglo povezati s osjećajem da je Poljska, prije tri ili četiri generacije, bila mnogo bliža Njemačkoj, Austriji i Češkoj u razvojnome smislu, nego što je bila oko 2000. godine. Generacijska sjećanja prenose se obiteljima i to traje.

Ono što Poljsku, dakle i prije svega, bitno razlikuje od Hrvatske, želja je za uspjehom kroz približavanje Zapadu koji se priznaje kao cilj i uglavnom kao uzor. U Hrvatskoj se uglavnom ne raspravlja o razvojnim odnosima s drugim državama, a velika promjena tih odnosa kroz desetljeća ljude ne zanima, ili ne vjeruju u njihove rezultate, ili misle da se takve usporedbe njih ne tiču (osim kad su u pitanju Srbija i BiH).

Ali, Poljska, gdje se stranka Pravo i pravda na čelu s Jaroslawom Kacyzińskim, uz Viktora Orbána u Madžarskoj, smatra predvodnikom takozvane anti-liberalne ili konzervativne revolucije u srednjoj i istočnoj Europi, za koju se ne može predvidjeti kakve će imati posljedice, ima u tome ozbiljan društveni manjak.

EU integracija i korištenje europskih fondova važan su faktor poljskog gospodarskog rasta, s procijenjenim doprinosom od oko 1posto BDP-a na godinu, no isto tako, tome je napretku zemlje bitna bila i velika reforma teritorijalnog ustroja. Sredstvima iz EU fondova stvoreno je više od 400,000 novih radnih mjesta ili oko 2,5 posto zaposlenosti u gospodarstvu od oko 16 milijuna zaposlenih. U poljskim izvorima naglašava se kvaliteta zapošljavanja u tzv. post-industrijskom sektoru, što je utjecaj koji se ostvario kroz duže razdoblje, ali i to da Poljaci nisu htjeli biti samo ‘’uslužni’’ narod, nego su na svaki mogući način htjeli proizvodnju.

Postoje brojni projekti poput Lódza, koji je sredstvima EU transformiran u međunarodni sveučilišni centar, a jedan od najvažnijih projekata bilo je financiranje obnove mreže autocesta, što je stvaralo i tradicionalne oblike zapošljavanja, a autoceste su moderne i isplative. Tako je i u Krákowu, koji je veliki turistički centar, izgrađena je mreža javnog prijevoza i obnovljena postojeća kao i gradske prometnice, sa čime je opet otvoren prostor za nova radna mjesta, kao i za napredak. Utjecaj europskih fondova, jasno, nije jedini niti samoodlučujući – fondovi su važni, ali sami ne mogu objasniti poljski gospodarski uspjeh nakon 2008. godine.

Vlade Donalda Tuska – premijer 2007. – 2014. a sad predsjednik Europskoga vijeća – sustavno su provodile politiku otvorenosti, privatizacije i privlačenja izravnih stranih ulaganja. Samo 2012 godine, dakle, u vrijeme prije znatnijeg oporavka drugih europskih zemalja od recesije, u Poljsku je ušlo oko 200 stranih kompanija i izravno stvorilo 40,000 novih radnih mjesta. Nakon zastoja u privatizaciji, Tuskova je vlada je u trenutku i nakon izbijanja krize, realizirala privatizaciju najvećeg osiguravajućeg društva PZU i nekoliko najvećih energetskih poduzeća (npr. Taurón), kao i manjih državnih poduzeća (oko 740), što je javnosti predstavljano kao dovršetak post-komunističke transformacije.

Poljska je imala i veliku sreću, da je upravo u drugoj polovici prošlog desetljeća konsolidirana nova srednja klasa koja je bila nisko zadužena s visokim potrošačkim težnjama, što je održalo dinamičnu osobnu potrošnju.

Donald Tusk i njegova liberalno-konzervativna Građanska platforma desnog centra dobili su izbore dvaput – 2007. i 2011. Treći put 2015. nisu uspjeli, unatoč izvrsnim ekonomskim brojkama, na njihovo je mjesto došla stranka Pravo i pravda (PIS).To je potvrda da ekonomski uspjeh ne jamči politički uspjeh. No, isto tako, suprotan politički uspjeh, ne mora srušiti  dobru ekonomiju.

Madžarske institucije, a Madžarska je društveni pandan Poljskoj, mnogo su slabije od poljskih, a Viktor Orbán ima mnogo jaču osobnu karizmu od Jaroslava Kaczyńskog u Poljskoj. Orban je tako s FIDESZ-om već prije osam godina, osigurao dvotrećinsku većinu u parlamentu, dok PiS nije prešao 40 posto, što će stalno ograničavati Kaczyńskog u potpunoj realizaciji političkih ciljeva.

Drugi ključni narativ je euroskepticizam. Oba odmaka – od istoka i zapada – dio su iste nacionalističke anti-liberalne agende u kojoj se aktualni politički odnosi osmišljavaju kroz iskustvo daleke prošlosti. Kada je tako, čini se, zazor od stranaca postaje gotovo neizbježan, jer je u prošlosti gotovo uvijek netko nekome bio neprijatelj. Kaczyński retorički često kapitalizira činjenicu da su velike sile u prošlosti bile protivnice Poljske, a Zapadu zamjera eksploataciju i imperijalizam, prema čemu se, pak, retorički ne razlikuje od radikalne ljevice. Takvu retoriku koristi i kao opravdanje za izrazito zatvorenu politiku prema imigrantima.

Treća ključna misao je anti-liberalizam. Iskazuje se kroz nepovjerljiv odnos prema medijima, individualnim slobodama i manjinama, kao i u traženju zakonskih i ustavnih promjena koje umanjuju nezavisnost pravosuđa. Brisanje trodiobe vlasti i formalno uvođenje političke kontrole nad pravosuđem nije suprotno samo temeljnim principima EU, nego se time krše načela liberalne demokracije kojima Zapad teži  više od dvije stotine godina.

Naravno, PiS nije odolio mogućnosti intervencije u obrazovni sustav. Paradoksalno je da stranka koja se smatra zaslužnom za konačni raskid s komunističkim naslijeđem vraća sovjetski model obrazovanja. Osim toga, PiS-ova reforma obrazovanja dovodi do snažnije političke polarizacije i jačanja radikalne ljevice. Izražavanja otpora i političkog stava u Poljskoj su veoma česte, Poljaci se ne daju pokoriti i neće se pokoriti, kako nijednoj čizmi koja će to pokušati, tako niti svojim elitama i političarima.

Kad se negdje dogode ovakve političke promjene, uobičajeno se govori o populizmu, nacionalizmu. Nastoji se nabrojati sve grijehe neoliberalizma – štednja, divlje tržište, rast nejednakosti i sl. – koji su (navodno) kroz nekontroliranu vjeru u tržišni fundamentalizam doveli do društvenog raslojavanja i širom otvorili vrata ekstremistima. Ali, Poljska i PiS ruše tu pogrešnu jednadžbu politike. Ona je naročito proširena nakon Brexita i dolaska Donalda Trumpa.

U Poljskoj, međutim, nema rasta siromaštva i nejednakosti, a stopa nezaposlenosti je pala ispod 5 posto. Ne samo da nije bilo proračunske štednje, nego su rashodi opće države u zlotima 2016. bili mnogo veći nego 2008. godine, dok su socijalni transferi povećani  za 59 posto u tom razdoblju. To jamči uključenost najširih slojeva nesposobnih za rad, nezaposlenih, isključenih i umirovljenika u koristi od gospodarskog rasta. Unatoč tome, kultura, ideje i politika ponekad se s povijesnim okolnostima poklope tako, da se događaji počnu odvijati u neočekivanom smjeru. U Poljskoj postoji i konstanta: ona snažna tradicija građanske autonomije, okupljanja i bunta koja je rušila i srušila komunizam.

Poljska je trenutačno u brodogradnji jedna od vodećih zemalja svijeta, s više od 900 tvrtki koje se bave proizvodnjom brodova, brodskih motora, jedara i drugih proizvoda koji su usko vezani uz plovidbu. Sve su u vlasništvu privatnih poduzetnika, a godišnji proizvedu 22 tisuće brodova i opreme. Osnovni proizvod je motorni brod dužine šest do devet metara, a čak 95 posto proizvedenih brodova se izvozi, najviše u zemlje zapadne Europe, ali i u SAD te Rusiju. Sve više osvajaju i kinesko tržište i dobar su primjer uspješne brodogradnje unutar Europske unije.

Od 1989. godine, kada je sindikat Solidarnost iz Gdanjska, vođen Lechom Walesom, električarem velikih političkih ambicija, srušio komunistički režim pa do danas, mnogo se toga promijenilo. Brodogradilišta, pak, vode svoj život. Prije ulaska u EU Poljska je imala 26 brodogradilišta koja su mahom zatvorena zbog niskih cijena u azijskim brodogradilištima, kojima nisu mogli konkurirati. Sad rade tri grupacije brodogradilišta Gdanjska, Gdynie i Szczecina, koja su restrukturirana prema uvjetima EU. Brodogradilište Gdanjsk, odakle je i krenula Solidarnost, danas ima dvije tisuće radnika, a vlasnici su Ukrajinci. Okrenuli su se brodovima, ali i morskim vjetroelektranama, dok u spomen na stara vremena za turiste su ostavili stari ulaz gdje se može vidjeti željezni spomenik ubijenim radnicima, zastava Solidarnosti i slika pape Ivana Pavla Drugog. Staro brodogradilište Remontowa u Gdanjsku, najuspješnije je u Poljskoj. Lani je proslavilo 60 godina, a uz gradnju i remont brodova, rade i druge objekte, poput naftnih platformi.

Poljaci su se jako protivili članstvu u Europskoj uniji, posebice u brodogradilištima, ali sad je jasno, da je to bio pravi put. Okrenuli su se poslovima budućnosti poput vjetorelektrana, off shore platformi, čeličnih konstrukcija, otvaraju nova radna mjesta… Nema nikakvih problema u proizvodnji, koja je u trenutku promjena bila na rubu potpunog sloma.

Od 26 brodogradilišta koja su radila u Poljskoj, sada su samo tri koja uspješno posluju. Bila je to cijena ulaska u Uniju, koja je htjela zadržati proizvodnju brodova u europskim gradovima, ali uz restrukturiranje i sprecijaliziranje za pojedine sektore brodogradnje. Prilikom gašenja brodogradilišta, radnici su dobili otpremnine, državne poticaje za promjenu zanimanja, čak i pomoć psihologa. Rezimirajući prošlost, Poljaci smatraju kako su predugo polemizirali o državnoj pomoći brodogradilištima, otezali s njom, a naposljetku i kasnili s privatizacijom, što je dovelo do prilično loših rezultata na početku.

Poljska je, naime, ušla u Europsku uniju 2004. godine, a da prethodno nije restrukturirala brodogradilišta koja su stvarala velike gubitke i bila financirana državnim potporama. Takva je politika propala 2008. godine kada je Europska komisija presudila, da Poljska više ne smije umjetno održavati brodogradilišta. Od tada je to neka druga proizvodna priča.

No, uz to, ističe se potencijal brodogradilišta te kao dobri primjeri promjene poslovnog modela ona su brodogradilišta u Španjolskoj, Estoniji i Litvi. U Port of Hull  brodogradilištu u Gdanjsku je, od spajanja kraja s krajem, slično Uljaniku i 3. maju, počeli su se fokusirati na proizvodnju dijelova za vjetroelektrane te im sad biznis cvate. Vjetroelektrane plaćaju prireze lokalnoj jedinici samouprave. U Margoninu, gradu u Poljskoj od samo šest tisuća stanovnika, zahvaljujući prirezu od vjetroelektrana uspjeli su izgraditi nogometni stadion, vrtić, bazene. Osim toga, s gradnje velikih brodova, orijentirali su se i na manja plovila, putničke brodove i jahte.

Poljska je uspjela oporaviti i poljoprivredu i izbjeći recesiju, zahvaljujući vještom korištenju eu fondova, ali i pravovremenom ‘’usvajanju’’ suvremene i nerasparcelirane proizvodnje, a članstvo u EU omogućilo je modernizaciju poljoprivrede i konkurentnost na jedinstvenom tržištu. Zahvaljujući naporima građana, bolnim reformama i vješom korištenju novca iz EU fondova Poljska uspjela uopće ekonomski uzdići. No i to iznimno važno, zaostalu su poljoprivredu Poljaci kroz to vrijeme pretvorili u naprednu.

Da bi uspjeli u tome, nisu svoje poljoprivrednike htjeli samo pokrenuti i osuvremeniti ih, vodili su ih organizirano, u Poljskoj najbližu Njemačku, da se upoznaju sa suvremenim poljoprivrednim razvojem, radom na imanjima, s procesima proizvodnje, okrupnjivanjem zemljišta, ali isto tako, s korištenjem sredstava iz eu fondova. Nisu se ostvarili strahovi tamošnjih poljoprivrednika da njihovi proizvodi neće biti konkurentni na zahtjevnom europskom tržištu, naprotiv. Primjena europskih standarda je olakšala pristup velikom tržištu, dok je izvoz poljskih poljoprivrednih proizvoda povećan pet puta.

I tako, prepuni smo hvale za Poljsku, zadnje ali ne i posljednje što smo saznali je, da je i poljski sistem atletike najbolji u Europi. No, to je postalo toliko smiješno i apsurdno, da je i dosadno već. Jer, od svega iz nevjerojatnog napretka i uzrastanja Poljske u EU, Hrvatska je objeručke prihvatila ono najnazadnije i najkonzervativnije, prepuštanje vlasti Crkvi!

POPULARNE KATEGORIJE

Cookies nam pomažu pri pružanju usluga. Korištenjem naših usluga, prihvaćate naše korištenje cookies-a. Vidi više

Cookies Kolačići (COOKIES) Kako bi ova web stranica radila ispravno te da bismo bili u stanju vršiti daljnja unaprjeđenja stranice u svrhu poboljšavanja Vašega iskustva pregledavanja, ova stranica mora na Vaše računalo spremiti malenu količinu informacija (cookies) . Preko 90 % svih web stranica koristi ovu praksu, no prema odredbama Europske unije od 25. ožujka 2011. obvezni smo prije spremanja kolačića zatražiti vaš pristanak. Korištenjem web stranice pristajete na uporabu kolačića. Blokiranjem kolačića i dalje možete pregledavati stranicu, no neke njezine mogućnosti neće Vam biti dostupne. Što je kolačić? Kolačić je informacija spremljena na Vaše računalo od strane web stranice koju posjetite. Kolačići obično spremaju Vaše postavke, postavke za web stranicu, kao što su preferirani jezik ili adresa. Kasnije, kada opet otvorite istu web stranicu internetski preglednik šalje natrag kolačiće koji pripadaju toj stranici. Ovo omogućava stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Kolačići mogu spremati širok raspon informacija uključujući osobne informacije (kao što je Vaše ime ili adresa e-pošte). Ipak, ova informacija može biti spremljena jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu. Zadane aktivnosti spremanja i slanja kolačića Vama nisu vidljive. Ipak, možete promjeniti postavke internetskog preglednika tako da možete sami birati hoćete li zahtjeve za spremanje kolačića odobriti ili odbiti, da pobrišete spremljene kolačiće automatski pri zatvaranju internetskog preglednika i slično. Kako onemogućiti kolačiće Isključivanjem kolačića odlučujete da li hoćete dopustiti pohranjivanje kolačića na vašem računalu. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem internetskome pregledniku. Za informacije o postavkama kolačića, odaberite internetski preglednik koji koristite. Chrome Firefox Internet Explorer 11 Internet Explorer 7, 8, 9, 10 Safari Opera Ako onemogućite kolačiće, nećete moći koristiti neke od funkcionalnosti na web stranicama Vipneta. Što su privremeni kolačići? Privremeni kolačići ili kolačići sesije uklanjaju se s računala po zatvaranju internetskog preglednika. Pomoću njih web-mjesta pohranjuju privremene podatke, poput stavki u košarici za kupnju. Što su stalni kolačići? Stalni ili spremljeni kolačići ostaju na računalu nakon zatvaranja internetskog preglednika. Pomoću njih web-mjesta pohranjuju podatke, kao što su ime za prijavu i zaporka, tako da se ne morate prijavljivati prilikom svakog posjeta određenom mjestu. Stalni kolačići ostat će na računalu danima, mjesecima, čak i godinama. Što su kolačići od prve strane? Kolačići prve strane dolaze s web-mjesta koje gledate, a mogu biti stalni ili privremeni. Pomoću tih kolačića web-mjesta mogu pohraniti podatke koje će ponovo koristiti prilikom sljedećeg posjeta tom web-mjestu. Što su kolačići treće strane? Kolačići treće strane dolaze s reklama drugih web-mjesta (kao što su skočne ili bilo koje druge reklame) koje se nalaze na web-mjestu koje gledate. Pomoću tih kolačića web-mjesta mogu pratiti korištenje interneta u marketinške svrhe. Da li objektivno.hr koristi kolačiće? Da, s primarnim ciljem kako bi naše web stranice vam omogućile bolje korisničko iskustvo. Kakve kolačiće koristi objektivno.hr i zašto Privremeni kolačići (engl. Session cookies) – to su privremeni kolačići koji ističu (i automatski se brišu) kada zatvorite internetski preglednik. Objektivno.hr ih koristi da omogući pristup sadržaju i omogući stvari koje možete učiniti kada se prijavite sa svojim podacima na objektivno.hr. Trajni kolačići (engl. Persistent cookies) – obično imaju datum isteka daleko u budućnosti te će ostati u vašem pregledniku, dok ne isteknu, ili dok ih ručno ne izbrišete. Objektivno.hr koristi trajne kolačiće za funkcionalnosti kao što su “Ostanite prijavljeni”, što korisnicima olakšava pristup stranicama kao registriranom korisniku. Također koristimo trajne kolačiće kako bi bolje razumjeli navike korisnika, tako da možemo poboljšati stranicu prema vašim navikama. Ova informacija je anonimna – ne vidimo individualne podatke korisnika. Da li na web-stranici ima kolačića treće strane? Ima nekoliko vanjskih servisa koji korisniku spremaju limitirane kolačiće. Ovi kolačići postavljeni su za normalno funkcioniranje određenih mogućnosti koje korisnicima olakšavaju pristup sadržaju. Za mjerenje posjećenosti objektivno.hr koristi Google analytics. Ako želite onemogućiti da vam navedeni servis spremaju kolačiće, možete to učiniti: Google Analytics Opt-out. Objektivno koristi kolačiće u svrhu oglašavanja vlastitih proizvoda i usluga, te usluga i proizvoda svojih partnera koji bi korisnika mogli zanimati. Prikazivanje oglasa koje korisniku dostavlja objektivno.hr ili partner omogućuje se putem kolačića koje objektivno.hr, odnosno treća strana može postaviti u Web-preglednik korisnika. Korisnik uvijek može samostalno regulirati primanje kolačića putem postavki svojeg Web preglednika. Dodatne informacija oko isključivanja kolačića Trenutno postoji nekoliko web-stranica za isključivanje pohranjivanja kolačića za različite servise. http://www.allaboutcookies.org/ http://www.youronlinechoices.eu/

Close