85 MILIJUNA RAZLOGA ZA POTICAJE TODORIĆU: svi bi bili tajkuni, da ih država potiče kao Agrokor, a on bez nje, odavna bi bio „pokojni“

Da nije redoviti „član liste” državnih poticaja, da se bori kao i drugi, koji se ne zovu Ivica Todorić, da mu nema osiromašene države i njenih građana kojoj maćeha, a njemu majka, daje kapom i šakom, bio bi već odavna „pokojni”. Bez državnih poticaja, Ivica Todorić sa svoje 54 tvrtke, bio bi u debelom „minusu”,. […]

Da nije redoviti „član liste” državnih poticaja, da se bori kao i drugi, koji se ne zovu Ivica Todorić, da mu nema osiromašene države i njenih građana kojoj maćeha, a njemu majka, daje kapom i šakom, bio bi već odavna „pokojni”. Bez državnih poticaja, Ivica Todorić sa svoje 54 tvrtke, bio bi u debelom „minusu”,. Dobit Agrokora od 34,9 milijuna kuna, zaista je „sića” u odnosu na ono što Agrokor koncern duguje.

 

U nedavno objavljenom izvješću o poslovanju Agrokora za prošlu godinu, Todorić je ostvario prihode u iznosu od 30,1 milijardu kuna i dobit od 34,9 milijuna. Prihod je, rekli bismo, simbolično porastao u odnosu na 2012., godinu kada je iznosio 29,7 milijardi kuna, neto dobit je prepolovljena, jer je godinu ranije iznosila 64,8 milijuna kuna.

Ivica Todorić inače redoviti član „odabranih” za državne poticaje, bez njih, bio bi u minusu najmanje 85 milijuna kuna! Toliko o poslovanju najvećeg i najmoćnijeg tajkuna u Hrvatskoj, a i šire! Na ovakav način, svatko može postati tajkun u par godina.

Njegove tvrtke iz koncerna Agrokor od države su prikupile više od 100 milijuna kuna, a na listi najvećih korisnika državnih poticaja i prošle godine je njegovo Belje, koje je dobilo „financijsku injekciju”, antibiotik štoviše, u 2013., godini 56.393.613,33 kune, što je ujedno i najveći financijski poticaj države prošle godine, usput budi rečeno.

Od njegovih tvrtki na popisu državnih poticaja nalaze se, među deset najvećih korisnika državnih poticaja, (a samim time i njezinih građana blokiranih računa, kojima se oduzima, da bi se njemu dalo) u 2013., nalaze se: vukovarski Vupik sa 19.599.142,85 kuna, Agrofructus s 19.131.431,79 „poticaja”, te Pik Vinkovci sa 11.856.267,76 kuna.

Kada se zbroje potpore ili poticaji, Agrokoru je država „ukapala” u njegove tvrtke oko 120 milijuna kuna, što u prijevodu znači, da bi bez državnih potpora završio u minusu oko 85 milijuna kuna. Dodali bismo, da na ovakav način bilo tko u ovoj državi može poslovati i biti tajkunom, samo da ga politika voli!

Povećao prošle godine dugovanja

U izvješću za prošlu godinu stoji i kako je Agrokor povećao i dugove – prema dobavljačima za čak milijardu kuna u odnosu na 2012.-u. U odnosu prema dobavljačima u 2013.-oj, iznosio je 12,7 milijardi kuna, dok je krajem 2011., bio 11,7 milijardi, a ukupne kratkoročne obveze narasle su na 15,8 milijardi kuna.

U dugoročnim obvezama najveća stavka su mu krediti koji su iznosili 11,8 milijardi kuna, a ukupne dugoročne obveze iznose mu 12,7 milijardi kuna.

Ukupni Agrokorovi dugovi „popeli” su se na 28,6 milijardi kuna, dok su krajem 2012., iznosili 25,6 milijardi. Golemi financijski troškovi iznose preko dvije milijarde kuna, a samo kamate mu „pojedu” 1,65 milijardi.

U svoje 54 tvrtke koliko ih broji Agrokor, krajem prošle godine bilo je zaposleno 34 tisuće 964 radnika, te je za njihove plaće izdvojeno 1,65 milijardi kuna, a za primanja deseteročlane uprave Agrokora, otišlo je oko 50 milijuna kuna.

Montaža: Index

Njegova poslovna karijera započela je u drugoj polovici 70-ih godina, nakon što se njegov otac Ante vratio sa odsluženja zatvorske kazne, na koju je bio osuđen zbog privrednog kriminala – zbog krađe ondašnjih šest milijuna njemačkih maraka u Agrokombinatu, u kojem je bio direktor. Po izlasku iz zatvora, zajedno sa sinom osniva privatnu tvrtku za proizvodnju cvijeća i sadnica, digavši kredit u istom iznosu koji je „odležao” u zatvoru u Zagrebačkoj banci.

U Hrvatskoj je inače, posljednjih godina zavladala moda da se poslovni ljudi, „tajkuni”, premijeri, župani, županice, i općenito ljudi na vlasti, nakon određenog vremena vladavine, nađu u zatvoru. Stoga je za primjetiti koliko je njegov otac bio dalekovida i napredan čovjek.

Nekom rat, nekom brat

Ubrzo postaje, zahvaljujući još uvijek vezama i vezicama, ponajviše svoga oca, od najvećeg dobavljača i proizvođača cvijeća, pravi poslovnjak, iskoristivši sve mogućnosti za poslovni uspjeh, u vrijeme dok je ostatak Hrvatske ratovao za svoj komad zemlje i slobodu. Todorić je, također, posve slobodno privatizirao i postajao vlasnikom nekoliko velikih tvrtki u prehrambenom sektoru i trgovini. Iako je privatizirao prehrambeni sektor, Hrvatska ga još uvijek „hrani”. Nije da brojimo zalogaje, ali…

Uz njegove tvrtke vezale su se i mnogobrojne afere, ali Todorić, simptomatično, nikada za ništa nije odgovarao. I danas krši zakone, reklamirajući cigarete prikrivenim reklamama, postavljajući na Tiskove kioske caffe aparate, usudi se biti direktna konkurencija kafićima, dok nitko iz državnog aparata ne reagira, na njegove nepravilnosti.

Hrvatska na epiduralnoj

Hrvatska je „anestezirana”, epiduralnom, od struka pa nadolje, te ga ne „osjeća” – ili se pravi da ne. Jer kad Todorića treba kazniti, pukom simbolikom da se ljudima barem „zamažu oči”, kako bi se pokazalo da se ipak nešto radi – ne, država ne može niti hodati, dočim kada treba kažnjavati „male”, skače kao oparena i „cipelari ih”, do besvjesti, ne shvaćajući kako je Todorić stvorio državu u državi, a „iscipelareni” su državljani Republike Hrvatske. Uspješno je, u sve pore društva „kadrovirao” svoje ljude, te se tako osigurao od mogućih eventualni posljedica kršenja zakona.

Emitirajući bonove godinama, stvorio je paramonetarni fond, ničim garantirajući emisiju naštampanih papirića, pri tome ispisujući cifre, kako kojoj tvrtki, koja ih je dijelila svojim radnicima. Bon se mora potrošiti odmah i prijeći za barem kunu više od ispisane svote na njemu. To mu je omogućio nekadašnji guverner Hrvatske narodne banke, Rohatinski, koji je na mjesto guvernera došao iz Agrokora, a po isteku mandata, vratio se u „matičnu” firmu, tj. Agrokor. HNB niti danas, ne ukapava svoju dobit u državnu blagajnu. Ne zna se zašto, ako je to Hrvatska narodna banka, s naglaskom na „narodna” – barem u nazivu.

Potaknut poticajima Ledo seli u Srbiju – Medo ne zna!

Svoj poseban i VIP status Todorić je uživao, a i danas uživa, svojim čvrstim političkim vezama. U vrijeme Franje Tuđmana dao je posao njegovoj kćeri Nevenki, s tvrtkom „Kornet”, koja je proizvodila kornete za sladolede Ledo, u njegovom vlasništvu, a koja je ipak uspjela propasti. Da zna „Medo Ledo”, inače, Hrvat po nacionalnosti, što mu „očuh” radi, ne bi plesao na reklami! Preselit će mu tvornicu sladoleda i pogon tjestare, inače, najstariju i jedinu u Hrvatskoj u Srbiju, a „Medo Ledo” i 200 hrvatskih radnika završiti će na cesti. Kao pravi domoljub i istinski filantrop,navodno planira i tvornicu ulja Zvijezdu, također preseliti u Srbiju. Zar ga za to „potičemo”???

Svima mrzak osim politici

Niti Sanaderu nije bio mrzak, sve do Radimira Čačića, koji je kao prvi potpredsjednik Milanovićeve Vlade, 2011., „bubnuo”: „Kako je interes Agrokora interes Hrvatske”. Kakav interes Hrvatske, ako seli tvornice u Srbiju??? Poslije je i Čačić otišao u zatvor.

U vrijeme vladavine HDZ-a na čelu sa Ivom Sanaderom, otpisan je dug tvrtkama u sastavu Agrokora, u iznosu većem od 400 milijuna kuna, po već oprobanom obrascu: Todorić preuzme tvrtku, a Vlada par mjeseci nakon preuzimanja, otpisuje dugove toj tvrtki.

Politika mu je pomogla, a račun su platili građani Hrvatske i tvrtke koje su s njim, kao najvećim kupcem bile prisiljene poslovati, dočim je Ivica Todorić postao najmoćnija osoba u državi i milijarder. Kada netko kaže da se obogatio, pitajte ga – na čijim leđima? Ovoga puta, pa i svakog drugog, plaća kičma hrvatskih radnika, i onih blokiranih računa.

Agrokor uzbrdo, ostali nizbrdo

Agrokor registriran kao dioničko društvo 1989., godine uzima svoju prvu tvornicu za preradu soje u Zadru.

U tri godine „ratovanja” od 1992., do 1995., godine postao je vlasnik Jamnice, Leda, Konzuma, tvornice ulja Zvijezde, koju navodno, kao i Ledo misli preseliti u Srbiju, spajajući je sa srpskom uljarom Dijamant, kojoj je također vlasnik. Dok nacija ratuje i gine, Todorić „uzima” DIP-Turopolje, Silos-mlinove, Bobis, Solane Pag, i već svikao na privatizaciju – „zapinje” mu privatizacija Konzuma. Radnicima nikada nije omogućen prvokup dionica, koje su bile na javnoj ponudi, te odjednom „nestale” na šest mjeseci, da bi se ponovno „ukazale”, nekim čudom, tjedan dana prije prodaje Konzuma i bile otkupljene od Agrokora. Ovo nestajanje i pojavljivanje u rangu je s Međugorjem, naročito ako se penje uzbrdo.

I kod privatizacije tvornice sladoleda Ledo, koji je završio u Todorićevom koncernu pojavile su se sumnje: navodno je strani ponuđač nudio nekoliko puta veću cijenu za Ledo, no on je ipak pripao Agrokoru. Je li to zbog kooperantice „Seke”, iliti Nevenke Tuđman, s čijim je ocem bio u dobrim odnosima, ne zna se. Ne zna niti Medo.

Prikupivši već popriličan broj tvrtki u njegovom vlasništvu, Todorić mijenja organizacijsku strukturu, te 1995., Agrokor postaje „Agrokor koncern”. Tada 1998., uzima tvrtku Jaska vino d.d., a zbog te privatizacije pokrenuta je istraga je se navodno pogodovalo Jamnici kreditom Zagrebačke banke od 2,5 milijuna ondašnjih DEM-a. Tim kreditom kupljene su dionice koje su osigurane založnim pravom nad nekretninama same Jaske, protivno Zakonu o privatizaciji. Slijedeće godine već, kupuje tvrtke Silos Mlinovi i SRC Andrijaševci koje registrira kao PIK Vinkovci d.d.

Hrvatska premala

Hrvatska mu postaje premala, pa ekspandira na susjedne zemlje i 2000.-te, kupuje 97,4 posto dionica sarajevskog Kiseljaka, te osniva tvrtku za proizvodnju sladoleda Ledo-Čitluk. Tri godine kasnije kupuje i 55,49 posto dionica srpskog Frikoma, i za 51 posto udjela u trgovačkom poduzeću TP DC Sarajevo.

Godinu dana kasnije, 2004.- te, postaje vlasnik pet poduzeća. Konzum kupuje Medijator iz Dubrovnika, Slobodu iz Osijeka, širi se i na Mađarsku, kupivši punionicu vode Fonyodi i tvornicu sladoleda Baldauf, preimenovavši ju kasnije u Ledo kft Mađarska. Slijedi kupovina dionica za 58,11 posto dionica porečke Agrolagune.

Onda opet malo „skače” na Srbiju, pa 2005., kupuje tvornicu ulja Dijamant iz Zrenjanina i trgovački lanac Idea iz Beograda, a iste godine postaje i većinskim vlasnikom PIK-a Vrbovec i Belja. U Srbiji kupivši Dijamant iz Zrenjanina, počeo je koristiti zloglasni logor Stajićevo, u kojem je u vrijeme rata bilo više od dvije tisuće Hrvata gaženo i pregaženo, Todorić kao vlasnik Stajićeva, tog mjesta užasa, koristi danas kao skladište. Radnici potvrđuju kako im je on vlasnik – on ni da zucne. Ne da, na tom mjestu, niti spomen ploču stradalim Hrvatima postaviti, priklonivši se srpskoj politici. To je za poticaj iz hrvatskog džepa – domoljublje zaslužno za poticaj!

Godine 2007., ulazi u vlasništvo kioska Tisak d.d., a 2009., Konzum osniva lanac drogerija Kozmo d.o.o., kojega prodaje iste godine.

Godinu kasnije nastavlja širenje te postaje vlasnikom Vupika iz Vukovara. Srećom tamo nije uspio dirati hangare i koristiti ih za skladišta, jer su se nevladine udruge digle na noge i tražile izvlaštenje čestice. Nisu uspjele, ali toliko je slab u tom pogledu, da se ne bi niti usudio to napraviti. On zna da su samo hangari granica njegove grabeži.

Tvrtka Belje zadala mu je muke i u jednom trenutku zaustavila planove vezane za Mercator, na koji je već „bacio oko”. Taman što će Agrokor preuzeti slovenski Mercator, Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, HANFA, objavljuje na svojim stranicama da Belje, preuzeto 2007., od strane Agrokora nije baš preuzeto po zakonu, tj. nije objavilo ponudu za preuzimanje cjelokupnog društva Belje, iako je moralo. U roku od 60 dana, Agrokor je morao objaviti ponudu za preuzimanje cjelokupnog društva Belje, odnosno za preuzimanje 32 posto dionica na burzi, što je, prevedeno u kune, koštalo 790 milijuna.

Pokazivanje mišića

A onda je Todorić „pokazao mišiće” i zaposlio sve političare, kako bi se odluka HANFE promijenila, pa je na četvrtoj sjednici Vlade Zorana Milanovića HANFA „bačena pod cipelu” Ministarstva financija kojega je tada vodio Slavko Linić, i tim potezom prestala biti „neovisna”. Postupak protiv Agrokora obustavljen je, a povlačenjem odluke HANFE, Agrokor nije morao objaviti 790 milijuna kuna vrijednu ponudu za Belje. HANFA će njemu stati na put?… Mogao je nastaviti s preuzimanjem slovenskog Mercatora.

Mercator je i vlasnik Getroa, pa bi tako ubio dvije muhe jednim udarcem, i Todorić kreće u akciju. U Sloveniji nastaje bura oko njegovog preuzimanja Mercatora, znajući kako se odnosi u Hrvatskoj prema svojim dobavljačima, i bojazan da slovenske dobavljače, u budućnosti, jednostavno ignorira na svojim policama. Na kraju ipak uspjeva kupiti Mercator za 53 posto, a tih 53 posto dionica, košta ga 550 milijuna eura.

Nacija pliva, Todorić u dugovima do „grla”

Njegovi su dugovi ogromni, pa se još i dodatno zadužuje, a ruska Sperbanka odobrava mu kredit od 600 milijuna eura, kako bi zatvorio stara dugovanja i uzeo i Mercator, jer nema dosta.

Za posljednju transakciju, koja je po ekonomistima bila i najrizičnija, Todorić je morao založiti 75 posto dionica Agrokora. Ne bude li mu išlo po planu, moguće je da „klekne” i postane tek manjinski dioničar svoga carstva, izgrađenog na oprostima dugova i poticajima države. Agrokorova dobit od 34,9 milijuna kuna, nije niti pola od duga od 85 milijuna kuna. I da nema državnih poticaja, odavna bi bio „pokojni”. Pa ako Radimir Čačić misli da je slučaj Todorić, od „državnog interesa”, neka mu netko pažljivo priopći, neka ne „blebeće bedastoće”, jer Hrvatima uopće nije u interesu izdvajati za „Grofa od špeceraja”.

I fakat nam se već svima gadi pisati o njemu i njegovim „potezima u suradnji s državom”, oprostima nemalih dugova, evidentnom kršenju zakona države koja mu je sve pribavila, poticajima, – kako ne bi krepao, jer zapošljava radnike, ukazivati na nepravilnosti, kad inspekcije ne „trzaju”, mada bi trebale.

Ta ista država, da je osnovala svoju tvrtku i dala sama sebi poticaj također bi uspjela, i više od njega. Ta ista država da ga je kaznila, nešto bi ubacila u svoj proračun. Ta ista država poticajima je potakla Srbiju, a i tvornice će joj se preseliti u nju. Tako ponosno i domoljubno – upravo san svakog Hrvata!

 

POPULARNE KATEGORIJE

Cookies nam pomažu pri pružanju usluga. Korištenjem naših usluga, prihvaćate naše korištenje cookies-a. Vidi više

Cookies Kolačići (COOKIES) Kako bi ova web stranica radila ispravno te da bismo bili u stanju vršiti daljnja unaprjeđenja stranice u svrhu poboljšavanja Vašega iskustva pregledavanja, ova stranica mora na Vaše računalo spremiti malenu količinu informacija (cookies) . Preko 90 % svih web stranica koristi ovu praksu, no prema odredbama Europske unije od 25. ožujka 2011. obvezni smo prije spremanja kolačića zatražiti vaš pristanak. Korištenjem web stranice pristajete na uporabu kolačića. Blokiranjem kolačića i dalje možete pregledavati stranicu, no neke njezine mogućnosti neće Vam biti dostupne. Što je kolačić? Kolačić je informacija spremljena na Vaše računalo od strane web stranice koju posjetite. Kolačići obično spremaju Vaše postavke, postavke za web stranicu, kao što su preferirani jezik ili adresa. Kasnije, kada opet otvorite istu web stranicu internetski preglednik šalje natrag kolačiće koji pripadaju toj stranici. Ovo omogućava stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Kolačići mogu spremati širok raspon informacija uključujući osobne informacije (kao što je Vaše ime ili adresa e-pošte). Ipak, ova informacija može biti spremljena jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu. Zadane aktivnosti spremanja i slanja kolačića Vama nisu vidljive. Ipak, možete promjeniti postavke internetskog preglednika tako da možete sami birati hoćete li zahtjeve za spremanje kolačića odobriti ili odbiti, da pobrišete spremljene kolačiće automatski pri zatvaranju internetskog preglednika i slično. Kako onemogućiti kolačiće Isključivanjem kolačića odlučujete da li hoćete dopustiti pohranjivanje kolačića na vašem računalu. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem internetskome pregledniku. Za informacije o postavkama kolačića, odaberite internetski preglednik koji koristite. Chrome Firefox Internet Explorer 11 Internet Explorer 7, 8, 9, 10 Safari Opera Ako onemogućite kolačiće, nećete moći koristiti neke od funkcionalnosti na web stranicama Vipneta. Što su privremeni kolačići? Privremeni kolačići ili kolačići sesije uklanjaju se s računala po zatvaranju internetskog preglednika. Pomoću njih web-mjesta pohranjuju privremene podatke, poput stavki u košarici za kupnju. Što su stalni kolačići? Stalni ili spremljeni kolačići ostaju na računalu nakon zatvaranja internetskog preglednika. Pomoću njih web-mjesta pohranjuju podatke, kao što su ime za prijavu i zaporka, tako da se ne morate prijavljivati prilikom svakog posjeta određenom mjestu. Stalni kolačići ostat će na računalu danima, mjesecima, čak i godinama. Što su kolačići od prve strane? Kolačići prve strane dolaze s web-mjesta koje gledate, a mogu biti stalni ili privremeni. Pomoću tih kolačića web-mjesta mogu pohraniti podatke koje će ponovo koristiti prilikom sljedećeg posjeta tom web-mjestu. Što su kolačići treće strane? Kolačići treće strane dolaze s reklama drugih web-mjesta (kao što su skočne ili bilo koje druge reklame) koje se nalaze na web-mjestu koje gledate. Pomoću tih kolačića web-mjesta mogu pratiti korištenje interneta u marketinške svrhe. Da li objektivno.hr koristi kolačiće? Da, s primarnim ciljem kako bi naše web stranice vam omogućile bolje korisničko iskustvo. Kakve kolačiće koristi objektivno.hr i zašto Privremeni kolačići (engl. Session cookies) – to su privremeni kolačići koji ističu (i automatski se brišu) kada zatvorite internetski preglednik. Objektivno.hr ih koristi da omogući pristup sadržaju i omogući stvari koje možete učiniti kada se prijavite sa svojim podacima na objektivno.hr. Trajni kolačići (engl. Persistent cookies) – obično imaju datum isteka daleko u budućnosti te će ostati u vašem pregledniku, dok ne isteknu, ili dok ih ručno ne izbrišete. Objektivno.hr koristi trajne kolačiće za funkcionalnosti kao što su “Ostanite prijavljeni”, što korisnicima olakšava pristup stranicama kao registriranom korisniku. Također koristimo trajne kolačiće kako bi bolje razumjeli navike korisnika, tako da možemo poboljšati stranicu prema vašim navikama. Ova informacija je anonimna – ne vidimo individualne podatke korisnika. Da li na web-stranici ima kolačića treće strane? Ima nekoliko vanjskih servisa koji korisniku spremaju limitirane kolačiće. Ovi kolačići postavljeni su za normalno funkcioniranje određenih mogućnosti koje korisnicima olakšavaju pristup sadržaju. Za mjerenje posjećenosti objektivno.hr koristi Google analytics. Ako želite onemogućiti da vam navedeni servis spremaju kolačiće, možete to učiniti: Google Analytics Opt-out. Objektivno koristi kolačiće u svrhu oglašavanja vlastitih proizvoda i usluga, te usluga i proizvoda svojih partnera koji bi korisnika mogli zanimati. Prikazivanje oglasa koje korisniku dostavlja objektivno.hr ili partner omogućuje se putem kolačića koje objektivno.hr, odnosno treća strana može postaviti u Web-preglednik korisnika. Korisnik uvijek može samostalno regulirati primanje kolačića putem postavki svojeg Web preglednika. Dodatne informacija oko isključivanja kolačića Trenutno postoji nekoliko web-stranica za isključivanje pohranjivanja kolačića za različite servise. http://www.allaboutcookies.org/ http://www.youronlinechoices.eu/

Close